88
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 15. srpnja 2008. godine.
Klasa: 011-01/08-01/104
Urbroj: 71-05-03/1-08-2
Zagreb, 17. srpnja 2008.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak 1.
Potvrđuje se Konvencija Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma, sastavljena u Varšavi 16. svibnja 2005. u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku, koju je Republika Hrvatska potpisala u Strasbourgu 29. travnja 2008.
Članak 2.
Tekst Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:
KONVENCIJA VIJEĆA EUROPE O PRANJU, TRAGANJU, PRIVREMENOM
ODUZIMANJU I ODUZIMANJU PRIHODA STEČENOGA KAZNENIM DJELOM I O FINANCIRANJU
TERORIZMA
PREAMBULA
Države članice Vijeća Europe i druge potpisnice ove Konvencije,
smatrajući da je cilj Vijeća Europe postizanje većeg jedinstva među njegovim
članicama;
uvjerene u potrebu vođenja zajedničke kaznene politike usmjerene na zaštitu
društva;
smatrajući da borba protiv teških kaznenih djela, koja u sve većoj mjeri postaju
međunarodni problem, zahtijeva korištenje modernih i učinkovitih metoda na
međunarodnoj razini;
vjerujući da se jedna od tih metoda sastoji u oduzimanju počiniteljima kaznenih
djela nezakonitog prihoda i predmeta pribavljenih kaznenim djelom;
smatrajući da se za postizanje ovog cilja mora također uspostaviti učinkovit
sustav međunarodne suradnje;
imajući u vidu Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom
oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom (ETS br. 141 – u
daljnjem tekstu: 'Konvencija iz 1990.');
podsjećajući također na Rezoluciju 1373 (2001.) o prijetnjama međunarodnom miru
i sigurnosti koje su posljedica terorističkih djela, usvojenu od strane Vijeća
sigurnosti Ujedinjenih naroda 28. rujna 2001., a posebno njezin stavak 3.d;
podsjećajući na Međunarodnu konvenciju o suzbijanju financiranja terorizma koju
je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila 9. prosinca 1999., a posebno njene
članke 2. i 4. koji obvezuju države stranke da propišu financiranje terorizma
kao kazneno djelo;
uvjerene u nužnost poduzimanja hitnih koraka kako bi ratificirale i u potpunosti
provele gore navedenu Međunarodnu konvenciju o suzbijanju financiranja
terorizma,
sporazumjele su se kako slijedi:
Poglavlje I.
ZNAČENJE IZRAZA
Članak 1.
ZNAČENJE IZRAZA
U smislu ove Konvencije:
a. »nezakonit prihod« znači svaku imovinsku korist koja je izravno ili neizravno
nastala ili je pribavljena kaznenim djelom. Ona se može sastojati od bilo koje
imovine, kako je određeno u točki b ovoga članka;
b. »imovina« obuhvaća sve vrste imovine, materijalnu i nematerijalnu, pokretnu i
nepokretnu, kao i pravne dokumente ili isprave koje dokazuju pravo ili interes u
takvoj imovini;
c. »predmet« znači svaku imovinu koja je bila ili bi bila korištena, na bilo
koji način, u cijelosti ili djelomično, za počinjenje jednog ili više kaznenih
djela;
d. »oduzimanje« znači kaznu ili mjeru koju odredi sud u postupku u vezi s
kaznenim djelom, odnosno kaznenim djelima nakon provedenog postupka za jedno ili
više kaznenih djela, čija je posljedica trajno oduzimanje imovine;
e. »glavno kazneno djelo« znači svako kazneno djelo kojim je ostvaren nezakonit
prihod koji može biti predmet kaznenog djela kako je određeno u članku 9. ove
Konvencije.
f. »financijska obavještajna jedinica« (u daljnjem tekstu: 'FOJ') znači
središnju nacionalnu agenciju nadležnu za primanje (i, ako je dopušteno,
traženje), analizu i dostavljanje nadležnim tijelima, davanje financijskih
podataka
i. koje se odnose na nezakonit prihod na koji se sumnja i moguće financiranje
terorizma, ili
ii. koji su propisani nacionalnim zakonodavstvom ili propisom,
radi suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma;
g. »zamrzavanje« ili »privremeno oduzimanje« znači privremenu zabranu
prenošenja, uništenja, otuđenja, raspolaganja ili kretanja imovine ili
privremeno čuvanje ili nadzor nad imovinom na temelju naloga izdanog od strane
suda ili drugog nadležnog tijela;
h. »financiranje terorizma« znači radnje iz članka 2. gore navedene Međunarodne
konvencije o suzbijanju financiranja terorizma.
Poglavlje II.
FINANCIRANJE TERORIZMA
Članak 2.
PRIMJENA KONVENCIJE O FINANCIRANJU TERORIZMA
1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da bi
joj omogućile primjenu odredaba sadržanih u poglavljima III., IV. i V. ove
Konvencije o financiranju terorizma.
2. Svaka stranka osobito osigurava da je u mogućnosti otkrivati, ulaziti u trag,
utvrditi, zaplijeniti i oduzimati imovinu, zakonitog ili nezakonitog porijekla,
koja se koristi ili je namijenjena za korištenje bilo kakvim sredstvima, u
cijelosti ili djelomično, za financiranje terorizma, ili nezakonit prihod
ostvaren ovim kaznenim djelom, te u tu svrhu osigurava suradnju u najširoj
mogućoj mjeri.
Poglavlje III.
MJERE KOJE JE POTREBNO PODUZETI NA NACIONALNOJ RAZINI
Odjeljak 1.
OPĆE ODREDBE
Članak 3.
MJERE ODUZIMANJA
1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne
da bi mogla oduzimati predmete i nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom,
odnosno imovinu čija vrijednost odgovara takvom nezakonitom prihodu i opranoj
imovini.
2. Pod uvjetom da se stavak 1. ovog članka primjenjuje na pranje novca te na
kategorije kaznenih djela iz priloga ove Konvencije, svaka stranka može, u
vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji,
prihvatu, odobrenju i pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe,
izjaviti da se stavak 1. ovog članka primjenjuje:
a. samo ako se kazneno djelo kažnjava lišavanjem slobode ili pritvorom čije
najdulje trajanje iznosi više od jedne godine. Međutim, svaka stranka može dati
izjavu o ovoj odredbi u odnosu na oduzimanje nezakonitog prihoda ostvarenog
kaznenim djelima utaje poreza kako bi bila u mogućnosti oduzeti takav nezakonit
prihod, kako na nacionalnoj razini tako i putem međunarodne suradnje, prema
nacionalnom i međunarodnom zakonodavstvu o naplati poreznog duga i/ili
b. samo na popis posebno navedenih kaznenih djela.
3. Stranke mogu predvidjeti obvezno oduzimanje u slučaju kaznenih djela koja
podliježu režimu oduzimanja. Stranke mogu u ovu odredbu uključiti kaznena djela
pranja novca, trgovine drogom, trgovine ljudima i sva druga teška kaznena djela.
4. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da bi
mogla zahtijevati da, u odnosu na teška kaznena djela ili kaznena djela utvrđena
nacionalnim zakonodavstvom, počinitelj dokaže porijeklo eventualnog nezakonitog
prihoda ili druge imovine koja podliježe oduzimanju u mjeri u kojoj je taj
zahtjev u skladu s načelima njezinog domaćeg prava.
Članak 4.
ISTRAŽNE I PRIVREMENE MJERE
Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje su nužne da bi mogla
utvrditi, ući u trag, zamrznuti ili brzo zaplijeniti imovinu na kojoj se treba
izvršiti oduzimanje u skladu sa člankom 3., osobito da bi joj olakšale izvršenje
kasnijeg oduzimanja.
Članak 5.
ZAMRZAVANJE, PRIVREMENO ODUZIMANJE I ODUZIMANJE
Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da
bi osigurala da mjere zamrzavanja, privremenog oduzimanja i oduzimanja također
obuhvaćaju:
a. imovinu u koju je nezakonit prihod pretvoren ili zamijenjen,
b. imovinu stečenu na zakonit način, ako je nezakonit prihod ostvaren kaznenim
djelom objedinjen, u cijelosti ili dijelom, s takvom imovinom, do procijenjene
vrijednosti objedinjenog nezakonitog prihoda ostvarenog kaznenim djelom,
c. dobit ili druge koristi koje proizlaze iz nezakonitog prihoda ostvarenog
kaznenim djelom, iz imovine u koju je nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom
pretvoren ili zamijenjen, ili od imovine s kojom je nezakonit prihod ostvaren
kaznenim djelom objedinjen, do procijenjene vrijednosti objedinjenog nezakonitog
prihoda, na isti način i u istoj mjeri kao nezakonit prihod ostvaren kaznenim
djelom.
Članak 6.
UPRAVLJANJE ZAMRZNUTOM ILI ZAPLIJENJENOM
IMOVINOM
Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da bi se osiguralo valjano upravljanje zamrznutom ili zaplijenjenom imovinom u skladu sa člancima 4. i 5. ove Konvencije.
Članak 7.
ISTRAŽNE OVLASTI I TEHNIKE
1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne
za davanje ovlasti svojim sudovima ili drugim nadležnim tijelima da odrede da im
se bankarske, financijske ili poslovne evidencije stave na raspolaganje ili da
se zaplijene radi obavljanja radnji iz članaka 3., 4. i 5. Stranka ne smije
odbiti postupati prema odredbama ovog članka iz razloga bankarske tajne.
2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge
mjere koje mogu biti potrebne da bi joj omogućile:
a. da utvrdi da li je fizička ili pravna osoba imatelj ili korisnik jednog ili
više računa, bilo koje vrste, u bilo kojoj banci sa sjedištem na njezinom
državnom području i, ako je tako, da dođe do svih podataka u vezi s
identificiranim računima,
b. da dođe do podataka o navedenim bankovnim računima i bankovnim transakcijama
koje su obavljene tijekom navedenog razdoblja putem jednog ili više navedenih
računa, uključujući podatke o bilo kojem računu platitelja ili računu
primatelja,
c. da nadzire, tijekom navedenog razdoblja, bankovne transakcije koje se
obavljaju putem jednog ili više utvrđenih računa i
d. da osigura da banke ne otkriju dotičnom klijentu banke ili trećim osobama da
su informacije tražene ili dobivene u skladu s točkama a., b. ili c. ili da se
vodi istraga.
Stranke su dužne razmatrati proširivanja ove odredbe na račune u nebankarskim
financijskim institucijama.
3. Svaka stranka je dužna razmatrati usvajanje onih zakonodavnih i drugih mjera
koje mogu biti potrebne da bi joj omogućile uporabu posebnih istražnih tehnika
koje olakšavaju utvrđivanje i ulaženje u trag nezakonitom prihodu ostvarenom
kaznenim djelom te prikupljanje dokaza s tim u vezi, poput praćenja, nadziranja
telekomunikacija, pristupa računalnim sustavima i naloga za izdavanje posebnih
isprava.
Članak 8.
PRAVNI LIJEKOVI
Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da se osigura da zainteresirane stranke na koje se odnose mjere iz članaka 3., 4., i 5., i druge mjerodavne odredbe iz ovog Odjeljka, imaju na raspolaganju učinkovite pravne lijekove za zaštitu svojih prava.
Članak 9.
KAZNENA DJELA PRANJA NOVCA
1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne
da bi se sljedeća djela utvrdila kao kaznena djela prema domaćem pravu, kada su
počinjena s namjerom:
a. konverzije ili prijenosa imovine za koju se zna da predstavlja nezakonit
prihod, sa svrhom prikrivanja ili maskiranja nezakonitog porijekla takve imovine
ili pomaganja bilo kojoj osobi uključenoj u izvršenje glavnog kaznenog djela da
izbjegne zakonske posljedice svojih djela,
b. prikrivanje ili maskiranje prave prirode, porijekla, mjesta, raspolaganja,
premještanja te postojanje prava, odnosno vlasništva na imovinu za koju se zna
da predstavlja nezakonit prihod,
te, sukladno njezinim ustavnim načelima i temeljnim načelima njezinog pravnog
poretka,
c. stjecanje, posjedovanje ili uporaba imovine, za koju se zna u vrijeme
primitka, da je predstavljala nezakonit prihod,
d. sudjelovanje u izvršenju, udruživanje ili zavjera radi izvršenja, pokušaj
izvršenja i pomaganje, poticanje, olakšavanje i davanje savjeta u izvršenju bilo
kojeg od kaznenih djela utvrđenih sukladno ovom članku.
2. U svrhu provedbe i primjene stavka 1. ovog članka:
a. nije od važnosti potpada li glavno kazneno djelo pod kaznenopravnu nadležnost
određene stranke,
b. može se predvidjeti da se kaznena djela utvrđena u tom stavku ne primjenjuju
na osobe koje su počinile glavno kazneno djelo,
c. znanje, namjera ili svrha potrebni kao element nekog kaznenog djela utvrđenog
u tom stavku, mogu se izvoditi iz objektivnih činjeničnih okolnosti.
3. Svaka stranka može donijeti one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti
potrebne da bi se utvrdile kao kazneno djelo prema domaćem pravu sve ili neke
radnje iz stavka 1. ovog članka, u samo jednom od ili u oba dolje navedena
slučaja, kada je počinitelj
a. sumnjao da je imovina nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom,
b. morao pretpostaviti da je imovina nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom.
4. Pod uvjetom da se stavak 1. ovog članka primjenjuje na vrste glavnih kaznenih
djela iz priloga ove Konvencije, svaka država ili Europska zajednica može, u
vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji,
prihvatu, odobrenju i pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe,
izjaviti da se stavak 1. ovog članka primjenjuje:
a. samo ako je glavno kazneno djelo kažnjivo lišenjem slobode ili pritvorom čije
najdulje trajanje iznosi više od jedne godine, ili za one stranke koje u svom
pravnom sustavu imaju najnižu kaznu za kaznena djela, ako je kazneno djelo
kažnjivo lišenjem slobode ili pritvorom čije najdulje trajanje iznosi više od
šest mjeseci, i/ili
b. samo na popis posebno navedenih glavnih kaznenih djela, i/ili
c. na skupinu teških kaznenih djela u nacionalnom zakonodavstvu stranke.
5. Svaka stranka osigurava da prethodna ili istodobna osuda zbog glavnog
kaznenog djela nije pretpostavka za osudu zbog pranja novca.
6. Svaka stranka osigurava da je osuda zbog pranja novca prema ovom članku
moguća ako je dokazano da je imovina, predmet stavka 1. točaka a. ili b. ovog
članka, nastala iz glavnog kaznenog djela, bez da je nužno utvrditi točno kojeg
kaznenog djela.
7. Svaka stranka osigurava da se glavna kaznena djela pranja novca prošire na
radnje koje su izvršene u drugoj državi, a koje predstavljaju kazneno djelo u
toj državi, i koje bi, da su izvršene na državnom području te stranke,
predstavljale glavno kazneno djelo. Svaka stranka može predvidjeti da jedini
preduvjet bude činjenica da bi to ponašanje predstavljalo glavno kazneno djelo,
da se dogodilo na njezinom državnom području.
Članak 10.
ODGOVORNOST PRAVNIH OSOBA
1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje bi mogle biti
potrebne da se osigura da se pravne osobe mogu smatrati odgovornima za kaznena
djela pranja novca utvrđena u skladu s ovom Konvencijom, koja su počinjena u
njihovu korist od strane bilo koje fizičke osobe, koja je postupala zasebno ili
kao dio pravne osobe, a koja je na rukovodećem mjestu unutar pravne osobe, na
temelju:
a. ovlasti predstavljanja pravne osobe ili
b. ovlasti donošenja odluka u ime pravne osobe ili
c. ovlasti vršenja nadzora u pravnoj osobi,
kao i za umiješanost takve fizičke osobe kao pomagatelja ili poticatelja u gore
navedenim kaznenim djelima.
2. Osim slučajeva već predviđenih u stavku 1., svaka stranka poduzima potrebne
mjere kako bi osigurala da se pravna osoba može smatrati odgovornom ako je
nepostojanje nadzora ili kontrole od strane fizičke osobe navedene u stavku 1.,
omogućilo počinjenje kaznenih djela navedenih u stavku 1. u korist te pravne
osobe od strane fizičke osobe tijekom njezinog izvršavanja ovlasti.
3. Odgovornost pravne osobe prema ovom članku ne isključuje pokretanje kaznenog
postupka protiv fizičkih osoba koje su počinitelji, poticatelji ili pomagatelji
u kaznenim djelima iz stavka 1.
4. Svaka stranka osigurava da se na pravne osobe koje se smatraju odgovornima u
skladu s ovim člankom primjene učinkovite, primjerene i odvraćajuće
kaznenopravne ili nekaznenopravne sankcije, uključujući novčane kazne.
Članak 11.
PRETHODNE ODLUKE
Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi se osigurala mogućnost uzimanja u obzir, pri određivanju kazne, pravomoćne sudske odluke protiv fizičke ili pravne osobe donesene u drugoj stranci u vezi s kaznenim djelima reguliranim u skladu s ovom Konvencijom.
Odjeljak 2.
FINANCIJSKA OBAVJEŠTAJNA JEDINICA (FOJ) I PREVENCIJA
Članak 12.
FINANCIJSKA OBAVJEŠTAJNA JEDINICA (FOJ)
1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne
da bi se osnovala Financijska obavještajna jedinica (FOJ), kako je utvrđeno ovom
Konvencijom.
2. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da
bi se osiguralo da FOJ ima pristup, izravno ili neizravno te pravodobno
financijskim, upravnim i policijskim podacima koji su joj potrebni za pravilno
obavljanje njezinih zadaća, uključujući i analizu izvješća o sumnjivim
transakcijama.
Članak 13.
MJERE ZA SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA
1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne
za uspostavu obuhvatnog unutarnjeg regulatornog režima i režima nadziranja i
praćenja kako bi se spriječilo pranje novca te uzima u obzir odgovarajuće
međunarodne standarde, uključujući osobito preporuke koje je donijela
Financijska akcijska radna skupina o pranju novca.
2. S tim u vezi, svaka stranka usvaja osobito one zakonodavne i druge mjere koje
su potrebne da:
a. može zatražiti od pravnih ili fizičkih osoba koje se bave djelatnostima za
koje je osobito vjerojatno da bi mogle biti korištene u svrhu pranja novca, i u
onoj mjeri u kojoj se tiče tih djelatnosti, da:
i. utvrde i provjere identitet svojih stranaka i, prema potrebi, njihovih
krajnjih korisnika te da provedu analizu poslovanja koja je u tijeku, uzimajući
pritom u obzir pristup temeljen na riziku,
ii. prijave sumnje na pranje novca sukladno sigurnosnim mjerama,
iii. poduzmu dodatne mjere, kao što su vođenje evidencije o identifikacijama
stranaka i transakcijama, obučavanje osoblja te utvrđivanje unutarnjih politika
i postupaka, a ako je potrebno, prilagođenih njihovom opsegu i vrsti posla;
b. zabrane, prema potrebi, osobama iz točke a. da otkriju činjenicu da su
poslani izvješće o sumnjivoj transakciji ili sličan podatak, ili da se vodi ili
da bi se mogla voditi istraga o pranju novca;
c. osiguraju da osobe iz točke a. podliježu učinkovitom sustavu nadzora i, prema
potrebi, praćenja da bi se osiguralo da ispunjavaju zahtjeve u borbi protiv
pranja novca, ukoliko je potrebno na osnovi njihove osjetljivosti na rizik.
3. U tom pogledu, svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu
biti potrebne da bi se otkrio značajan fizički prekogranični prijenos gotovine i
odgovarajućih prenosivih financijskih instrumenata koji glase na donositelja.
Članak 14.
ODGAĐANJE DOMAĆIH SUMNJIVIH TRANSAKCIJA
Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da bi se omogućilo da FOJ ili, prema potrebi, neko drugo nadležno tijelo ili institucija, poduzmu hitne radnje kada postoji sumnja da je transakcija povezana s pranjem novca, da bi se transakcija obustavila ili da bi se uskratilo odobrenje za poduzimanje transakcija kako bi se mogla transakcija analizirati i potvrditi sumnja. Svaka stranka može ograničiti takvu mjeru na slučajeve kada je podnesena prijava o sumnjivoj transakciji. Najduže trajanje odgađanja davanja ili uskrate pristanka za provedbu transakcije utvrđeno je mjerodavnim odredbama nacionalnog zakonodavstva.
Poglavlje IV.
MEĐUNARODNA SURADNJA
Odjeljak 1.
NAČELA MEĐUNARODNE SURADNJE
Članak 15.
OPĆA NAČELA I MJERE ZA MEĐUNARODNU SURADNJU
1. Stranke međusobno surađuju u najvećoj mogućoj mjeri radi istraga i
postupaka kojima je cilj oduzimanje predmeta i nezakonitog prihoda ostvarenog
kaznenim djelom.
2. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da
bi joj omogućile ispunjavanje sljedećih zahtjeva, pod uvjetima predviđenim u
ovom poglavlju:
a. za oduzimanje određenih dijelova imovine koji predstavljaju nezakonit prihod
ili predmete ostvarene kaznenim djelom, kao i za oduzimanje nezakonitog prihoda
koji se sastoji od tražbine na plaćanje novčanog iznosa koji odgovara visini
nezakonitog prihoda ostvarenog kaznenim djelom;
b. za pomoć u istrazi i privremenim mjerama radi nekog od oblika oduzimanja iz
točke a.
3. Pomoć u istrazi i privremene mjere iz stavka 2. točke b. provode se ukoliko
su dopuštene i u skladu s unutarnjim pravom zamoljene stranke. Ako zahtjev u
pogledu jedne od ovih mjera točno navodi formalnosti ili postupke koji su nužni
prema pravu stranke moliteljice, čak i ako se oni ne provode zamoljenoj stranci,
ova potonja postupa u skladu s takvom zahtjevom u mjeri u kojoj tražena radnja
nije protivna temeljnim načelima njezinog prava.
4. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da
bi se osiguralo da zamolnice drugih stranaka radi utvrđivanja, ulaženja u trag,
zamrzavanja ili privremenog oduzimanja nezakonitog prihoda i predmeta ostvarenih
kaznenim djelom imaju istu važnost kao i oni podneseni u unutarnjim postupcima.
Odjeljak 2.
POMOĆ U ISTRAZI
Članak 16.
OBVEZA PRUŽANJA POMOĆI
Stranke, po zamolnici, jedna drugoj pružaju pomoć u najvećoj mogućoj mjeri, u utvrđivanju i ulaženju u trag predmetima, nezakonitom prihodu ostvarenog kaznenim djelom te drugoj imovini koja se može zaplijeniti. Takva pomoć uključuje svaku mjeru koja se tiče predlaganja i utvrđivanja dokaza o postojanju, mjestu gdje se nalazi ili o kretanju, prirodi, pravnom položaju ili vrijednosti navedene imovine.
Članak 17.
ZAMOLNICE ZA PODACIMA O BANKOVNIM RAČUNIMA
1. Svaka stranka, pod uvjetima iz ovoga članka poduzima, u ispunjavanju
zamolnice druge stranke, mjere koje su nužne da bi utvrdila da li fizička ili
pravna osoba protiv koje se vodi kaznena istraga ima ili vodi jedan ili više
računa, bilo koje vrste, u bilo kojoj banci na njezinom državnom području te,
ukoliko ima ili vodi, dužna je dostaviti podatke o utvrđenim računima.
2. Obveza iz ovoga članka primjenjuje se samo u onoj mjeri u kojoj banka kod
koje se vodi taj račun raspolaže tom informacijom.
3. Uz uvjete iz članka 37. stranka moliteljica u zamolnici:
a. navodi zašto smatra da će traženi podatak vjerojatno biti od velike važnosti
za potrebe kaznene istrage u pogledu kaznenog djela,
b. navodi zbog čega pretpostavlja da banke u zamoljenoj stranci vode račun te
točno navodi, u najširem smislu, koje bi banke i/ili koji računi mogli biti
povezani sa slučajem i
c. navodi svaku dodatnu informaciju koju ima na raspolaganju koja bi mogla
olakšati izvršavanje zamolnice.
4. Zamoljena stranka može izvršiti zamolnicu pod istim uvjetima koje primjenjuje
u pogledu zamolnice za pretragom i privremenim oduzimanjem.
5. Svaka država ili Europska zajednica može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom
polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju i pristupu, izjavom
upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da se ovaj članak primjenjuje
samo na one kategorije kaznenih djela koje su navedene u popisu iz priloga ove
Konvencije.
6. Stranke mogu proširiti ovu odredbu na račune kod nebankarskih financijskih
institucija. Na takvo se proširenje može primjenjivati načelo uzajamnosti.
Članak 18.
ZAMOLNICE ZA PODACIMA O BANKOVNIM
TRANSAKCIJAMA
1. Po zamolnici druge stranke, zamoljena stranka će dostaviti podatke o
navedenim bankovnim računima i bankovnom poslovanju koje je izvršeno tijekom
navedenog razdoblja putem jednog ili više računa navedenih u zamolnici,
uključujući i podatke o svakom računu s kojeg ili na koji je novac poslan.
2. Obveza iz ovog članka primjenjuje se samo u onoj mjeri u kojoj je taj podatak
na raspolaganju banci kod koje se račun nalazi.
3. Uz zamolnice navedene u članku 37. stranka moliteljica u svojoj zamolnici
navodi zašto smatra da je traženi podatak bitan za potrebe kaznene istrage u
pogledu kaznenog djela.
4. Zamoljena stranka može postupiti u skladu s tom zamolnicom pod istim uvjetima
koje primjenjuje u pogledu zamolnice za pretragom i privremenim oduzimanjem.
5. Stranke mogu proširiti ovu odredbu na račune kod nebankarskih financijskih
institucija. Na takvo se proširenje može primjenjivati načelo uzajamnosti.
Članak 19.
ZAMOLNICE ZA NADZOR BANKOVNIH TRANSAKCIJA
1. Svaka će stranka osigurati na zamolnicu druge stranke mogućnost nadziranja
tijekom navedenog razdoblja, bankovnog poslovanja koje je izvršavano putem
jednog ili više računa navedenih u zamolnici i dostaviti rezultate o tome
stranci moliteljici.
2. Uz zamolnice navedene u članku 37. stranka moliteljica u svojoj zamolnici
navodi zašto smatra da je zatraženi podatak bitan za potrebe kaznene istrage u
pogledu kaznenog djela.
3. Odluku o nadziranju u svakom pojedinom slučaju donosi nadležno tijelo
zamoljene stranke, uzimajući u obzir nacionalno zakonodavstvo te stranke.
4. O praktičnim detaljima u vezi s nadzorom sporazumijevaju se nadležna tijela
zamoljene stranke i stranke moliteljice.
5. Stranke mogu proširiti ovu odredbu na račune kod nebankarskih financijskih
institucija.
Članak 20.
DOSTAVLJANJE PODATAKA NA VLASTITU INICIJATIVU
Ne dovodeći u pitanje svoje vlastite istrage ili postupke, stranka može bez prethodne zamolnice proslijediti drugoj stranci informaciju o predmetima i nezakonitom prihodu ostvarenom kaznenim djelom, ako smatra da otkrivanje takve informacije može pomoći stranci primateljici u pokretanju ili provođenju istraga ili postupaka ili bi mogla biti razlog za podnošenje zamolnice od strane te stranke u skladu s ovim poglavljem.
Odjeljak 3.
PRIVREMENE MJERE
Članak 21.
OBVEZA IZRICANJA PRIVREMENIH MJERA
1. Na zamolbu druge stranke koja je pokrenula kazneni postupak ili postupak
radi oduzimanja stranka izriče nužne privremene mjere, kao što su zamrzavanje
ili privremeno oduzimanje, da bi spriječila svako poslovanje, prijenos ili
raspolaganje imovinom koja bi kasnije mogla biti predmetom zamolnice za
oduzimanje ili koja bi mogla omogućiti ispunjavanje te zamolnice.
2. Stranka koja je zaprimila zamolnicu za oduzimanje sukladno članku 23. izriče,
ako je tako zatraženo, mjere iz stavka 1. ovog članka u vezi s imovinom koja je
predmet zamolnice ili koja bi mogla omogućiti ispunjenje zamolnice.
Članak 22.
IZVRŠENJE PRIVREMENIH MJERA
1. Nakon izvršenja privremenih mjera zatraženih u skladu sa člankom 21.
stavkom 1. stranka moliteljica dostavlja na vlastitu inicijativu, i što je prije
moguće, zamoljenoj stranci sve informacije koje bi mogle dovesti u pitanje ili
promijeniti opseg ovih mjera. Stranka moliteljica također bez odgode pruža sve
dopunske informacije zatražene od zamoljene stranke, a koje su potrebne za
provedbu i nastavak privremenih mjera.
2. Prije ukidanja bilo koje privremene mjere donesene u skladu s ovim člankom,
zamoljena stranka daje stranci moliteljici kad je god to moguće, priliku da
iznese svoje razloge u korist nastavka mjere.
Odjeljak 4.
ODUZIMANJE
Članak 23.
OBVEZA ODUZIMANJA
1. Stranka koja je od druge stranke zaprimila zamolnicu za oduzimanje
predmeta ili nezakonitog prihoda ostvarenog kaznenim djelom koji se nalaze na
njezinom državnom području:
a. izvršava nalog za oduzimanje koji je izdao sud stranke moliteljice u odnosu
na takve predmete i nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom ili
b. podnosi zamolnicu svojim nadležnim tijelima radi dobivanja naloga za
oduzimanje i, ako je takav nalog izdan, izvršava ga.
2. U svrhu primjene stavka 1. točke b. ovog članka, svaka stranka je, kad god je
to nužno, nadležna pokrenuti postupak oduzimanja prema vlastitom pravu.
3. Odredbe stavka 1. ovog članka također se primjenjuju na oduzimanje koje se
sastoji od zamolnice da se plati novčani iznos koji odgovara vrijednosti
nezakonitog prihoda stečenog kaznenim djelom, ako se imovina na kojoj se može
izvršiti oduzimanje nalazi u zamoljenoj stranci. U takvim slučajevima, prilikom
izvršenja oduzimanja sukladno stavku 1., stranka koja je primila zamolnicu
namiruje, ako uplata nije obavljena, potraživanje na bilo kojoj imovini koja je
na raspolaganju u tu svrhu.
4. Ako se zamolnica za oduzimanje odnosi na točno određeni dio imovine, stranke
se mogu sporazumjeti da zamoljena stranka može izvršiti oduzimanje u obliku
zamolnice za isplaćivanjem novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti te imovine.
5. Stranke u najvećoj mogućoj mjeri surađuju u skladu sa svojim domaćim pravom s
onim strankama koje zatraže izvršenje onakvih mjera kao što je oduzimanje, čija
je posljedica oduzimanje imovine, a koje nisu kaznenopravne sankcije, ako su
takve mjere naložila pravosudna tijela stranke moliteljice u vezi s kaznenim
djelom, pod uvjetom da je utvrđeno da imovina predstavlja nezakonit prihod
stečen kaznenim djelom ili drugu imovinu u smislu članka 5. ove Konvencije.
Članak 24.
IZVRŠENJE ODUZIMANJA
1. Postupci za dobivanje naloga i izvršenje oduzimanja u skladu s člankom 23.
propisani su pravom zamoljene stranke.
2. Zamoljenu stranku obvezuju utvrđenja činjenica ako su navedena u osudi ili
sudskoj odluci stranke moliteljice ili ako se takva osuda ili sudska odluka
implicitno na njima temelji.
3. Svaka država ili Europska zajednica može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom
polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju i pristupu, izjavom
upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da se stavak 2. ovog članka
primjenjuje samo u skladu s njihovim ustavnim načelima i temeljnim načelima
njezinog pravnog poretka.
4. Ako se oduzimanje sastoji od zamolnice za isplatu novčanog iznosa, nadležno
tijelo zamoljene stranke pretvara iznos iz zamolnice u valutu te stranke prema
važećem tečaju u vrijeme donošenja odluke o izvršenju oduzimanja.
5. U slučaju članka 23. stavka 1. točke a. samo stranka moliteljica ima pravo
odlučiti hoće li podnijeti zamolnicu za preispitivanje naloga za oduzimanje.
Članak 25.
ODUZETA IMOVINA
1. Imovinom koju je stranka oduzela u skladu sa člancima 23. i 24. ove
Konvencije, ona raspolaže u skladu sa svojim domaćim pravom i upravnim
postupcima.
2. Prilikom postupanja po zamolnici druge stranke u skladu sa člancima 23. i 24.
ove Konvencije, stranke daju prednost, u mjeri koju omogućuje domaće pravo i ako
je tako zatraženo, vraćanju oduzete imovine stranci moliteljici, tako da ona
može isplatiti odštetu žrtvama kaznenih djela ili vratiti tu imovinu njenim
zakonitim vlasnicima.
3. Prilikom postupanja po zamolnici druge stranke u skladu sa člancima 23. i 24.
ove Konvencije, stranka može posebno razmotriti sklapanje sporazuma ili dogovora
o raspodjeli takvog vlasništva s drugim strankama, načelno ili pojedinačno za
konkretan slučaj, u skladu sa svojim domaćim pravom ili upravnim postupcima.
Članak 26.
PRAVO IZVRŠENJA I NAJVIŠI IZNOS KOJI SE MOŽE ODUZETI
1. Zamolnica za oduzimanje podnesena u skladu sa člancima 23. i 24. ne utječe
na pravo stranke moliteljice da sama izvrši nalog za oduzimanje.
2. Ništa u ovoj Konvenciji ne tumači se tako da omogući da ukupna visina
oduzimanja premaši onaj iznos novca koji je naveden u nalogu za oduzimanje. Ako
stranka utvrdi da bi se to moglo dogoditi, dotične stranke započinju
konzultacije kako bi se izbjegla takva posljedica.
Članak 27.
KAZNA ZATVORA U SLUČAJU NEIZVRŠENJA
Zamoljena stranka u slučaju neizvršenja ne smije izreći kaznu zatvora ili drugu mjeru kojom se ograničava sloboda osobe zbog zamolnice iz članka 23., ako je stranka moliteljica tako navela u zamolnici.
Odjeljak 5.
ODBIJANJE I ODGAĐANJE SURADNJE
Članak 28.
RAZLOZI ZA ODBIJANJE
1. Suradnja u skladu s ovim poglavljem može se odbiti ako:
a. bi tražena radnja bila u suprotnosti s temeljnim načelima pravnog poretka
zamoljene stranke, ili
b. je vjerojatno da bi izvršenje zamolnice ugrozilo suverenitet, sigurnost,
javni poredak ili druge bitne interese zamoljene stranke, ili
c. po mišljenju zamoljene stranke, važnost slučaja na koji se zamolnica odnosi
ne opravdava poduzimanje tražene radnje, ili
d. je kazneno djelo na koje se zamolnica odnosi kazneno djelo protiv imovine,
osim financiranja terorizma,
e. je kazneno djelo na koje se zamolnica odnosi političko kazneno djelo, osim
financiranja terorizma, ili
f. zamoljena stranka smatra da bi postupanje u skladu s traženom radnjom bilo u
suprotnosti s načelom ne bis in idem, ili
g. kazneno djelo na koje se zamolnica odnosi ne bi bilo kazneno djelo prema
pravu zamoljene stranke, kada bi bilo počinjeno u okviru njezine nadležnosti.
Međutim, ovaj razlog za odbijanje odnosi se na suradnju prema odjeljku 2. samo
ako tražena pomoć obuhvaća prisilnu mjeru. Ako je za suradnju u skladu s ovim
poglavljem potrebna dvostruka kažnjivost, smatra se da je taj zahtjev ispunjen
bez obzira na to svrstavaju li obje stranke kazneno djelo u istu kategoriju
kaznenih djela ili označavaju kazneno djelo istom terminologijom pod uvjetom da
obje stranke smatraju takvo postupanje kaznenim djelom.
2. Suradnja u skladu s odjeljkom 2., ako tražena pomoć obuhvaća prisilnu mjeru,
te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja, može također biti odbijena ukoliko
tražene mjere, prema domaćem pravu zamoljene stranke, ne bi mogle biti poduzete
za potrebe istraga ili postupaka, kad bi se radilo o sličnom domaćem slučaju.
3. Ako pravo zamoljene stranke nalaže, suradnja u skladu s odjeljkom 2., ako
tražena pomoć obuhvaća radnju prisile te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja,
može također biti odbijena ako zatražene ili druge mjere koje bi imale sličan
učinak ne bi bile dopuštene prema pravu zamoljene stranke, ili, u pogledu
nadležnih tijela stranke moliteljice, ako zamolnicu nije odobrio sudac ili drugo
pravosudno tijelo, uključujući državne odvjetnike, prilikom njihovog postupanja
povodom kaznenih djela.
4. Suradnja prema odjeljku 4. ovog poglavlja može također biti odbijena,
ukoliko:
a. prema pravu zamoljene stranke oduzimanje nije predviđeno u odnosu na vrstu
kaznenog djela na koje se zamolnica odnosi ili
b. bi, ne dovodeći u pitanje obvezu prema članku 23. stavku 3., bila u
suprotnosti s načelima domaćeg prava zamoljene stranke koji se tiču ograničenja
u pogledu oduzimanja u odnosu na kazneno djelo i:
i. imovinsku korist koja bi se mogla smatrati nezakonitim prihodom koji je njime
pribavljen ili
ii. imovinu koja bi se mogla smatrati predmetom pribavljenim njegovim izvršenjem
ili
c. se prema pravu zamoljene stranke oduzimanje više ne može izreći ili izvršiti
zbog proteka vremena ili
d. se, ne dovodeći u pitanje članak 23. stavak 5., zamolnica ne odnosi na raniju
osudu, ili sudsku odluku ili izjavu iz takve odluke o tome da je počinjeno
kazneno djelo ili više kaznenih djela, na temelju kojih je izrečena ili
zatražena mjera oduzimanja ili
e. oduzimanje ili nije izvršno u zamoljenoj stranci ili još uvijek postoji
mogućnost ulaganja redovnih pravnih lijekova ili
f. se zamolnica odnosi na nalog za oduzimanje koji je rezultat odluke donesene u
odsutnosti osobe protiv koje je izdan, a po mišljenju zamoljene stranke,
postupak proveden od strane stranke moliteljice u kojem je donesena takva odluka
poštuje osnovna prava na obranu koja pripadaju svakome protiv koga je podignuta
optužnica.
5. Za potrebe stavka 4. točke f. ovog članka, ne smatra se da je odluka donesena
u odsutnosti ako:
a. je potvrđena ili izrečena nakon pobijanja te osobe ili
b. je donesena u žalbenom postupku, pod uvjetom da je žalbu podnijela ta osoba.
6. Prilikom razmatranja, u pogledu stavka 4. točke f. ovog članka, da li su
poštivana osnovna prava na obranu, zamoljena stranka uzima u obzir činjenicu da
je dotična osoba namjerno nastojala izbjeći suđenje, ili činjenicu da je ta
osoba, nakon što je imala mogućnost podnijeti pravni lijek protiv odluke
donesene u odsutnosti, izabrala to ne učiniti. Isto se primjenjuje kada je
dotična osoba, nakon što joj je uredno uručen sudski poziv, izabrala ne
postupiti u skladu s njim, niti tražiti odgodu.
7. Stranka se ne smije pozvati na bankarsku tajnu navodeći je kao razlog
odbijanja bilo kakve suradnje u skladu s ovim poglavljem. Ako njezino domaće
pravo predviđa, stranka može tražiti da zamolnicu za suradnju koja bi
pretpostavljala prestanak obveze čuvanja bankarske tajne, odobri sudac ili neko
drugo pravosudno tijelo, uključujući državne odvjetnike, prilikom postupanja tih
tijela povodom kaznenih djela.
8. Ne dovodeći u pitanje razlog za odbijanje iz stavka 1. točke a. ovog članka:
a. zamoljena stranka ne smije navesti kao prepreku za pružanje bilo kakve
suradnje u skladu s ovim poglavljem činjenicu da je osoba koja je pod istragom
ili u pogledu koje su tijela stranke moliteljice izdala nalog za oduzimanje,
pravna osoba;
b. činjenica da je fizička osoba protiv koje je izdan nalog za oduzimanje
nezakonitog prihoda stečenog kaznenim djelom umrla ili činjenica da je pravna
osoba protiv koje je izdan nalog za oduzimanje nezakonitog prihoda naknadno
prestala postojati, ne navodi se kao prepreka pružanju pomoći u skladu s člankom
23. stavkom 1. točkom a;
c. zamoljena stranka ne smije navesti kao prepreku za pružanje bilo kakve
suradnje u skladu s ovim poglavljem činjenicu da je osoba koja je pod istragom
ili u pogledu koje su tijela stranke moliteljice izdala nalog za oduzimanje,
navedena u zamolnici kao organizator glavnog kaznenog djela i kaznenog djela
pranja novca, u skladu s člankom 9. stavkom 2. točkom b. ove Konvencije.
Članak 29.
ODGODA
Zamoljena stranka može odgoditi postupanje u skladu sa zamolnicom ako bi takvo postupanje dovelo u pitanje istrage ili postupke koje provode njezina tijela.
Članak 30.
DJELOMIČNO ILI UVJETNO ISPUNJAVANJE ZAMOLNICA
Prije odbijanja ili odgode suradnje prema ovom poglavlju, zamoljena stranka, po potrebi, nakon savjetovanja sa strankom moliteljicom, razmatra može li se zamolnici udovoljiti djelomično ili pod uvjetima koje ona drži potrebnim.
Odjeljak 6.
OBAVJEŠĆIVANJE I ZAŠTITA PRAVA TREĆIH
Članak 31.
DOSTAVLJANJE DOKUMENATA
1. Stranke pružaju, u najvećoj mogućoj mjeri, uzajamnu pomoć jedna drugoj u
dostavi sudskih pismena osobama na koje se odnose privremene mjere i oduzimanje.
2. Ništa u ovom članku nema za cilj omesti:
a. mogućnost slanja sudskih pismena poštom izravno osobama u inozemstvu,
b. mogućnost da sudski službenici, dužnosnici ili druga nadležna tijela stranke
u kojoj je nastao dokument uruče sudska pismena izravno preko svojih konzularnih
predstavništava te stranke ili preko sudskih službenika, vršitelja sudbenih
dužnosti ili drugih nadležnih tijela odredišne stranke,
osim ako odredišna stranka izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe ne
izjavi suprotno u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o
ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.
3. Prilikom uručivanja sudskih pismena osobama u inozemstvu na koje se odnose
privremene mjere ili nalozi za oduzimanje izdani u stranci pošiljateljici, ova
stranka navodi koji pravni lijek prema njezinom pravu stoji na raspolaganju
takvim osobama.
Članak 32.
PRIZNANJE STRANIH ODLUKA
1. Prilikom rješavanja zamolnice za suradnjom prema odjeljcima 3. i 4.,
zamoljena stranka priznaje svaku sudsku odluku donesenu u zamoljenoj stranci u
odnosu na prava u pogledu kojih treći podnose tužbeni zahtjev.
2. Priznavanje se može odbiti ako:
a. treće stranke nisu imale odgovarajuću mogućnost ostvariti svoja prava ili
b. odluka nije sukladna odluci već donesenoj o istoj stvari u zamoljenoj stranci
ili
c. nije u skladu s javnim poretkom zamoljene stranke ili
d. je odluka donesena u suprotnosti s odredbama o isključivoj nadležnosti
predviđenoj pravom zamoljene stranke.
Odjeljak 7.
POSTUPOVNA I DRUGA OPĆA PRAVILA
Članak 33.
SREDIŠNJE TIJELO
1. Stranke određuju središnje tijelo ili, po potrebi, tijela koja su nadležna
za slanje i odgovaranje na zamolnice upućene u skladu s ovim poglavljem, za
izvršavanje tih zamolnica ili njihovo prosljeđivanje tijelima nadležnim za
njihovo izvršavanje.
2. Svaka stranka u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o
ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu priopćuje glavnom tajniku Vijeća
Europe nazive i adrese tijela određenih u skladu sa stavkom 1. ovog članka.
Članak 34.
IZRAVNA KOMUNIKACIJA
1. Središnja tijela međusobno izravno komuniciraju.
2. U slučaju žurnosti, pravosudna tijela, uključujući državne odvjetnike,
stranke moliteljice mogu slati izravno takvim tijelima zamoljene stranke
zamolnice ili priopćenja u skladu s ovim poglavljem. U takvim slučajevima
preslika se istodobno šalje preko središnjeg tijela stranke moliteljici
središnjem tijelu zamoljene stranke.
3. Svaka zamolnica ili priopćenje u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka mogu
se proslijediti putem Međunarodne organizacije kriminalističke policije
(Interpol).
4. Ako je zamolnica upućena u skladu sa stavkom 2. ovog članka, a tijelo nije
nadležno za njegovo rješavanje, ono ga upućuje nadležnom nacionalnom tijelu i
odmah o svom postupku izvješćuje stranku moliteljicu.
5. Zamolnice ili priopćenja iz odjeljka 2. ovog poglavlja koja ne uključuju
prisilne mjere, nadležna tijela stranke koja upućuje zamolnicu mogu izravno
uputiti nadležnim tijelima zamoljene stranke.
6. Pravosudna tijela stranke moliteljice mogu prijedloge zamolnica ili
priopćenja iz ovog poglavlja uputiti izravno takvim tijelima zamoljene stranke i
prije formalne zamolnice, kako bi se osiguralo učinkovito postupanje po
primitku. Takav prijedlog zamolnice ili priopćenja mora sadržavati dovoljno
podataka i dokazne isprave o ispunjavanju uvjeta propisanih zakonodavstvom
zamoljene stranke.
Članak 35.
OBLIK ZAMOLNICE I JEZICI
1. Sve zamolnice u skladu s ovim poglavljem moraju biti u pisanom obliku.
Mogu se slati elektroničkim putem ili drugim telekomunikacijskim sredstvom, pod
uvjetom da je stranka moliteljica spremna u svako doba, na zamolnicu, pokazati
pisani zapis tog traženja i izvornik. Međutim, svaka stranka može, u svako doba,
izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, navesti uvjete pod kojima je
spremna prihvaćati i izvršavati zamolnice zaprimljene elektroničkim putem ili
drugim telekomunikacijskim sredstvom.
2. U skladu s odredbama stavka 3. ovog članka, prijevodi zamolnica ili dokaznih
isprava se ne traže.
3. U vrijeme potpisivanja ili pri polaganju svoje isprave o ratifikaciji,
prihvatu, odobrenju ili pristupu, svaka država ili Europska zajednica može
priopćiti glavnom tajniku Vijeća Europe izjavu da ona zadržava pravo zahtijevati
da uz zamolnice koje su joj upućeni te dokazne isprave uz takve zamolnice bude
priložen prijevod na njihov vlastiti jezik ili na jedan od službenih jezika
Vijeća Europe ili na onaj od tih jezika koji one odrede. Tom prilikom može
izraziti spremnost prihvatiti prijevode na neki drugi jezik koji sama navede.
Druge stranke mogu primijeniti pravilo o uzajamnosti.
Članak 36.
LEGALIZACIJA
Dokumenti poslani radi primjene ovog poglavlja oslobođeni su formalnosti vezanih za legalizaciju.
Članak 37.
SADRŽAJ ZAMOLNICE
1. Zamolnica za suradnju u skladu s ovim poglavljem sadrži:
a. tijelo koje podnosi zamolnicu i tijelo koje provodi istrage ili postupke,
b. predmet i razlog zamolnice,
c. podatke, uključujući važne činjenice (kao što su datum, mjesto i okolnosti
kaznenog djela) na koje se istrage ili postupci odnose, osim u slučaju zamolnice
za notifikaciju,
d. da li suradnja uključuje prisilnu mjeru:
i. tekst zakonskih odredaba ili, ako to nije moguće, navod mjerodavnog važećeg
prava i
ii. naznaku da bi tražena ili bilo koja druga mjera koja bi imala sličan učinak
mogla biti poduzeta na državnom području stranke moliteljice u skladu s njezinim
vlastitim pravom,
e. ako je to potrebno i ako je moguće:
i. podatke o dotičnoj osobi ili osobama, uključujući ime, datum i mjesto
rođenja, državljanstvo i mjesto, a, u slučaju pravne osobe, njezino sjedište i
ii. imovinu u vezi s kojom se traži suradnja, mjesto gdje se nalazi, njezine
veze s navedenom osobom ili osobama, svaka veza s kaznenim djelom, kao i sve
druge dostupne informacije o drugim osobama, interes u takvoj imovini i
f. bilo kakav poseban postupak koji zahtjeva stranka moliteljica.
2. Zamolnica za izricanje privremenih mjera u skladu s odjeljkom 3. u vezi s
privremenim oduzimanjem imovine na kojoj se može izvršiti nalog za oduzimanje, a
sastoji se od zamolnice za isplatu novčanog iznosa, također sadrži najviši iznos
za koji se traži namirenje iz te imovine.
3. Uz podatke iz stavka 1., svaka zamolnica u skladu s odjeljkom 4. sadrži:
a. u slučaju članka 23. stavka 1. točke a:
i. ovjerenu vjerodostojnu presliku naloga za oduzimanje kojeg je izdao sud u
stranci moliteljici i izjavu o razlozima na temelju kojih je nalog izdan, ako
nisu navedeni u samom nalogu,
ii. potvrdu nadležnog tijela stranke moliteljice da je nalog za oduzimanje
ovršan i da više nisu na raspolaganju redovni pravni lijekovi,
iii. podatak o opsegu izvršenja naloga i
iv. podatak o nužnosti poduzimanja bilo kakvih privremenih mjera;
b. u slučaju članka 23. stavka 1. točke b. izjavu o činjenicama na koje se
oslanja stranka moliteljica i koje su dovoljne da omoguće zamoljenoj stranci da
zatraži nalog prema svom domaćem pravu;
c. ako su treće stranke imale priliku utužiti svoja prava, isprave kojima se to
potvrđuje.
Članak 38.
NEPOTPUNA ZAMOLNICA
1. Ako zamolnica nije u skladu s odredbama ovog poglavlja ili dostavljeni
podatak nije dovoljan da bi omogućio zamoljenoj stranci da postupi u skladu s
njom, ta stranka može tražiti od stranke moliteljice da izmjeni i dopuni
zamolnicu ili ju upotpuni dodatnim podacima.
2. Zamoljena stranka može odrediti rok za zaprimanje takvih izmjena i dopuna ili
podataka.
3. U očekivanju primitka traženih izmjena i dopuna ili podataka u vezi sa
zamolnicom iz odjeljka 4. ovog poglavlja, zamoljena stranka može poduzeti bilo
koju od mjera navedenih u odjeljcima 2. ili 3. ovog poglavlja.
Članak 39.
VEĆI BROJ ZAMOLNICA
1. Ako zamoljena stranka primi više od jedne zamolnice u skladu s odjeljcima
3. ili 4. ovog poglavlja u vezi iste osobe ili imovine, veći broj zamolnica ne
sprječava tu stranku da postupi u skladu sa zamolnicama koje uključuju izricanje
privremenih mjera.
2. U slučaju većeg broja zamolnica iz odjeljka 4. ovog poglavlja, zamoljena
stranka razmatra mogućnost konzultacija sa strankama moliteljicama.
Članak 40.
OBVEZA NAVOĐENJA RAZLOGA
Zamoljena stranka navodi razloge za svaku odluku o odbijanju, odgodi ili uvjetovanju bilo kakve suradnju prema ovom poglavlju.
Članak 41.
INFORMACIJE
1. Zamoljena stranka žurno obavještava stranku moliteljicu o:
a. radnji poduzetoj po zamolnici sukladno ovom poglavlju,
b. konačnim rezultatima radnje provedene na temelju zamolnice,
c. odluci o odbijanju, odgodi ili uvjetovanju, u cijelosti ili djelomice, bilo
kakve suradnje u skladu s ovim poglavljem,
d. svim okolnostima koje onemogućuju izvršenje tražene radnje ili za koje je
vjerojatno da će je bitno odgoditi i
e. u slučaju privremenih mjera poduzetih u skladu sa zamolnicama prema
odjeljcima 2. ili 3. ovog poglavlja, onim odredbama svog domaćeg prava koje bi
automatski dovele do ukidanja privremene mjere.
2. Stranka moliteljica žurno obavještava zamoljenu stranku o:
a. svakom naknadnom preispitivanju, odluci ili nekoj drugoj činjenici zbog koje
nalog za oduzimanje prestaje biti ovršan, u cijelosti ili djelomice i
b. svakoj promjeni, stvarnoj ili pravnoj, zbog koje bilo kakva radnja u skladu s
ovim poglavljem više nije opravdana.
3. Ako stranka, na temelju istog naloga za oduzimanje, zahtijeva oduzimanje kod
više stranaka, ona o zamolnici obavještava sve stranke na koje se odnosi
izvršenje naloga.
Članak 42.
OGRANIČENJE KORIŠTENJA
1. Zamoljena stranka može izvršenje zamolnice uvjetovati time da tijela
stranke moliteljice dobivene podatke ili dokaze neće koristiti ili
prosljeđivati, bez njezinog prethodnog pristanka, u svrhe drugih istraga ili
postupaka, osim onih navedenih u zamolnici.
2. Svaka država ili Europska zajednica može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom
polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu,
izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da, bez njezinog
prethodnog pristanka, tijela stranke moliteljice ne mogu koristiti ili
prosljeđivati podatke ili dokaze koje im pruže u skladu s ovim poglavljem u
svrhe drugih istraga ili postupaka osim onih navedenih u zamolnici.
Članak 43.
TAJNOST
1. Stranka moliteljica može tražiti da zamoljena stranka štiti tajnost
činjenica i sadržaja zamolnice, osim u mjeri koja je potrebna za izvršenje
zamolnice. Ako zamoljena stranka ne može postupiti u skladu sa zahtjevom
tajnosti, o tome žurno obavještava stranku moliteljicu.
2. Stranka moliteljica čuva, ako to nije u suprotnosti s temeljnim načelima
njezinog nacionalnog zakonodavstva i ako je tako zatraženo, tajnost svih dokaza
i podataka koje joj je dostavila zamoljena stranka, osim u mjeri u kojoj je
njihovo otkrivanje nužno za istrage ili postupke opisane u zamolnici.
3. U skladu s odredbama njezinog domaćeg prava, stranka koja je primila
informaciju u skladu s člankom 20. koja je dostavljena na vlastitu inicijativu,
postupa sukladno zahtjevu o tajnosti koji zatraži stranka koja je dostavila
informaciju. Ako druga stranka ne može postupiti u skladu s takvim zahtjevom, o
tome žurno obavještava stranku koja šalje informaciju.
Članak 44.
TROŠKOVI
Redovne troškove postupanja po zamolnici snosi zamoljena stranka. Ako su potrebni znatni ili izvanredni troškovi kako bi se postupilo po zamolnici, stranke se savjetuju radi dogovaranja o uvjetima pod kojima će se zamolnica ispuniti te kako će se podmiriti troškovi.
Članak 45.
NAKNADA ŠTETE
1. Kada osoba pokrene sudski postupak radi utvrđivanja odgovornosti za štetu
koja je nastala kao posljedica činjenja ili propusta vezano uz suradnju prema
ovom poglavlju, dotične stranke razmatraju mogućnost međusobnog savjetovanja,
ukoliko je potrebno, kako bi utvrdile kako raspodijeliti iznos troškova.
2. Stranka protiv koje je pokrenut postupak za naknadu štete nastoji
obavijestiti drugu stranku o tom postupku, ako bi ta stranka mogla imati interes
u tom slučaju.
Poglavlje V.
SURADNJA IZMEĐU FOJ-a
Članak 46.
SURADNJA IZMEĐU FOJ-a
1. Stranke osiguravaju da FOJ-e, kako su utvrđene u ovoj Konvenciji, surađuju
u cilju suzbijanja pranja novca, da bi prikupile i analizirale, ili, po potrebi,
istražile u okviru FOJ-a važne informacije o svakoj činjenici koja bi mogla
ukazati na pranje novca u skladu s njihovim nacionalnim ovlastima.
2. U smislu stavka 1., svaka stranka osigurava da FOJ-e razmjenjuju, na vlastitu
inicijativu ili na zahtjev, u skladu s ovom Konvencijom ili u skladu s
postojećim ili budućim memorandumima o suglasnosti koji su usklađeni s ovom
Konvencijom, sve dostupne informacije koje bi mogle biti od važnosti za obradu
ili analizu podataka ili, ukoliko je potrebno, za istragu koju provode FOJ-e
glede financijskih transakcija vezanih uz pranje novca i uključene fizičke ili
pravne osobe.
3. Svaka stranka osigurava da obavljanje zadaća FOJ-a u skladu s ovim člankom ne
utječe njihov unutarnji položaj, bez obzira da li se radi o upravnim,
policijskim ili pravosudnim tijelima.
4. Uz svaki zahtjev upućen u skladu s ovim člankom prilaže se kratka izjava koja
sadrži bitne činjenice poznate FOJ-u koji upućuje zamolbu. FOJ je dužan u
zahtjevu navesti na koji će način zatražen podatak biti korišten.
5. Kada je zahtjev postavljen u skladu s ovim člankom, FOJ koji je primio
zamolbu dostavlja sve bitne informacije, uključujući dostupne financijske
informacije te zatražene policijske informacije, koje su zatražene u zahtjevu,
bez traženja formalnog zahtjeva u skladu s važećim konvencijama ili sporazumima
između stranaka.
6. FOJ može odbiti otkriti informaciju koja bi naštetila kaznenoj istrazi koja
se vodi u zamoljenoj stranci ili, u iznimnim okolnostima, ako bi otkrivanje
informacije bilo očigledno u suprotnosti sa zakonitim interesima konkretne
fizičke ili pravne osobe ili stranke ili na neki drugi način ne bi bilo u skladu
s temeljnim načelima nacionalnog zakonodavstva zamoljene stranke. Svako takvo
odbijanje odgovarajuće se objašnjava FOJ-u koji je zatražio informaciju.
7. Informacije ili dokumenti dobiveni u skladu s ovim člankom koriste se samo u
svrhe utvrđene u stavku 1. Informacije koje dostavi FOJ neke druge stranke ne
daju se trećoj strani, niti ih smije FOJ koji ih je primio koristiti, bez
prethodnog pristanka FOJ-a koji ih je dostavio, u neke druge svrhe osim u svrhu
analize.
8. Prilikom prosljeđivanja podataka i dokumenata u skladu s ovim člankom, FOJ
pošiljatelj može nametnuti određena ograničenja i uvjete u vezi s korištenjem
podataka u druge svrhe, osim za one koje su utvrđene u stavku 7. FOJ primatelj
je dužan postupati u skladu s svim takvim ograničenjima ili uvjetima.
9. Ako stranka želi koristiti dobivene informacije ili dokumente u svrhu kaznene
istrage ili kaznenog progona za potrebe navedene u stavku 7., FOJ pošiljatelj ne
može uskratiti svoj pristanak na takvo korištenje osim ako to ne čini na temelju
ograničenja u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom ili uvjeta navedenih u
stavku 6. Svako uskraćivanje davanja pristanka mora biti valjano objašnjeno.
10. FOJ-e poduzimaju sve potrebne mjere, uključujući i mjere osiguranja, kako bi
osigurale da druga tijela, službe ili odjeli nemaju pristup podacima poslanim
sukladno ovom članku.
11. Dostavljena informacija se čuva, u skladu s Konvencijom Vijeća Europe od 28.
siječnja 1981. za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka
(ETS br. 108) i uzimajući u obzir Preporuku Odbora ministara Vijeća Europe br.
R(87) 15 od 15. rujna 1987. o korištenju osobnih podataka u policijskom sektoru,
najmanje istim onim pravilima o tajnosti i zaštiti osobnih podataka, koja se
primjenjuju prema nacionalnom zakonodavstvu koje se odnosi na FOJ koji je
postavio zahtjev.
12. FOJ koji je poslao informaciju može se opravdano raspitivati u vezi s
korištenjem dobivenih podataka, a FOJ koji je tu informaciju primio, kada je god
to izvedivo, dostavlja takvu traženu povratnu informaciju.
13. Stranke navode jedinicu koja je FOJ u smislu ovog članka.
Članak 47.
MEĐUNARODNA SURADNJA RADI ODGODE SUMNJIVIH TRANSAKCIJA
1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne
da bi se dozvolilo FOJ-u poduzimanje hitnih radnji, na zahtjev stranog FOJ-a,
radi obustave ili uskrate pristanka na obavljanje buduće transakcije na isti rok
i pod istim uvjetima kakvi se primjenjuju u njegovom domaćem pravu na odgodu
transakcija.
2. Radnje navedene u stavku 1. poduzimaju se ako je FOJ koji je zaprimio zahtjev
uvjeren, nakon navođenja razloga od strane FOJ-a koji je uputio zahtjev, da:
a. je transakcija povezana s pranjem novca i da
b. bi transakcija bila obustavljena, ili bi bio uskraćen pristanak za obavljanje
transakcije, da je transakcija bila navedena u izvješću o domaćoj sumnjivoj
transakciji.
Poglavlje VI.
MEHANIZMI PRAĆENJA I RJEŠAVANJE SPOROVA
Članak 48.
MEHANIZMI PRAĆENJA I RJEŠAVANJE SPOROVA
1. Konferencija stranaka (KS) odgovorna je za praćenje provedbe Konvencije.
KS:
a. prati pravilnu provedbu Konvencije od strane stranaka,
b. na zahtjev stranke, daje mišljenje o svim pitanjima koja se tiču tumačenja i
primjene Konvencije.
2. KS obavlja zadatke u skladu s gornjim stavkom 1. točkom a. koristeći se svim
raspoloživim javnim sažecima Užeg odbora stručnjaka za procjenu mjera protiv
pranja novca (Moneyval) (za zemlje u sklopu Moneyval-a) te svim raspoloživim
javnim sažecima FATF-a (za zemlje u sklopu FATF-a), nadopunjenim, ukoliko je
potrebno, povremenim upitnicima za samoocjenjivanje. Postupci praćenja bavit će
se područjima obuhvaćenim ovom Konvencijom samo u vezi onih područja koja nisu
obuhvaćena drugim mjerodavnim međunarodnim standardima na temelju kojih se
provode uzajamna ocjenjivanja od strane FATF-a i Moneyvala.
3. Ukoliko KS zaključi da treba daljnje informacije u obavljanju svojih
funkcija, povezuje se sa dotičnom strankom, koristeći se, ako tako zatraži KS,
postupcima i mehanizmima Moneyvala. Dotična stranka zatim izvješćuje KS. KS na
temelju toga odlučuje hoće li provesti dublju procjenu položaja dotične stranke.
Ovo može, ali ne mora nužno, uključivati i posjet ocjenjivačkog tima zemlji.
4. U slučaju spora između stranaka vezano uz tumačenje ili primjenu Konvencije,
one rješenje spora traže putem pregovora ili bilo kojeg drugog mirnog sredstva
po njihovom izboru, uključujući i iznošenje spora pred KS-u, arbitražni sud čije
su odluke obvezujuće za stranke, ili Međunarodni sud, već prema dogovoru
konkretnih stranaka.
5. KS usvaja svoj poslovnik.
6. Glavni tajnik Vijeća Europe saziva KS najkasnije godinu dana nakon stupanja
na snagu ove Konvencije. Nakon toga održavaju se redoviti sastanci KS-a u skladu
s poslovnikom koji je usvojila KS.
Poglavlje VII.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 49.
POTPISIVANJE I STUPANJE NA SNAGU
1. Konvencija je otvorena za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe,
Europskoj zajednici i državama nečlanicama koje su sudjelovale u njenoj izradi.
Te države ili Europska zajednica mogu izraziti svoj pristanak biti vezane:
a. potpisivanjem bez rezerve ratifikacije, prihvata ili odobrenja ili
b. potpisivanjem uz uvjet ratifikacije, prihvata ili odobrenja, nakon kojeg
slijede ratifikacija, prihvat i odobrenje.
2. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod glavnog tajnika
Vijeća Europe.
3. Ova Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka
razdoblja od tri mjeseca od datuma kada je šest potpisnica, od kojih su najmanje
četiri države članice Vijeća Europe, iskazalo svoj pristanak biti vezane
Konvencijom u skladu s odredbama stavka 1.
4. U odnosu na bilo koju potpisnicu koja naknadno izrazi svoj pristanak da bude
vezana Konvencijom, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi
nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma izražavanja njezinog pristanka
da bude vezana Konvencijom u skladu s odredbama stavka 1.
5. Nijedna stranka Konvencije iz 1990. ne može ratificirati, prihvatiti ili
odobriti ovu Konvenciju, a da se ne smatra vezanom najmanje onim odredbama koje
odgovaraju odredbama Konvencije iz 1990. kojima je ona vezana.
6. Od njezinog stupanja na snagu, stranke Konvencije koje su u isto vrijeme
stranke Konvencije iz 1990.:
a. u svojim međusobnim odnosima primjenjuju odredbe ove Konvencije,
b. nastavljaju primjenjivati odredbe Konvencije iz 1990. u svojim odnosima s
drugim strankama navedene Konvencije, ali ne na ovu Konvenciju.
Članak 50.
PRISTUPANJE KONVENCIJI
1. Nakon stupanja na snagu ove Konvencije, Odbor ministara Vijeća Europe
može, nakon savjetovanja sa strankama ove Konvencije, pozvati bilo koju državu
koja nije članica Vijeća i koja nije sudjelovala u njezinoj izradi da pristupi
ovoj Konvenciji, na temelju odluke donesene većinom glasova kako je predviđeno u
članku 20. stavku d. Statuta Vijeća Europe i jednoglasnom odlukom predstavnika
stranaka koji imaju pravo sudjelovati u radu Odbora.
2. U odnosu na svaku državu koja pristupa, Konvencija stupa na snagu prvog dana
mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana polaganja
isprave o pristupu kod glavnog tajnika Vijeća Europe.
Članak 51.
TERITORIJALNA PRIMJENA
1. Svaka država ili Europska zajednica može, u vrijeme potpisivanja ili
prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili
pristupu, navesti područje ili područja na koje se Konvencija primjenjuje.
2. Svaka stranka može, u bilo koje vrijeme kasnije, na temelju izjave upućene
glavnom tajniku Vijeća Europe, proširiti primjenu Konvencije na bilo koje drugo
područje navedeno u izjavi. U odnosu na to područje, Konvencija stupa na snagu
prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma
kada je glavni tajnik zaprimio takvu izjavu.
3. Svaka izjava koja je dana u skladu s odredbama prethodnih dvaju stavaka, može
se u odnosu na svako područje navedeno u takvoj izjavi, povući obaviješću
upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. Povlačenje stupa na snagu prvog dana
mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma kada je
glavni tajnik zaprimio takvu obavijest.
Članak 52.
ODNOS S DRUGIM KONVENCIJAMA I SPORAZUMIMA
1. Ova Konvencija ne utječe na prava i obveze stranaka koji proizlaze iz
međunarodnih mnogostranih instrumenata o posebnim pitanjima.
2. Stranke ove Konvencije mogu sklapati između sebe dvostrane ili mnogostrane
sporazume o pitanjima koja su uređena ovom Konvencijom, u svrhu dopunjavanja ili
jačanja njezinih odredaba ili lakše primjene načela koja su u njoj sadržana.
3. Ako su dvije ili više stranaka već sklopile sporazum ili ugovor u vezi s
predmetom koji je uređen ovom Konvencijom ili na neki drugi način uspostavile
odnos u pogledu tog predmeta, imaju pravo primijeniti taj sporazum ili ugovor
ili urediti odnose u skladu s njima, umjesto Konvencije, ako on olakšava
međunarodnu suradnju.
4. Ne dovodeći u pitanje cilj i svrhu ove Konvencije te ne dovodeći u pitanje
njezinu potpunu primjenu od strane drugih stranaka, stranke koje su članice
Europske unije, prilikom primjene Konvencije, primjenjuju u svojim međusobnim
odnosima pravila Zajednice i Europske unije, ako postoje pravila Zajednice ili
Europske unije koja uređuju određeni predmet, a koja se mogu primijeniti na
određeni slučaj.
Članak 53.
IZJAVE I REZERVE
1. Svaka država ili Europska zajednica može, u vrijeme potpisivanja ili
prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili
pristupu, uputiti jednu ili više izjava predviđenih u članku 3. stavku 2.,
članku 9. stavku 4., članku 17. stavku 5., članku 24. stavku 3., članku 31.
stavku 2., članku 35. stavcima 1. i 3. i članku 42. stavku 2.
2. Svaka država ili Europska zajednica može također u vrijeme potpisivanja ili
prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili
pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku, staviti rezervu na primjenu,
djelomice ili u cijelosti, odredaba članka 7., stavka 2. točke c., članka 9.
stavka 6., članka 46. stavka 5. i članka 47.
3. Svaka država ili Europska zajednica može u vrijeme potpisivanja ili prilikom
polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu
izjaviti na koji način namjerava primijeniti članke 17. i 19. ove Konvencije,
osobito uzimajući u obzir međunarodne sporazume na području međunarodne suradnje
u kaznenim stvarima. Dužna je obavijestiti glavnog tajnika o svakoj promjeni ove
informacije.
4. Svaka država ili Europska zajednica može u vrijeme potpisivanja ili prilikom
polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu,
izjaviti:
a. da neće primjenjivati članak 3. stavak 4. ove Konvencije ili
b. da će članak 3. stavak 4. ove Konvencije primjenjivati samo djelomično ili
c. način na koji namjerava primjenjivati članak 3. stavak 4. ove Konvencije
One obavještavaju glavnog tajnika o svakoj promjeni ove informacije.
5. Nikakve se druge rezerve ne mogu staviti.
6. Svaka stranka koja je stavila rezervu u skladu s ovim člankom, može ju
povući, u potpunosti ili djelomice, obaviješću upućenom glavnom tajniku Vijeća
Europe. Povlačenje stupa na snagu datumom primitka takve obavijesti od strane
glavnog tajnika.
7. Stranka koja je stavila rezervu u vezi s nekom odredbom ove Konvencije ne
može tražiti da druga stranka primjenjuje tu odredbu; može, međutim, ako je
njezina rezerva djelomična ili uvjetovana, tražiti primjenu te odredbe u onoj
mjeri u kojoj ju je sama prihvatila.
Članak 54.
IZMJENE I DOPUNE
1. Izmjene i dopune Konvencije može predložiti svaka stranka, a priopćuje ih
glavni tajnik Vijeća Europe državama članicama Vijeća Europe, Europskoj
zajednici te svakoj državi nečlanici koja je pristupila ili koja je pozvana da
pristupi ovoj Konvenciji u skladu s odredbama članka 50.
2. Svaka izmjena i dopuna koju stranka predloži priopćuje se Europskom odboru za
pitanja kriminaliteta (CDPC) koji svoje mišljenje o toj predloženoj izmjeni i
dopuni predaje Odboru ministara.
3. Odbor ministara razmatra predloženu izmjenu i dopunu te mišljenje CDPC-a, te
može usvojiti tu izmjenu i dopunu većinom glasova, kako je predviđeno člankom
20. stavkom d. Statuta Vijeća Europe.
4. Tekst svih izmjena i dopuna koje je usvojio Odbor ministara u skladu sa
stavkom 3. ovoga članka prosljeđuje se strankama na prihvaćanje.
5. Sve izmjene i dopune usvojene u skladu sa stavkom 3. ovog članka stupaju na
snagu tridesetog dana nakon što su sve stranke obavijestile glavnog tajnika o
njihovom prihvaćanju.
6. Kako bi se ažurirale kategorije kaznenih djela navedene u prilogu te kako bi
se izmijenio i dopunio članak 13., sve stranke ili Odbor ministara mogu
predložiti izmjene i dopune. Strankama ih priopćuje glavni tajnik Vijeća Europe.
7. Nakon savjetovanja sa strankama koje nisu članice Vijeća Europe i, po
potrebi, CDPC-a, Odbor ministara može usvojiti izmjenu i dopunu predloženu u
skladu sa stavkom 6. većinom glasova kako je predviđeno člankom 20.d. Statuta
Vijeća Europe. Izmjena i dopuna stupa na snagu nakon proteka godine dana od
datuma kada je proslijeđena strankama. Tijekom ovog razdoblja, svaka stranka
može notificirati glavnom tajniku moguće prigovore u vezi sa stupanjem na snagu
takve izmjene i dopune.
8. Ako jedna trećina stranaka priopći glavnom tajniku prigovor u vezi sa
stupanjem na snagu izmjene i dopune, izmjena i dopuna ne stupa na snagu.
9. Ako manje od jedne trećine stranaka priopći prigovor, izmjena i dopuna stupa
na snagu za one stranke koje nisu notificirale prigovor.
10. Kada izmjena i dopuna jednom stupi na snagu u skladu sa stavcima 6. do 9.
ovog članka, a stranka je priopćila prigovor u vezi s njim, ova izmjena i dopuna
stupa na snagu u odnosu na dotičnu stranku prvog dana mjeseca koji slijedi nakon
datuma kad je dotična stranka glavnom tajniku Vijeća Europe notificirala svoj
prihvat. Stranka koja je uložila prigovor može ga povući u bilo kojem trenutku
tako da tu odluku priopći glavnom tajniku Vijeća Europe.
11. Ako je Odbor ministara usvojio izmjenu i dopunu, država ili Europska
zajednica ne može izraziti svoj pristanak da budu vezane Konvencijom, bez
istodobnog prihvaćanja te izmjene i dopune.
Članak 55.
OTKAZIVANJE
1. Svaka stranka može, u bilo kojem trenutku, otkazati ovu Konvenciju
obaviješću upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe.
2. Otkaz stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja
od tri mjeseca od datuma kad je glavni tajnik zaprimio obavijest.
3. Ova Konvencija, međutim, nastavlja se primjenjivati na provedbu, u skladu s
člankom 23., oduzimanja za koje je upućena zamolnica u skladu s odredbama ove
Konvencije prije datuma stupanja otkaza na snagu.
Članak 56.
OBAVIJESTI
Glavni tajnik Vijeća Europe obavještava države članice Vijeća Europe,
Europsku zajednicu, države nečlanice koje su sudjelovale u izradi Konvencije,
svaku državu pozvanu da joj pristupi te sve druge stranke Konvencije o:
a. svakom potpisivanju,
b. polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu,
c. svakom datumu stupanja na snagu Konvencije u skladu s člancima 49. i 50.,
d. svakoj izjavi ili rezervi u skladu s člankom 53.,
e. svakom drugom aktu, obavijesti ili priopćenju u vezi s Konvencijom.
U potvrdu toga su niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali ovu
Konvenciju.
Sastavljeno u Varšavi, 16. svibnja 2005. godine na engleskom i francuskom
jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku, koji
će se položiti u arhive Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će
ovjerene preslike svakoj državi članici Vijeća Europe, Europskoj zajednici,
državama nečlanicama koje su sudjelovale u izradi Konvencije te svim državama
pozvanim da joj pristupe.
PRILOG
a. sudjelovanje u grupi koja se bavi organiziranim kriminalom i protupravna
naplata;
b. terorizam, uključujući i financiranje terorizma;
c. trgovina ljudima i krijumčarenje migranata;
d. seksualno iskorištavanje, uključujući seksualno iskorištavanje djece;
e. nezakonita trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima;
f. nezakonita trgovina oružjem;
g. nezakonita trgovina ukradenom i drugom robom;
h. korupcija i podmićivanje;
i. prijevara;
j. krivotvorenje novca;
k. krivotvorenje i piratska proizvodnja proizvoda;
l. kazneno djelo protiv okoliša;
m. ubojstvo, teška tjelesna ozljeda;
n. otmica, protupravno oduzimanje slobode te uzimanje talaca;
o. razbojništvo ili krađa;
p. krijumčarenje;
q. iznuda;
r. krivotvorenje;
s. piratstvo; i
t. trgovanje povlaštenim podacima i manipulacija tržištem.
Članak 3.
Republika Hrvatska priopćit će na Konvenciju iz članka 1. ovoga Zakona, prilikom
polaganja isprave o ratifikaciji, sljedeće izjave:
IZJAVA
vezana uz članak 24. Konvencije
Sukladno članku 24. stavku 3. Konvencije, Republika Hrvatska izjavljuje da se
članak 24. stavak 2. Konvencije primjenjuje samo u skladu s ustavnim načelima i
temeljnim načelima pravnog poretka Republike Hrvatske.
IZJAVA
vezana uz članak 33. Konvencije
Sukladno članku 33. stavku 2. Konvencije Republika Hrvatska izjavljuje da su
središnja tijela, određena sukladno stavku 1. članka 33. Konvencije,
Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava kriminalističke
policije, Ilica 335, Zagreb i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Gajeva
30a, Zagreb.
IZJAVA
vezana uz članak 35. Konvencije
Sukladno članku 35. stavku 3. Konvencije Republika Hrvatska izjavljuje da
zamolnice i dokazne isprave uz takve zamolnice trebaju biti popraćene prijevodom
na hrvatski jezik, odnosno ukoliko to nije moguće, na engleski jezik.
IZJAVA
vezana uz članak 42. Konvencije
Sukladno članku 42. stavku 2. Konvencije Republika Hrvatska izjavljuje da, bez
njezinog prethodnog pristanka, tijela stranke moliteljice ne mogu koristiti ili
prosljeđivati podatke ili dokaze u svrhe drugih istraga ili postupaka osim onih
navedenih u zamolnici.
Članak 4.
Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove pravosuđa, unutarnjih poslova, financija, te u djelokrugu pravosudnih tijela.
Članak 5.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Konvencija iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi u odnosu na Republiku Hrvatsku te će se podatak o njezinom stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.
Članak 6.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 215-01/08-01/03
Zagreb, 15. srpnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.