MINISTARSTVO PRAVOSUĐA

104

Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 4/94), Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske objavljuje

KONVENCIJU
O UKIDANJU POTREBE LEGALIZACIJE STRANIH JAVNIH ISPRAVA

sastavljenu u Hagu, 5. listopada 1961. na IX. zasjedanju Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu, koja je za Republiku Hrvatsku na snazi od 8. listopada 1991. godine, na temelju notifikacije o sukcesiji.
Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava u izvorniku na francuskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

KONVENCIJA O UKIDANJU POTREBE LEGALIZACIJE STRANIH JAVNIH ISPRAVA (sklopljena 5. listopada 1961.)

Države potpisnice ove Konvencije,
želeći ukinuti potrebu diplomatske ili konzularne legalizacije stranih javnih isprava,
odlučile su u tu svrhu sklopiti Konvenciju i sporazumjele su se o sljedećim odredbama:

Članak 1.

Ova Konvencija primjenjuje se na javne isprave sastavljene na državnom području jedne države ugovornice i koje trebaju biti predočene na državnom području neke druge države ugovornice.
Javnim ispravama, u smislu ove Konvencije, smatraju se:
a) isprave koje je izdalo nadležno državno tijelo ili službenik nadležnog suda ili ministarstva, uključujući i one koje je izdalo državno odvjetništvo, upravitelj sudske pisarnice ili sudski ovršitelj (huissier de justice);
b) administrativne isprave;
c) javnobilježničke isprave;
d) službene ovjere izjava privatnih osoba, kao što su navodi o upisu u javne knjige, ovjera točnosti datuma i službena ili javnobilježnička ovjera potpisa.
Međutim, ova Konvencija ne primjenjuje se:
a) na isprave koje su izdali diplomatski ili konzularni predstavnici;
b) na administrativne izjave koje se izravno odnose na trgovinsko ili carinsko poslovanje.

Članak 2.

Svaka država ugovornica oslobađa od legalizacije isprave na koje se primjenjuje ova Konvencija i koje trebaju biti predočene na njenom državnom području. U smislu ove Konvencije, legalizacija se smatra formalnošću kojom diplomatski ili konzularni predstavnici one zemlje na čijem državnom području isprava treba biti predočena ovjeravaju vjerodostojnost potpisa, svojstvo u kojem je potpisnik te isprave djelovao i, po potrebi, vjerodostojnost pečata ili žiga što ga ta isprava sadrži.

Članak 3.

Jedina formalnost koja se može zahtijevati za ovjeru vjerodostojnosti potpisa, svojstva u kojem je potpisnik isprave djelovao i, po potrebi, vjerodostojnosti pečata ili žiga što ga isprava sadrži, jest stavljanje apostila iz članka 4. koji izdaju nadležna tijela države u kojoj je isprava izdana.
Međutim, formalnost navedena u prethodnom stavku ne može se zahtijevati ako je ona zakonima, propisima ili običajima koji su na snazi u državi u kojoj se isprava predočuje ili sporazumom između dvije ili više država ugovornica ukinuta, pojednostavljena ili ako je takva isprava oslobođena legalizacije.

Članak 4.

Apostil iz članka 3. stavlja se na samu ispravu ili na njen dodatak; on treba biti usklađen s obrascem u prilogu ove Konvencije.
Ipak, može biti sastavljen na službenom jeziku tijela koje ispravu izdaje. Navodi koje sadrži također mogu biti sastavljeni na nekom drugom jeziku. Naslov »Apostille (Convention de La Haye du 5 octobre 1961)« navodi se na francuskom jeziku.

Članak 5.

Apostil se izdaje na zahtjev potpisnika ili bilo kojeg drugog donositelja isprave.
Propisno ispunjen, on ovjerava vjerodostojnost potpisa, svojstvo u kojem je potpisnik isprave djelovao i, po potrebi, vjerodostojnost pečata ili žiga što ga ta isprava sadrži.
Potpis, pečat ili žig na apostilu oslobođeni su od ovjere.

Članak 6.

Svaka država ugovornica određuje, s obzirom na njihov djelokrug, tijela nadležna za izdavanje apostila iz članka 3., stavka 1.
O takvom određenju, ona obavještava Ministarstvo vanjskih poslova Nizozemske u trenutku polaganja svoje isprave o ratifikaciji ili pristupu ili svoje izjave o proširenju Konvencije. Ona ga obavještava i o svakoj promjeni u određenju tih tijela.

Članak 7.

Svako od tijela određenih u skladu s člankom 6. treba voditi registar ili evidenciju u koju bilježi podatke o izdanim apostilima, i to:
a) redni broj i datum apostila;
b) ime potpisnika javne isprave i svojstvo u kojem je on djelovao, a za isprave bez potpisa, naznaku tijela koje je stavilo pečat ili žig.
Na zahtjev svake zainteresirane osobe, tijelo koje je izdalo apostil treba potvrditi slažu li se podaci sadržani na apostilu s podacima u registru ili evidenciji.

Članak 8.

Ako između dvije ili više država ugovornica postoji ugovor, konvencija ili sporazum koji sadrže odredbe na temelju kojih ovjera potpisa, pečata ili žiga podliježu određenim formalnostima, ova Konvencija ukida samo one odredbe koje propisuju strože formalnosti od onih propisanih člancima 3. i 4.

Članak 9.

Svaka država ugovornica poduzima potrebne mjere kako bi se izbjeglo da njeni diplomatski ili konzularni predstavnici obavljaju legalizacije u slučajevima za koje ova Konvencija predviđa oslobođenje.

Članak 10.

Ova Konvencija otvorena je za potpisivanje državama predstavljenima na Devetom zasjedanju Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu, kao i Irskoj, Islandu, Lihtenštajnu i Turskoj.
Ona podliježe ratifikaciji, a isprave o ratifikaciji polažu se kod Ministarstva vanjskih poslova Nizozemske.

Članak 11.

Ova Konvencija stupa na snagu šezdesetoga dana nakon polaganja treće isprave o ratifikaciji iz članka 10., stavka 2.
Za svaku državu potpisnicu koja je naknadno ratificira, Konvencija stupa na snagu šezdesetoga dana nakon polaganja njezine isprave o ratifikaciji.

Članak 12.

Svaka država koja nije spomenuta u članku 10. može pristupiti ovoj Konvenciji nakon što ona stupi na snagu u skladu s člankom 11., stavkom 1. Isprava o pristupu polaže se kod Ministarstva vanjskih poslova Nizozemske.
Pristup proizvodi učinak samo u odnosima između države koja pristupa i država ugovornica koje na to ne stave prigovor u roku od šest mjeseci nakon primitka obavijesti iz članka 15., točke d). O svakom takvom prigovoru obavještava se Ministarstvo vanjskih poslova Nizozemske.
Konvencija stupa na snagu između države koja pristupa i država koje nisu stavile prigovor na pristup šezdesetoga dana nakon isteka roka od šest mjeseci iz prethodnog stavka.

Članak 13.

Svaka država može, u trenutku potpisivanja ratifikacije ili pristupa, izjaviti da proširuje ovu Konvenciju na sva područja za čije je međunarodne odnose ona odgovorna, odnosno na jedno ili više njih. Takva izjava proizvodi učinak u trenutku stupanja na snagu Konvencije za dotičnu državu.
U svako doba nakon toga, o svakom proširenju takve naravi obavještava se Ministarstvo vanjskih poslova Nizozemske.
Kada izjavu o proširenju daje država koja je potpisala i ratificirala Konvenciju, ona za ta državna područja stupa na snagu u skladu s odredbama članka 11. U slučaju da izjavu o proširenju daje država koja je pristupila Konvenciji, ona za ta državna područja stupa na snagu u skladu s odredbama članka 12.

Članak 14.

Ova Konvencija ostaje na snazi pet godina od datuma njezinog stupanja na snagu, u skladu s člankom 11., stavkom 1., čak i za države koje su je naknadno ratificirale ili su joj naknadno pristupile.
Ako se ne otkaže, Konvencija se prešutno produžuje svakih pet godina.
Otkaz se notificira Ministarstvu vanjskih poslova Nizozemske najkasnije šest mjeseci prije isteka razdoblja od pet godina.
Isti se može ograničiti na neka područja na koja se Konvencija primjenjuje.
Otkaz proizvodi učinke samo u odnosu na državu koja je o istome dostavila notifikaciju. Za druge države ugovornice Konvencija ostaje na snazi.

Članak 15.

Ministarstvo vanjskih poslova Nizozemske obavještava države iz članka 10. i države koje su Konvenciji pristupile u skladu s člankom 12. o sljedećem:
a) obavijestima iz članka 6., stavka 2.;
b) potpisima i ratifikacijama iz članka 10.;
c) datumu stupanja na snagu ove Konvencije u skladu s člankom 11. stavkom prvim;
d) pristupima i prigovorima iz članka 12. i datumu na koji oni proizvode učinak;
e) proširenjima iz članka 13. i datumu na koji ona proizvode učinak;
f) otkazima iz članka 14., stavka 3.
U potvrdu toga niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.
Sastavljeno u Hagu, 5. listopada 1961., na francuskom i engleskom jeziku, pri čemu je u slučaju razlika među tekstovima mjerodavan francuski tekst, u jednom primjerku koji se pohranjuje u arhiv Vlade Nizozemske, i čija se ovjerena preslika diplomatskim putem dostavlja svakoj od država koje su bile zastupljene na Devetom zasjedanju Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu, kao i Irskoj, Islandu, Lihtenštajnu i Turskoj.

PRILOG KONVENCIJI

OBRAZAC APOSTILA

Apostil ima kvadratni oblik sa stranicom od najmanje 9 centimetara.
APOSTILLE
(Convention de la Haye du 5 octobre 1961)
1. Zemlja: __________________________________________
Ovu javnu ispravu
2. potpisao je ________________________________________
3. u svojstvu ________________________________________
4. nosi pečat/žig ______________________________________
Ovjereno
5. u ______________________ 6. dana____________________
7. (naziv tijela) ________________________________________
___________________________________________________
8. pod br. ___________________________________________
9. Pečat/žig:                                                10. Potpis:
...........................                             ...................................


CONVENTION SUPPRIMANT L'EXIGENCE DE LA LÉGALISATION DES ACTES PUBLICS ÉTRANGERS (Conclue le 5 octobre 1961)

Les Etats signataires de la présente Convention,
Désirant supprimer l'exigence de la légalisation diplomatique ou consulaire des actes publics étrangers,
Ont résolu de conclure une Convention à cet effet et sont convenus des dispositions suivantes:

Article premier

La présente Convention s'applique aux actes publics qui ont été établis sur le territoire d'un Etat contractant et qui doivent être produits sur le territoire d'un autre Etat contractant.
Sont considérés comme actes publics, au sens de la présente Convention:
a) les documents qui émanent d'une autorité ou d'un fonctionnaire relevant d'une juridiction de l'Etat, y compris ceux qui émanent du ministère public, d'un greffier ou d'un huissier de justice;
b) les documents administratifs;
c) les actes notariés;
d) les déclarations officielles telles que mentions d'enregistrement, visas pour date certaine et certifications de signature, apposées sur un acte sous seing privé.
Toutefois, la présente Convention ne s'applique pas:
a) aux documents établis par des agents diplomatiques ou consulaires;
b) aux documents administratifs ayant trait directement à une opération commerciale ou douanière.

Article 2

Chacun des Etats contractants dispense de légalisation les actes auxquels s'applique la présente Convention et qui doivent être produits sur son territoire. La légalisation au sens de la présente Convention ne recouvre que la formalité par laquelle les agents diplomatiques ou consulaires du pays sur le territoire duquel l'acte doit être produit attestent la véracité de la signature, la qualité en laquelle le signataire de l'acte a agi et, le cas échéant, l'identité du sceau ou timbre dont cet acte est revêtu.

Article 3

La seule formalité qui puisse être exigée pour attester la véracité de la signature, la qualité en laquelle le signataire de l'acte a agi et, le cas échéant, l'identité du sceau ou timbre dont cet acte est revêtu, est l'apposition de l'apostille définie à l'article 4, délivrée par l'autorité compétente de l'Etat d'où émane le document.
Toutefois la formalité mentionnée à l'alinéa précédent ne peut être exigée lorsque soit les lois, règlements ou usages en vigueur dans l'Etat où l'acte est produit, soit une entente entre deux ou plusieurs Etats contractants l'écartent, la simplifient ou dispensent l'acte de légalisation.

Article 4

L'apostille prévue à l'article 3, alinéa premier, est apposée sur l'acte lui-même ou sur une allonge; elle doit être conforme au modèle annexé à la présente Convention.
Toutefois elle peut être rédigée dans la langue officielle de l'autorité qui la délivre. Les mentions qui y figurent peuvent également être données dans une deuxième langue. Le titre «Apostille (Convention de La Haye du 5 octobre 1961)» devra être mentionné en langue française.

Article 5

L'apostille est délivrée à la requête du signataire ou de tout porteur de l'acte.
Dûment remplie, elle atteste la véracité de la signature, la qualité en laquelle le signataire de l'acte a agi et, le cas échéant, l'identité du sceau ou timbre dont cet acte est revêtu.
La signature, le sceau ou timbre qui figurent sur l'apostille sont dispensés de toute attestation.

Article 6

Chaque Etat contractant désignera les autorités prises ès qualités, auxquelles est attribuée compétence pour délivrer l'apostille prévue à l'article 3, alinéa premier.
Il notifiera cette désignation au Ministère des Affaires Etrangères des Pays-Bas au moment du dépôt de son instrument de ratification ou d'adhésion ou de sa déclaration d'extension. Il lui notifiera aussi toute modification dans la désignation de ces autorités.

Article 7

Chacune des autorités désignées conformément à l'article 6 doit tenir un registre ou fichier dans lequel elle prend note des apostilles délivrées en indiquant:
a) le numéro d'ordre et la date de l'apostille,
b) le nom du signataire de l'acte public et la qualité en laquelle il a agi, ou, pour les actes non signés, l'indication de l'autorité qui a apposé le sceau ou timbre.
A la demande de tout intéressé l'autorité qui a délivré l'apostille est tenue de vérifier si les inscriptions portées sur l'apostille correspondent à celles du registre ou du fichier.

Article 8

Lorsqu'il existe entre deux ou plusieurs Etats contractants un traité, une convention ou un accord, contenant des dispositions qui soumettent l'attestation de la signature, du sceau ou timbre à certaines formalités, la présente Convention n'y déroge que si lesdites formalités sont plus rigoureuses que celle prévue aux articles 3 et 4.

Article 9

Chaque Etat contractant prendra les mesures nécessaires pour éviter que ses agents diplomatiques ou consulaires ne procèdent à des légalisations dans les cas où la présente Convention en prescrit la dispense.

Article 10

La présente Convention est ouverte à la signature des Etats représentés à la Neuvième session de la Conférence de La Haye de droit international privé, ainsi qu'à celle de l'Irlande, de l'Islande, du Liechtenstein et de la Turquie.
Elle sera ratifiée et les instruments de ratification seront déposés auprès du Ministère des Affaires Etrangères des Pays-Bas.

Article 11

La présente Convention entrera en vigueur le soixantième jour après le dépôt du troisième instrument de ratification prévu par l'article 10, alinéa 2.
La Convention entrera en vigueur, pour chaque Etat signataire ratifiant postérieurement, le soixantième jour après le dépôt de son instrument de ratification.

Article 12

Tout Etat non visé par l'article 10 pourra adhérer à la présente Convention après son entrée en vigueur en vertu de l'article 11, alinéa premier. L'instrument d'adhésion sera déposé auprès du Ministère des Affaires Etrangères des Pays-Bas.
L'adhésion n'aura d'effet que dans les rapports entre l'Etat adhérant et les Etats contractants qui n'auront pas élevé d'objection à son encontre dans les six mois après la réception de la notification prévue à l'article 15, litt. d). Une telle objection sera notifiée au Ministère des Affaires Etrangères des Pays-Bas.
La Convention entrera en vigueur, entre l'Etat adhérant et les Etats n'ayant pas élevé d'objection contre l'adhésion, le soixantième jour après l'expiration du délai de six mois mentionné à l'alinéa précédent.

Article 13

Tout Etat, au moment de la signature, de la ratification ou de l'adhésion, pourra déclarer que la présente Convention s'étendra à l'ensemble des territoires qu'il représente sur le plan international, ou à l'un ou plusieurs d'entre eux. Cette déclaration aura effet au moment de l'entrée en vigueur de la Convention pour ledit Etat.
Par la suite, toute extension de cette nature sera notifiée au Ministère des Affaires Etrangères des Pays-Bas.
Lorsque la déclaration d'extension sera faite par un Etat ayant signé et ratifié la Convention, celle-ci entrera en vigueur pour les territoires visés conformément aux dispositions de l'article 11. Lorsque la déclaration d'extension sera faite par un Etat ayant adhéré à la Convention, celle-ci entrera en vigueur pour les territoires visés conformément aux dispositions de l'article 12.

Article 14

La présente Convention aura une durée de cinq ans à partir de la date de son entrée en vigueur conformément à l'article 11, alinéa premier, même pour les Etats qui l'auront ratifiée ou y auront adhéré postérieurement.
La Convention sera renouvelée tacitement de cinq en cinq ans, sauf dénonciation.
La dénonciation sera, au moins six mois avant l'expiration du délai de cinq ans, notifiée au Ministère des Affaires Etrangères des Pays-Bas.
Elle pourra se limiter à certains des territoires auxquels s'applique la Convention.
La dénonciation n'aura d'effet qu'à l'égard de l'Etat qui l'aura notifiée. La Convention restera en vigueur pour les autres Etats contractants.

Article 15

Le Ministère des Affaires Etrangères des Pays-Bas notifiera aux Etats visés à l'article 10, ainsi qu'aux Etats qui auront adhéré conformément aux dispositions de l'article 12:
a) les notifications visées à l'article 6, alinéa 2;
b) les signatures et ratifications visées à l'article 10;
c) la date à laquelle la présente Convention entrera en vigueur conformément aux dispositions de l'article 11, alinéa premier;
d) les adhésions et objections visées à l'article 12 et la date à laquelle les adhésions auront effet;
e) les extensions visées à l'article 13 et la date à laquelle elles auront effet;
f) les dénonciations visées à l'article 14, alinéa 3.
En foi de quoi, les soussignés, dûment autorisés, ont signé la présente Convention.
Fait à La Haye, le 5 octobre 1961, en français et en anglais, le texte français faisant foi en cas de divergence entre les textes, en un seul exemplaire, qui sera déposé dans les archives du Gouvernement des Pays-Bas et dont une copie certifiée conforme sera remise, par la voie diplomatique, à chacun des Etats représentés à la Neuvième session de la Conférence de La Haye de droit international privé, ainsi qu'à l'Irlande, à l'Islande, au Liechtenstein et à la Turquie.

ANNEXE À LA CONVENTION

MODÈLE D'APOSTILLE

L'apostille aura la forme d'un carré de 9 centimètres de côté au minimum
APOSTILLE
(Convention de La Haye du 5 octobre 1961)
1. Pays: ......................................................................................................
Le présent acte public
2. a été signé par .....................................................................................
3. agissant en qualité de ..........................................................................
4. est revêtu du sceau/timbre de .............................................................
Attesté
5. à .................................................... 6. le.................................................
7. par .........................................................................................................
...................................................................................................................
8. sous no .................................................................................................
9. Sceau/timbre:                                                 10. Signature:
...........................                                        .................................

Klasa: 910-01/10-01/168
Urbroj: 514-05-04-02-11-5
Zagreb, 6. srpnja 2011.

Ministar pravosuđa
Dražen Bošnjaković, v. r.