VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

65

Na temelju članka 5. stavka 2. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, br. 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 2. lipnja 2005. godine donijela

UREDBU

o pristupanju Protokolu o izmjenama i dopunama Međunarodne konvencije o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka

Članak 1.

Republika Hrvatska pristupa Protokolu o izmjenama i dopunama Međunarodne konvencije o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka, usvojenom u Bruxellesu 26. lipnja 1999. godine, uključujući Prilog I – Međunarodna konvencija o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka (kako je izmijenjena) i II – Opći aneks, u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Protokola, uključujući Priloge I. i II. iz članka 1. ove Uredbe, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

PROTOKOL O IZMJENAMA I DOPUNAMA MEĐUNARODNE KONVENCIJE O POJEDNOSTAVNJENJU I USKLAĐIVANJU CARINSKIH POSTUPAKA

(usvojen u Bruxellesu 26. lipnja 1999.)

Ugovorne stranke Međunarodne konvencije o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka (usvojene u Kyotu dana 18.svibnja 1973., i na snazi od dana 25. rujna 1974.), u nastavku zvane »Konvencija«, sačinjene pod pokroviteljstvom Vijeća za carinsku suradnju, u nastavku zvanog »Vijeće«,

SMATRAJUĆI da postizanje ciljeva:

– uklanjanja razlika između carinskih postupaka i prakse kod ugovornih stranaka, koje mogu otežati međunarodnu trgovinu i ostale međunarodne razmjene;

– izlaženja ususret međunarodnoj trgovini i carinskim vlastima zbog olakšavanja, pojednostavnjenja i usklađivanja carinskih postupaka i prakse;

– osiguranja odgovarajućih standarda carinskog nadzora; i

– pružanja mogućnosti carinskim vlastima da se odazovu velikim promjenama u poslovanju te administrativnim tehnikama i metodama,

Zahtjeva izmjene i dopune Konvencije.

SMATRAJUĆI također, i da izmijenjena Konvencija

– mora omogućiti da se osnovna načela za takva pojednostavnjenja i usklađivanja učine obveznima za ugovorne stranke u odnosu na izmijenjenu i dopunjenu Konvenciju;

– mora opskrbiti carinarnice učinkovitim postupcima praćenim odgovarajućim i efikasnim metodama nadzora; i

– može omogućiti postizanje visokog stupnja pojednostavnjenja i usklađivanja carinskih postupaka i prakse, što je i osnovni cilj Vijeća, te time učiniti veliki doprinos olakšavanju međunarodne trgovine,

dogovorile su sljedeće:

Članak 1.

Preambula i članci Konvencije izmijenjeni su kako je navedeno u tekstu, ovdje sadržanom u Prilogu I.

Članak 2.

Aneksi Konvencije zamijenjeni su Općim Aneksom u Prilogu II. te Posebnim Aneksima, koji su ovdje sadržani u Prilogu III.

Članak 3.

1. Svaka ugovorna stranka može izraziti svoj pristanak biti vezana ovim Protokolom, uključujući i Priloge I. i II., i to:

(a) potpisom, bez rezerve ratifikacije

(b) polaganjem isprave o ratifikaciji nakon potpisivanja uz rezervu ratifikacije; ili

(c) pristupom.

2. Ovaj je Protokol otvoren za potpisivanje od strane ugovornih stranaka Konvencije do 30. lipnja 2000. u glavnom sjedištu Vijeća u Bruxellesu. Nakon toga će biti otvoren za pristup.

3. Ovaj Protokol, uključujući Priloge I. i II., stupa na snagu tri mjeseca nakon što četrdeset ugovornih stranaka potpiše ovaj Protokol bez rezerve ratifikacije, ili položi svoju ispravu o ratifikaciji ili pristupu.

4. Nakon što četrdeset ugovornih stranaka izrazi svoj pristanak biti vezana ovim Protokolom u skladu sa stavkom 1., ugovorna stranka Konvencije prihvaća izmjene i dopune Konvencije jedino tako, da postane stranka ovog Protokola. Za takvu ugovornu stranku ovaj Protokol stupa na snagu tri mjeseca nakon potpisivanja ovog Protokola bez rezerve ratifikacije, ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji ili pristupu.

Članak 4.

Svaka ugovorna stranka Konvencije, nakon što izrazi svoj pristanak biti vezana ovim Protokolom, može prihvatiti bilo koji od posebnih Aneksa ili poglavlja sadržanih u Prilogu III. te izvješćuje glavnog tajnika Vijeća o svom pristanku i Preporukama za praktičnu primjenu, u odnosu na koje stavlja rezerve.

Članak 5.

Nakon stupanja ovog Protokola na snagu, glavni tajnik Vijeća više ne prihvaća nikakvu ispravu o ratifikaciji ili pristupu Konvenciji.

Članak 6.

U odnosima između stranaka ovaj Protokol sa svojim Prilozima zamjenjuje Konvenciju.

Članak 7.

Glavni tajnik Vijeća je depozitar ovog Protokola i obavlja funkcije kako je predviđeno člankom 19., sadržanim u Prilogu I. ovog Protokola.

Članak 8.

Ovaj je Protokol otvoren za potpisivanje od strane ugovornih stranaka Konvencije u glavnom sjedištu Vijeća u Bruxellesu od dana 26. lipnja 1999. godine.

Članak 9.

U skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda, ovaj Protokol i njegovi Prilozi registriraju se u tajništvu Ujedinjenih naroda na zahtjev glavnog tajnika Vijeća.

U potvrdu navedenog, niže potpisani, propisno za to ovlašteni potpisali su ovaj Protokol.

Sačinjeno u Bruxellesu, na dvadeset i šestog dana mjeseca lipnja tisuću devet stotina devedeset i devete godine, na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom izvorniku koji će biti pohranjen kod glavnog tajnika Vijeća, koji će ovjerene preslike dostaviti svim tijelima iz stavka 1. članka 8. Priloga I. ovog Protokola.

Prilog I.

MEĐUNARODNA KONVENCIJA O POJEDNOSTAVNJENJU I USKLAĐIVANJU CARINSKIH POSTUPAKA (izmijenjena i dopunjena)

PREAMBULA

Ugovorne stranke ove Konvencije, osnovane pod pokroviteljstvom Vijeća za carinsku suradnju,

NASTOJEĆI ukloniti razlike između carinskih postupaka i prakse kod ugovornih stranaka, koje mogu otežati međunarodnu trgovinu i ostale međunarodne razmjene,

ŽELEĆI djelotvorno doprinijeti razvitku takve trgovine i razmjene pojednostavnjenjem i usklađivanjem carinskih postupaka i prakse, te podupiranjem međunarodne suradnje,

SVJESNE da se značajne prednosti mogu postići olakšavanjem međunarodne trgovine bez ugrožavanja odgovarajućih standarda carinskog nadzora,

UVIĐAJUĆI da se takvo pojednostavnjenje i usklađivanje može ostvariti naročito primjenom sljedećih načela:

– primjenom programa usmjerenih na neprekidno osuvremenjivanje carinskih postupaka i prakse, a time i povećanje učinkovitosti i djelotvornosti,

– primjenjivanjem carinskih postupaka i propisa na predvidiv, dosljedan i jasan način,

– pružanjem svih potrebnih podataka vezanih uz carinske zakone, propise, administrativne upute, postupke i praksu zainteresiranim strankama.

– prihvaćanjem suvremenih tehnika kao što su upravljanja rizikom kontrola poslovnih knjiga, te korištenjem informacijske tehnologije na najpraktičniji način

– suradnjom sa drugim domaćim tijelima, ostalim carinskim administracijama i trgovinskim zajednicama, kad je god moguće,

– primjenom odgovarajućih međunarodnih standarda,

– pružanjem lako dostupnih postupaka upravne i sudske revizije oštećenim strankama,

UVJERENE da bi međunarodni instrument koji sadržava gore navedene ciljeve i načela i koji ugovorne stranke namjeravaju primjenjivati, doveo do visokog stupnja pojednostavnjenja i usklađivanja carinskih postupaka i prakse, što je i osnovni cilj Vijeća za carinsku suradnju, te time dala značajni doprinos olakšavanju međunarodne trgovine,

sporazumjele su se kako slijedi:

Glava I.

Definicije

Članak 1.

Za potrebe ove Konvencije:

(a) »Norma« podrazumijeva odredbu, čija se primjena smatra neophodnom za postizanje usklađivanja i pojednostavnjenja carinskih postupaka i prakse;

(b) »Prijelazna norma« podrazumijeva normu iz Općeg Aneksa, za koju je odobreno duže razdoblje za provedbu;

(c) »Preporuke za praktičnu primjenu« podrazumijevaju odredbe u Posebnom Aneksu, koje su priznate kao bitan napredak u pravcu usklađivanja pojednostavnjenja carinskih postupaka i prakse, a čija se najšira moguća primjena smatra poželjnom;

(d) »Nacionalno zakonodavstvo« podrazumijeva zakone, propise i druge mjere koje primjenjuju nadležna tijela ugovorne stranke na čitavom području ugovorne stranke u pitanju ili ugovore na snazi koji obvezuju tu stranku,

(e) »Opći Aneks« podrazumijeva skup odredaba primjenjivih na sve carinske postupke i praksu na koje se odnosi ova Konvencija;

(f) »Poseban Aneks« podrazumijeva skup odredaba primjenjivih na jedan ili više carinskih postupaka i propisa, koji su vezani uz ovu Konvenciju;

(g) »Smjernice« podrazumijevaju skup objašnjenja odredaba Općeg Aneksa, posebnih Aneksa i glava unutar njih, koja ukazuju na moguće načine djelovanja koji se trebaju slijediti u primjeni normi, prijelaznih normi i preporuka za praktičnu primjenu, a posebice koja opisuju najbolju praksu i preporučuju primjeravajuće olakšice;

(h) »Stalni Tehnički Odbor« podrazumijeva Stalni tehnički odbor Vijeća;

(ij) »Vijeće« podrazumijeva organizaciju uspostavljenu Konvencijom, koja je u Bruxellesu 15. prosinca 1950. godine osnovana kao Vijeće za carinsku suradnju;

(k) »Carinska ili ekonomska unija« podrazumijeva uniju osnovanu i sastavljenu od država, nadležnu za usvajanje svojih vlastitih pravila koja su obvezujuća za te države s obzirom na materiju reguliranu ovom Konvencijom, i nadležnu za donošenje odluka, u skladu sa svojim unutarnjim postupcima, o potpisivanju, ratifikaciji ili pristupu ovoj Konvenciji.

Glava II.

PODRUČJE PRIMJENE I STRUKTURA

Područje primjene Konvencije

Članak 2.

Svaka ugovorna stranka obvezuje se promicati pojednostavnjenje i ujednačavanje carinskog postupka, te u tu svrhu postupati sukladno odredbama ove Konvencije, normama, prijelaznim normama i preporukama za praktičnu primjenu, navedenim u aneksima ove Konvencije. Međutim, ugovornu stranku ništa ne priječi da odobri olakšice veće od onih ovdje predviđenih, te se svakoj ugovornoj stranki preporučuje da odobri takve veće olakšice u što je moguće širem opsegu.

Članak 3.

Odredbe ove Konvencije ne utječu na primjenu nacionalnog zakonodavstva s obzirom na njegove zabrane ili ograničenja za robe koje podliježu carinskom nadzoru.

Struktura Konvencije

Članak 4.

1. Konvencija obuhvaća Osnovni tekst, Opći aneks i posebne Anekse.

2. Opći aneks i svaki od posebnih aneksa ove Konvencije u načelu se sastoje od glava koje razdjeljuju anekse i sadrže:

(a) definicije; i

(b) norme, od kojih su neke u Općem aneksu i Prijelazne norme.

3. Svaki poseban aneks također sadrži preporuke za praktičnu primjenu.

4. Svaki aneks praćen je i smjernicama, čiji tekstovi nisu obvezujući za ugovorne stranke.

Članak 5.

Za potrebe ove Konvencije, svaki poseban aneks(i) ili glava(e) naveden u njoj, u odnosu na koje se ugovorna stranka obvezala, smatraju se sastavnim dijelom Konvencije, a u odnosu na ugovornu stranku svako pozivanje na Konvenciju, smatra se da uključuje i pozivanje na aneks(e) ili glavu(e).

Glava III.

UPRAVA KONVENCIJE

Upravni odbor

Članak 6.

1. Osniva se Upravni odbor za razmatranje provedbe ove Konvencije, svih mjera za osiguranje njenog jednoobraznog tumačenja i primjene te svih njenih predloženih izmjena i dopuna.

2. Ugovorne stranke su članice Upravnog odbora.

3. Nadležno tijelo bilo kojeg entiteta, koji ispunjava uvjete da postane ugovorna stranka ove Konvencije u skladu s odredbama članka 8., ili bilo koja članica Svjetske trgovinske organizacije, ovlaštena je da prisustvuje sjednicama Upravnog odbora kao promatrač. Položaj i prava takvih promatrača utvrđuju se Odlukom Vijeća. Ranije spomenuta prava ne mogu se ostvarivati prije nego što Odluka stupi na snagu.

4. Upravni odbor može pozvati predstavnike međunarodnih vladinih i nevladinih organizacija da prisustvuju sjednicama Upravnog odbora kao promatrači.

5. Upravni odbor:

(a) će preporučiti ugovornim strankama:

(i) izmjene i dopune Osnovnog dijela Konvencije;

(ii) izmjene i dopune Općeg aneksa, posebnih aneksa i glava u njoj, te uključivanje novih glava u Opći aneks; i

(iii) uključivanje novih posebnih aneksa i novih glava u posebne anekse

(b) može odlučivati o izmjeni i dopuni preporuka za praktičnu primjenu ili uključiti nove preporuke za praktičnu primjenu u Posebne anekse ili glave u njima u skladu sa člankom 16;

(c) razmatra provedbu odredbi ove Konvencije u skladu sa člankom 13, stavak 4;

(d) revidira i upotpunjava smjernice novim podacima

(e) razmatra sva druga pitanja od značaja za ovu Konvenciju koja bi se mogla odnositi na nju;

(f) Izvješćuje Stalni tehnički odbor i Vijeće o svojim odlukama.

6. Nadležna uprava ugovornih stranaka dostavlja u skladu sa stavcima 5. (a), (b), (c) ili (d) ovoga članka glavnom tajniku Vijeća prijedloge i obrazloženja istih, zajedno sa svim zahtjevima za uključivanje pojedinih pitanja na dnevni red sjednica Upravnog odbora. Glavni tajnik Vijeća upoznaje s prijedlozima nadležnih uprava ostale ugovorne stranke i promatrače iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka.

7. Upravni odbor sastaje se najmanje jednom godišnje. Predsjednika i potpredsjednika bira jednom godišnje. Glavni tajnik Vijeća dostavlja pozivnice i nacrt dnevnog reda nadležnim upravama ugovornih stranaka i promatračima spomenutima u stavcima 2., 3. i 4. ovoga članka najmanje šest tjedana prije sastanka Upravnog odbora.

8. Kada se do odluke ne može doći jednoglasno, na Upravnom odboru se o predmetima odlučuje glasovanjem prisutnih ugovornih stranaka. Prijedlozi iz stavaka 5. (a), (b) ili (c) ovog članka odobravaju se dvotrećinskom većinom glasova. O svim ostalim pitanjima Upravni odbor odlučuje većinom glasova.

9. U slučaju primjene članka 8., stavka 5. ove Konvencije, carinske ili ekonomske unije koje su ugovorne stranke imaju u slučaju glasovanja samo broj glasova koji je jednak ukupnom broju glasova dodjeljenih što pripada njihovim članicama, koje su ugovorne stranke.

10. Prije zatvaranja sjednice, Upravni odbor usvaja izvješće. To se izvješće prosljeđuje Vijeću i ugovornim strankama i promatračima spomenutima u stavcima 2., 3. i 4. ovoga članka.

11. U nedostatku odgovarajućih odredaba u ovom članku, primjenjuju se Pravila postupka Vijeća, ukoliko Upravni odbor ne odluči drugačije.

Članak 7.

Za potrebe glasovanja u Upravnom odboru, o svakom posebnom Aneksu i svakoj glavi Posebnog aneksa odvojeno se glasuje.

(a) Svaka ugovorna stranka ima pravo glasovati u predmetima koji se odnose na tumačenje, primjenu ili izmjenu i dopunu Osnovnog teksta i Općeg aneksa Konvencije.

(b) O pitanjima u svezi s posebnim aneksima ili glavama posebnih aneksa koje su već na snazi, pravo glasa imaju samo one ugovorne stranke koje su prihvatile taj poseban aneks ili glavu.

(c) Svaka ugovorna stranka ima pravo glasovati o nacrtima novih posebnih aneksa ili novih glava posebnih aneksa.

Glava IV.

UGOVORNA STRANKA

Ratifikacija konvencije

Članak 8.

1. Svaka članica Vijeća i svaka članica Ujedinjenih naroda ili njegovih specijaliziranih ustanova može postati ugovorna stranka ove Konvencije:

(a) potpisivanjem bez rezerve ratifikacije;

(b) polaganjem isprave o ratifikaciji nakon potpisivanja uz rezervu ratifikacije; ili

(c) pristupom.

2. Ova Konvencija otvorena je za potpisivanje u glavnom sjedištu Vijeća u Bruxellesu od strane članica spomenutih u stavku 1. ovog članka do 30. lipnja 1974. godine. Nakon toga, otvorena je za pristup tim članicama.

3. Svaka ugovorna stranka će u trenutku potpisivanja, ratifikacije ili pristupa ovoj Konvenciji točno odrediti, koji od posebnih aneksa ili glava u njoj prihvaća. Ona može naknadno izvijestiti depozitara da prihvaća jedan ili više posebnih aneksa ili glava u njoj.

4. Ugovorne stranke koje prihvaćaju bilo koji novi Poseban Aneks ili novu glavu posebnog aneksa izvještavaju depozitara u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

5. (a) Svaka carinska ili ekonomska unija može postati, u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. ovoga članka, ugovorna stranka ove Konvencije. Takva carinska ili ekonomska unija izvještava depozitara o svojoj nadležnosti u odnosu na pitanja uređena ovom Konvencijom. Takva carinska ili ekonomska unija također izvješćuje depozitara o svakoj bitnoj promjeni opsega njenih nadležnosti.

(b) Carinska ili ekonomska unija, koja je ugovorna stranka ove Konvencije, u pitanjima iz svoje nadležnosti u svoje vlastito ime ostvaruje svoja prava i ispunjava obveze koje ova Konvencija dodjeljuje članicama takve Unije, koje su ugovorne stranke ove Konvencije. U tom slučaju, članica takve unije nije ovlaštena zasebno ostvarivati ta prava, uključujući i njezino glasovanje.

Članak 9.

1. Svaka ugovorna stranka koja ratificira ovu Konvenciju ili joj pristupi, vezana je svim izmjenama i dopunama ove Konvencije, uključujući i Opći aneks, koje su na snazi na dan polaganja njezine isprave o ratifikaciji ili pristupu.

2. Svaka ugovorna stranka koja prihvati Posebni aneks ili poglavlja u njemu vezana je svakom izmjenom ili dopunom normi sadržanih u tom Posebnom aneksu ili poglavlju, koje su na snazi na dan izvješćivanja depozitara o svom prihvatu, osim ukoliko ne stavi rezervu u odnosu na jednu ili više ovih preporuka za praktičnu primjenu u skladu s člankom 12. ove Konvencije.

Primjena Konvencije

Članak 10.

1. Svaka se ugovorna stranka može, u vrijeme potpisivanja polaganja isprave o ratifikaciji ili pristupu, ili u bilo koje vrijeme kasnije, priopćiti notifikacijom upućenom depozitaru da ovu Konvenciju proširuje na čitavo područje ili svako od područje za čije je međunarodne odnose ona odgovorna. Takva notifikacija proizvodi učinak 3 mjeseca od datuma primitka iste od strane depozitara. Međutim, ova se Konvencija neće primjenjivati na područja navedena u toj notifikaciji prije nego što ova Konvencija stupi na snagu za odnosnu ugovornu stranku, koje se to tiče.

2. Svaka ugovorna stranka koja je dostavila obavijest prema stavku 1. ovoga članka proširujući ovu Konvenciju na bilo koje od područja za čije je međunarodne odnose odgovorna, može, u skladu s postupkom po članku 19. ove Konvencije, izvijestiti depozitara da se na odnosno područje ova Konvencija više ne primjenjuje.

Članak 11.

Za potrebe primjene ove Konvencije carinska ili ekonomska unija koja je ugovorna stranka izvješćuje glavnog tajnika Vijeća o područjima koja čine carinsku ili ekonomsku uniju, te da se ta područja trebaju smatrati jedinstvenim područjem.

Prihvat odredbi i rezerve

Članak 12.

1. Sve ugovorne stranke vezane su Općim Aneksom.

2. Ugovorna stranka može prihvatiti jedan ili više posebnih aneksa ili jedno ili više glava u njima. Ugovorna stranka koja prihvati poseban aneks ili glavu(e) vezana je svim u njima sadržanim normama. Ugovorna stranka koja prihvati poseban aneks ili glavu(e) vezana je svim preporukama za praktičnu primjenu sadržanim u njima, osim ako u vrijeme prihvata ili u bilo koje kasnije vrijeme ne izvijeste depozitara o preporuci(kama) za praktičnu primjenu u svezi kojih stavlja rezervu, navodeći postojeće razlike između odredbi svog nacionalnog zakonodavstva i onih u odnosnoj preporuci(ma) za praktičnu primjenu. Svaka ugovorna stranka koja je stavila rezerve može ih u svako vrijeme povući, u cijelosti ili djelomično, notifikacijom o tome depozitaru navodeći točan datum od kojeg takvo povlačenje proizvodi učinak.

3. Svaka ugovorna stranka koja je obvezana Posebnim aneksom ili glavom(ama) u njima razmotrit će mogućnost povlačenja svih rezervi na preporuke za praktičnu primjenu koji je stavila temeljem stavka 2. i izvijestiti glavnog tajnika Vijeća o rezultatima tog razmatranja krajem svakog trogodišnjeg razdoblja, počevši od dana stupanja Konvencije na snagu za tu ugovornu stranku, navodeći odredbe svog nacionalnog zakonodavstva koje su, po njenu mišljenju, protivne povlačenju rezervi.

Provedba odredbi

Članak 13.

1. Svaka ugovorna stranka provesti će norme navedene u Općem aneksu te u posebnom(im) aneksu(ima) ili glavom(ama) u njima koje je prihvatila unutar 36 mjeseci nakon što je(su) ovaj(i) aneks(i) i glava(e) stupio(li) na snagu za tu ugovornu stranku.

2. Svaka ugovorna stranka primjenjuje Prijelazne norme navedene u Općem aneksu unutar 60 mjeseci od datuma od kojeg je Opći aneks stupio na snagu za tu ugovornu stranku.

3. Svaka ugovorna stranka primjenjuje Preporuke za praktičnu primjenu navedene u posebnom(im) aneksu(ima) ili glavom(ama) u njima koje je prihvatila unutar 36 mjeseci nakon što je(su) ovaj(i) poseban(i) aneks(i) ili glava(e) stupio(li) na snagu za tu ugovornu stranku, osim ako nijestavila rezervu na jednu ili više ovih preporuka za praktičnu primjenu.

4. (a) Ako je rok, predviđen u stavcima 1. ili 2. ovog članka u praksi nedovoljan za neku ugovornu stranku da provede odredbe Općeg aneksa, takva ugovorna stranka može zatražiti Upravni odbor, prije isteka roka spomenutog u stavcima 1. i 2. ovog članka, da joj odobri produženje tog roka. Podnoseći zahtjev, ugovorna stranka treba navesti odredbu(e) Općeg aneksa u vezi koje(ih) traži produženje roka, te razloge za podnošenje takvog zahtjeva.

(b) U iznimnim okolnostima, Upravni odbor može odlučiti da odobrava takvo produženje. Svaka odluka Upravnog odbora kojom se odobrava takvo produženje sadržava navode o iznimnim okolnostima koje opravdavaju njeizno donošenje, pri čemu produženje ne može ni u kojem slučaju biti na više od jedne godine. Po isteku tako produženog roka, ugovorna stranka obavještava depozitara o provedbi odredbi zbog kojih je produženje i bilo odobreno.

Rješavanje sporova

Članak 14.

1. Svaki spor između dviju ili više ugovornih stranaka u vezi tumačenja ili primjene ove Konvencije rješavat će se što je moguće više međusobnim pregovorima između njih.

2. Svaki spor koji nije riješen pregovorima, ugovorne stranke koje su u sporu proslijedit će Upravnom odboru koji potom razmatra spor i donosi preporuke za njegovo rješavanje.

3. Ugovorne stranke u sporu mogu se unaprijed suglasiti da će prihvatiti preporuke Upravnog odbora kao obvezujuće.

Izmjene i dopune Konvencije

Članak 15.

1. Tekst svake izmjene i dopune Konvencije koju Upravni odbor preporuči ugovornim strankama u skladu s člankom 6., stavak 5. (a)(i) i (ii), glavni tajnik Vijeća dostavlja svim ugovornim strankama i onim članicama Vijeća, koje nisu ugovorne stranke.

2. Izmjene i dopune Glavnog dijela Konvencije stupaju na snagu za sve ugovorne stranke dvanaest mjeseci nakon polaganja isprave o prihvatu od strane onih ugovornih stranaka koje su prisutne na sjednici Upravnog odbora tijekom koje su ove izmjene i dopune bile preporučene, pod uvjetom da nije uložen nikakav prigovor od strane bilo koje ugovorne stranke unutar roka od dvanaest mjeseci od datuma izvješćivanja o takvim izmjenama i dopunama.

3. Svaka preporučena izmjena i dopuna Općeg aneksa ili posebnih aneksa ili glava u njima smatra se prihvaćenom šest mjeseci od datuma kada je preporučena izmjena i dopuna priopćena ugovornim strankama, izuzev:

(a) ako je uložen prigovor od ugovorne stranke koja je vezana tim posebnim aneksom ili glavom; ili

(b) ako ugovorna stranka izvijesti glavnog tajnika Vijeća da, iako namjerava prihvatiti preporučenu izmjenu i dopunu, još nisu ispunjeni potrebni uvjeti za takav prihvat.

4. Ako ugovorna stranka dostavi glavnom tajniku Vijeća obavijest kako je predviđeno stavkom 3. (b) ovog članka, ona može dok ne izvijesti glavnog tajnika Vijeća o svom prihvatu preporučene izmjene i dopune, podnijeti prigovor na ovu izmjenu i dopunu u roku od osamnaest mjeseci nakon isteka šestomjesečnog razdoblja iz stavka 3. ovog članka.

5. Ako je prigovor na preporučenu izmjenu primljen u skladu s uvjetima stavka 3. (a) ili 4. ovog članka, izmjena i dopuna neće se smatrati prihvaćenom i neće imati nikakav učinak.

6. Ako neka ugovorna stranka uputi obavijest u skladu sa stavkom 3. (b) ovoga članka, izmjena će se smatrati prihvaćenom na raniji od sljedeća dva datuma:

(a) na datum s kojim su sve ugovorne stranke, koje su poslale takve obavijesti, izvijestile glavnog tajnika Vijeća o svom prihvatu preporučene izmjene, pod pretpostavkom da, ukoliko su svi prihvati bili primljeni prije isteka roka od šest mjeseci spomenutog u stavku 3. ovog članka, taj će se datum smatrati datumom isteka spomenutog roka od šest mjeseci;

(b) na datum isteka roka od osamnaest mjeseci spomenutog u stavku 4. ovog članka.

7. Svaka izmjena općeg aneksa ili posebnih aneksa ili glava u njima koja se smatra prihvaćenom stupa na snagu ili šest mjeseci nakon datuma s kojim se smatra prihvaćenom, ili, ako je u preporučenoj izmjeni spomenut drugačiji rok, s istekom tog roka nakon datuma s kojim se smatra prihvaćenom.

8. Glavni tajnik Vijeća će, čim to bude moguće, izvijestiti ugovorne stranke ove Konvencije o svakom prigovoru na preporučenu izmjenu i dopunu, koji je dostavljen u skladu sa stavkom 3. (a) ovoga članka, te o bilo kojoj obavijesti primljenoj u skladu sa stavkom 3. (b) ovoga članka. Glavni tajnik Vijeća također će nakon toga izvijestiti ugovorne stranke o tome, izjavljuje li ugovorna stranka ili stranke koje su uputile takvu obavijest prigovor na preporučenu izmjenu ili dopunu, ili je prihvaćaju.

Članak 16.

1. Bez obzira na postupak o izmjenama, utvrđenu člankom 15. ove Konvencije, Upravni odbor može u skladu sa člankom 6. odlučiti da izmijeni svaku od Preporuka za praktičnu primjenu ili da nove Preporuke za praktičnu primjenu uključi u neki od Posebnih Aneksa ili glava u njima. Svaka ugovorna stranka biti će pozvana od strane glavnog tajnika Vijeća da sudjeluje u razmatranjima Upravnog odbora. Tekst svake od tih izmjena ili novih Preporuka za praktičnu primjenu o kojemu se tako odluči, glavni tajnik Vijeća dostavit će ugovornim strankama i onim članicama Vijeća, koje nisu ugovorne stranke ove Konvencije.

2. Svaka izmjena ili uključivanje novih Preporuka za praktičnu primjenu o kojima se odlučilo u skladu sa stavkom 1. ovog članka, stupa na snagu šest mjeseci nakon što je glavni tajnik Vijeća izvijestio o njima. Svaka ugovorna stranka koja je vezana Posebnim Aneksom ili glavom u njemu koji je postao predmet takve izmjene i dopune ili uključivanja novih Preporuka za praktičnu primjenu, smatrat će se da je prihvatila te izmjene i dopune ili nove Preporuke za praktičnu primjenu, ukoliko ne stavi rezervu na način naveden u članku 12. ove Konvencije.

Trajanje pristupa

Članak 17.

1. Ova Konvencija nema ograničeno trajanje, ali je svaka ugovorna stranka može je otkazati u svako vrijeme nakon datuma njenog stupanja na snagu u skladu s njenim člankom 18. 2. Otkazivanje se priopćava ispravom u pisanom obliku, položenom kod depozitara.

3. Otkazivanje proizvodi učinak šest mjeseci nakon što depozitar primi ispravu o otkazivanju.

4. Odredbe stavaka 2. i 3. ovog članka također se primjenjuju i s obzirom na posebne anekse ili glave u njima, za koje svaka ugovorna stranka može povući svoj pristanak u svako doba nakon datuma njihovog stupanja na snagu.

5. Za svaku ugovornu stranku, koja povuče svoj pristanak na Opći aneks, smatrat će se da je otkazala Konvenciju. U tom se slučaju također primjenjuju odredbe stavaka 2. i 3.

Glava V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Stupanje Konvencije na snagu

Članak 18.

1. Ova Konvencija stupa na snagu tri mjeseca nakon što pet entiteta spomenutih u stavcima 1. i 5. članka 8. potpiše Konvenciju bez rezerve ratifikacije ili položi svoje isprave o ratifikaciji ili pristupu.

2. Ova Konvencija stupa na snagu za svaku ugovornu stranku tri mjeseca nakon što je izvijestila o svojem prihvatu sukladno odredbama članka 8.

3. Svaki poseban aneks ili glava u njemu ove Konvencije stupa na snagu tri mjeseca nakon što pet ugovornih stranaka prihvati taj poseban aneks ili tu glavu.

4. Nakon stupanja na snagu bilo kojeg posebnog aneksa ili glave u njemu sukladno stavku 3. ovoga članka, taj poseban aneks ili glava u njemu stupa na snagu za svaku ugovornu stranku tri mjeseca nakon što je izvijestila o svom prihvaćanju. Međutim, niti jedan poseban aneks ili glava u njemu neće za ugovornu stranku stupiti na snagu prije no što za tu ugovornu stranku stupi na snagu ova Konvencija.

Depozitar Konvencije

Članak 19.

1. Ova Konvencija, svi potpisi sa ili bez rezerve ratifikacije i sve isprave o ratifikaciji ili pristupu polažu se kod glavnog tajnika Vijeća.

2. Depozitar će:

(a) primati i čuvati izvornike tekstova ove Konvencije;

(b) pripremati ovjerene preslike izvornika tekstova ove Konvencije, onim članicama Vijeća koje nisu ugovorne stranke te glavnom tajniku Ujedinjenih naroda;

(c) primati svaki potpis s ili bez rezerve ratifikacije, isprave o ratifikaciji ili pristupu ovoj Konvenciji te primati i čuvati svaku ispravu, notifikaciju ili obavijest vezanu uz nju;

(d) utvrditi da li je potpis ili svaka isprava, obavijest ili priopćenje vezano uz ovu Konvenciju dostavljeno u valjanom i utvrđenom obliku te, ako je potrebno, obratiti pozornost ugovornoj stranki na nedostatak u predmetu;

(e) izvijestiti ugovorne stranke, one članice Vijeća koje nisu ugovorne stranke i glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o:

– potpisima, ratifikacijama, pristupima i prihvatima Aneksa i glava sukladno članku 8 ove Konvencije;

– novim glavama Općeg Aneksa i novim Posebnim Aneksima ili glavama u njima, o kojima Upravni odbor odluči preporučiti za uključivanje u ovu Konvenciju;

– datumu stupanja na snagu ove Konvencije, Općeg Aneksa i svakog od Posebnih Aneksa ili glava u njima u skladu sa člankom 18. ove Konvencije;

– primljenim notifikacijama sukladno člancima 8., 10., 12. i 13. ove Konvencije;

– povlačenjima prihvata Aneksa/glava od strane ugovornih stranaka;

– otkazivanjima po članku 17. ove Konvencije; i

– svim prihvaćenim izmjenama u skladu s člankom 15. ove Konvencije i datumu njihovog stupanja na snagu.

3. U slučaju bilo kakvih razlika koje bi se mogle pojaviti između ugovorne stranke i depozitara u vezi obavljanja spomenutih funkcija, depozitar ili ugovorna stranka ukazat će na to pitanje ostalim ugovornim strankama i potpisnicama, ili, ovisno o slučaju, Upravnom odboru Vijeća.

Članak 20.

Registracija i vjerodostojni tekstovi

U skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda, ova Konvencija se registrira u tajništvu Ujedinjenih naroda na zahtjev glavnog tajnika Vijeća.

U potvrdu navedenog, niže potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

Sačinjeno u Kyotu, osamnaestog dana mjeseca svibnja tisuću devet stotina sedamdeset i treće godine na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom izvorniku koji će biti pohranjen kod glavnog tajnika Vijeća koji će ovjerene preslike dostaviti svim entitetima na koje se odnosi stavak 1. članka 8. ove Konvencije.

OPĆI ANEKS

Glava 1.

OPĆA NAČELA

1.1. Norma

Definicije, norme i prijelazne norme u ovom Aneksu primjenjuju se na carinske postupke i propise navedene u ovom Aneksu i na postupke i propise iz posebnih aneksa, ukoliko se oni primjenjuju.

1.2. Norma

Uvjeti koji trebaju biti ispunjeni i carinske formalnosti koje treba obaviti za postupke i propise navedene u ovom Aneksu i u posebnim aneksima utvrđeni su nacionalnim zakonodavstvom i trebaju biti što je moguće jednostavniji.

1.3. Norma

Carinska služba uspostavlja i održava odgovarajuće savjetodavne odnose s trgovinom da bi povećali suradnju i olakšali učestvovanje prilikom pronalaženja najučinkovitijih metoda rada, primjerenih nacionalnim propisima i međunarodnim sporazumima.

Glava 2.

DEFINICIJE

Za potrebe Aneksa ove Konvencije:

E1./F23. »žalba« označava radnju kojom osoba na koju se neposredno odnosi odluka ili propust carinske službe, a koja se time smatra oštećenom, traži svoje pravo pred ovlaštenim tijelima;

E2./F19. »obračun carine i poreza« označava određivanje iznosa carina i poreza, koje treba platiti.

E3./F4. »knjigovodstvena kontrola« označava radnje kojima carinska služba provjerava točnost i vjerodostojnost deklaracija pregledom odgovarajućih knjiga, evidencija, poslovnih sustava i trgovačkih podataka vođenih od strane osoba na koje se to odnosi.

E4./F15. »provjera carinske deklaracije« označava radnje koje carinska služba poduzima da bi utvrdila da li je carinska deklaracija ispravno sačinjena i da li prateći zahtijevani dokumenti ispunjavaju propisane uvjete;

E5./F9. »carinjenje« označava obavljanje carinskih formalnosti nužnih kako bi roba mogla ući u uporabu u zemlji, biti izvezena ili podvrgnuta nekom drugom carinskom postupku.

E6./F10. »carinska služba« označava državnu službu koja je odgovorna za provođenje Carinskog zakona i ubiranje carina i poreza te koja odgovara također i za primjenu drugih zakona i propisa vezanih uz uvoz, izvoz, kretanje ili skladištenje robe;

E7./F3. »carinska kontrola« označava mjere, koje carinska služba primjenjuje, da bi se osigurala pravilna primjena carinskih propisa;

E8./F11. »carinska davanja« označava davanja propisana Carinskom tarifom, kojoj roba podliježe prilikom ulaza ili izlaza iz carinskog područja;

E9./F16. »carinske formalnosti« označavaju sve radnje koje trebaju poduzeti osobe na koje se to odnosi i carinska služba, kako bi se pravilno primijenili carinski propisi;

E10./F18. »carinsko pravo« označava zakonske i provedbene propise vezane uz uvoz, izvoz, prijevoz ili skladištenje robe, čija je primjena i provedba posebna zadaća carinske službe, kao i sve propise koje carinska služba donosi na temelju svojih zakonskih ovlasti;

E11./F2. »carinarnica« označava carinsku administrativnu jednicu ovlaštenu za provedbu carinskih formalnosti, te prostorije ili druge prostore odobrene u te svrhe od strane ovlaštenih tijela;

E12./F25. »carinsko područje« označava područje, na kojemu se primjenjuju carinski propisi ugovorne stranke;

E13./F6. »odluka« označava pojedinačni akt kojim carinska služba odlučuje o predmetu vezanom uz carinske propise;

E14./F7. »deklarant« označava svaku osobu koja podnosi deklaraciju za robu, ili u čije je ime takva deklaracija podnesena;

E15./F5. »datum dospijeća« označava datum na koji dospijeva plaćanje carine i poreza;

E16./F12. »carina i porez« označava uvoznu carinu i porez i/ili izvoznu carinu i porez;

E17./F27. »pregled robe« označava fizički pregled robe od strane carinske službe zbog utvrđivanja da li je vrsta, podrijetlo, kakvoća, količina i vrijednost robe u skladu s podacima označenima u carinskoj deklaraciji;

E18./F13. »izvozne carine i porezi« označavaju carinska i sva druga davanja, poreze ili pristojbe koje se ubiru na ili u svezi s izvozom robe, ali ne uključujući plaćanja, koja u iznosima određenim prema približnim troškovima usluga, pruža ili prikuplja carinarnica u korist nekog drugog državnog tijela;

E19./F8. »carinska deklaracija« označava izjavu, podnijetu na način propisan od strane carinarnice, kojom osobe o kojima se radi stavljaju do znanja da se na tu robu treba primijeniti carinski postupak te navode podatke koje carinska služba zahtijeva za njegovu primjenu;

E20./F14. »uvozne carine i porezi« označavaju carinska i sva druga davanja, poreze ili pristojbe koje se ubiru na ili u svezi s uvozom robe, ali ne uključujući plaćanja, koja u iznosima određenim prema približnim troškovima usluga, pruža ili prikuplja carinarnica u korist nekog drugog državnog tijela;

E21./F1. »uzajamna administrativna pomoć« označava radnje koje carinska služba vrši u korist ili u suradnji s drugim carinskim službama u svezi ispravne primjene carinskih propisa, te sprećavanja, istraživanja i suzbijanja carinskih prekršaja;

E22./F21. »propust« označava propust carinske službe da u razumnom roku o pitanju koje im je uredno podneseno, donesu odluku koja se od njih zahtijeva na temelju carinskih propisa;

E23./F22. »osoba« označava pravnu i fizičku osobu, osim ako se drugačije ne odredi;

E24./F20. »puštanje robe« označava radnju kojom carinska služba dopušta da se roba, koja se podvrgla carinjenju, stavi na raspolaganje određenoj osobi;

E25./F24. »povrat« označava vraćanje, u cijelosti ili djelomičnog, iznosa carine i poreza plaćenog na robu, te otpust, u cijelosti ili djelomičnog, iznosa carine i poreza na robu koji još nije plaćen;

E26./F17. »osiguranje« označava ono, što pruža sigurnost carinskoj službi da će obveza prema njoj biti namirena. Osiguranje se opisuje kao »opće«, ako osigurava da se iz njega mogu namiriti obveze nastale u nekoliko navrata.

E27./F26. »treća strana« označava svaku osobu koja radi izravno sa carinskom službom, za i u ime druge osobe, u vezi uvoza, izvoza, prijevoza ili skladištenja robe.

Glava 3.

CARINJENJE I OSTALE CARINSKE FORMALNOSTI

Ovlaštene carinarnice i ispostave

3.1. Norma

Carinska služba određuje carinarnice i ispostave kod kojih se roba može podnositi i cariniti. U određivanju ovlaštenja i rasporeda ovih carinarnica i ispostava i njihovog radnog vremena trebaju se uzeti u obzir oni čimbenici, koji naročito uključuju zahtjeve trgovine.

3.2. Norma

Na zahtjev osobe o kojoj se radi i iz razloga koje carinska služba smatra opravdanima, ona će ovisno o mogućnostima obaviti radnje propisane za svrhe provedbe carinskog postupka i propisa i izvan određenog radnog vremena ili na mjestu udaljenom od carinarnice ili ispostave.

3.3. Norma

Tamo gdje su carinarnice i ispostave smještene na uobičajenim graničnim prijelazima, carinska služba treba uskladiti radno vrijeme i nadležnosti tih jedinica.

3.4. Prijelazna norma

Na uobičajenim graničnim prijelazima, carinske službe kojih se to tiče obavljaju zajednički nadzor, gdje god je to moguće.

3.5. Prijelazna norma

Ako carinska služba namjerava osnovati novu carinarnicu ili ispostavu ili postojeću pretvoriti u uobičajeni granični prijelaz, gdje god je to moguće surađivat će sa carinskom službom susjedne zemlje da bi jednu do druge zasnovale takvu carinarnicu ili ispostavu koja bi olakšala zajedničke kontrole.

Deklarant

(a) Osobe ovlaštene da djeluju kao deklaranti

3.6. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje uvjete pod kojima je osoba ovlaštena da djeluje kao deklarant.

3.7. Norma

Svaka osoba koja ima pravo raspolagati robom ovlaštena je da djeluje kao deklarant.

(b) Odgovornosti deklaranta

3.8. Norma

Deklarant se smatra odgovornim carinarnici za točnost podataka iznijetih u carinskoj deklaraciji te za plaćanje carine i poreza.

(c) Prava deklaranta

3.9. Norma

Prije podnošenja carinske deklaracije, deklarantu se odobrava pod uvjetima koje je utvrdila carinarnica:

(a) da provjeri robu; i

(b) da uzme uzorke.

3.10. Norma

Carinarnica neće zahtijevati zasebnu carinsku deklaraciju koja bi se odnosila na uzorke za koje je odobreno da se uzmu pod carinskim nazorom, pod uvjetom da su ovi uzorci uključeni u carinsku deklaraciju koja se odnosi na pošiljku o kojoj se radi.

Carinska deklaracija

(a) Oblik i sadržaj carinske deklaracije

3.11 Norma

Sadržaj carinske deklaracije propisuje carinska služba. Format papira na kojem je otisnuta carinska deklaracija usklađen je s predloškom koji su ispostavili Ujedinjeni narodi.

Za automatizirane postupke carinjenja, format carinske deklaracije podnesen elektronski zasniva se na međunarodnim normama za elektronsku razmjenu informacija, kako je to propisano u Preporukama Vijeća za carinsku suradnju o informacijskoj tehnologiji.

3.12. Norma

Carinska služba će ograničiti podatke koji se zahtijevaju u carinskoj deklaraciji samo na one pojedinosti, koje se smatraju potrebnima za obračun i ubiranje carine i poreza, za potrebe statistike i primjenu carinskih propisa.

3.13. Norma

U slučaju kada deklarant, iz razloga koje carinska služba smatra opravdanima, ne raspolaže svim informacijama zahtijevanima za izradu carinske deklaracije, dopustit će mu se da podnese privremenu ili nepotpunu carinsku deklaraciju, pod uvjetom da sadrži pojedinosti koje carinska služba smatra neophodnima, te da deklarant preuzme obvezu o njenom dopunjavanju unutar određenog roka.

3.14. Norma

Ukoliko carinska služba prihvati privremenu ili nepotpunu carinsku deklaraciju, postupak tarifiranja koji se primjenjuje na robu ne razlikuje se od onoga koji bi bio primijenjen, da je već u početku bila podnijeta potpuna i ispravna carinska deklaracija.

3.15. Norma

Carinska služba će zahtijevati podnošenje izvornika carinske deklaracije i najmanji potreban broj preslika.

(b) Prateće isprave koje se prilažu uz carinsku deklaraciju

3.16. Norma

Kao priloge carinskoj deklaraciji, carinska služba će zahtijevati samo one isprave koje su neophodne da bi omogućili kontrolu provedbe i koji osiguravaju usklađenost sa svim zahtjevima, vezanim uz primjenu carinskih propisa.

3.17. Norma

Ukoliko se uz carinsku deklaraciju ne mogu priložiti određene prateće isprave iz razloga koji se carinarnici čine opravdanima, ona će odobriti podnošenje tih isprava unutar određenog roka.

3.18. Prijelazna norma

Carinska služba će dopustiti podnošenje pratećih isprava putem elektronskih sredstava.

3.19. Norma

Carinska služba neće zahtijevati prijevod pojedinosti iz pratećih isprava, osim ako je to nužno zbog obrade carinske deklaracije.

Podnošenje, evidentiranje i provjera carinske deklaracije

3.20. Norma

Carinska služba će dopustiti podnošenje carinske deklaracije kod svake carinarnice i ispostave, unaprijed imenovanoj za to.

3.21. Prijelazna norma

Carinska služba će dopustiti podnošenje carinske deklaracije putem elektronskih sredstava.

3.22. Norma

Carinska deklaracija podnosi se tijekom radnih sati koje odredi carinska služba.

3.23. Norma

Ukoliko nacionalno zakonodavstvo propisuje rok za podnošenje carinske deklaracije, isti treba biti dostatan da bi omogućio deklarantu dopunjavanje carinske deklaracije i pribavljanje zahtijevanih pratećih isprava.

3.24. Norma

Na zahtjev deklaranta i to zbog razloga koje carinska služba ocijeni opravdanima, produžiti će se propisani rok za podnošenje carinske deklaracije.

3.25. Norma

Nacionalno zakonodavstvo donosi odredbe za podnošenje, evidentiranje ili provjeru carinske deklaracije i pratećih isprava prije prispijeća robe.

3.26. Norma

Ukoliko carinska služba ne može evidentirati carinsku deklaraciju, navodi deklarantu razloge za to.

3.27. Norma

Carinska služba će dopustiti deklarantu da izmijeni carinsku deklaraciju koja je već podnesena, pod uvjetom da je takav zahtjev primljen prije nego što je započela provjera carinske deklaracije ili pregled robe.

3.28. Prijelazna odredba

Carinska služba će dopustiti deklarantu da izmijeni carinsku deklaraciju kada je takav zahtjev primljen i nakon što je obavljena provjera carinske deklaracije, ukoliko razloge koje navodi deklarant carinska služba smatra opravdanima.

3.29. Prijelazna norma

Deklarantu će biti odobreno da povuče carinsku deklaraciju i zahtjeva drugi carinski postupak pod uvjetom da je takav zahtjev podnijet carinskoj službi prije nego što je roba puštena na raspolaganje te ukoliko razloge koje navodi deklarant carinska služba smatra opravdanima.

3.30. Norma

Provjera carinske deklaracije obavlja se u isto vrijeme ili što je moguće prije nakon što je carinska deklaracija evidentirana.

3.31. Norma

Za potrebe provjere carinske deklaracije, carinska služba poduzima samo one radnje koje smatra neophodnim da bi se osigurala usklađenost sa carinskim propisima.

Posebni postupci za ovlaštene osobe

3.32. Prijelazna norma

Za ovlaštene osobe koje udovoljavaju kriterijima utvrđenim od strane carinske službe, uključujući i posjedovanje odgovarajuće evidencije o udovoljavanju zahtjevima carinske službe kao i zadovoljavajući sustav vođenja svoje trgovačke evidencije, carinska služba će se pobrinuti za:

– puštanje robe na raspolaganje nakon podnošenja minimuma podataka potrebnih za identificiranje robe te odobriti naknadno dopunjavanje konačne carinske deklaracije;

– carinjenje robe u deklarantovim prostorijama ili na drugom mjestu odobrenom od strane carinske službe; i, dodatno, u mogućem obimu, i druge posebne postupke kao što su:

– odobrenje jedne carinske deklaracije za sve uvoze ili izvoze unutar datog roka kada se roba učestalo uvozi ili izvozi od strane iste osobe;

– uporabu trgovačke evidencije ovlaštene osobe da sama obračuna svoje carinske i porezne obveze i, kada je prikladno, osigura udovoljavanje prema ostalim zahtjevima carinske službe;

– odobrenje podnošenja carinske deklaracije putem sredstava unošenja u evidenciju ovlaštene osobe za koju kasnije treba podnijeti naknadnu carinsku deklaraciju.

Pregled robe

a) Vrijeme zahtijevano za pregled robe

3.33. Norma

Kad carinska služba odluči da se deklarirana roba treba pregledati, taj se pregled treba poduzeti što je prije moguće nakon što se carinska deklaracija evidentira.

3.34. Norma

Kod rasporeda pregleda, prvenstvo treba dati pregledu živih životinja i pokvarljive robe, kao i druge robe koje carinska služba prihvaća kao hitne.

3.35. Prijelazna norma

Ukoliko i druga ovlaštena tijela trebaju provjeriti robu koju je carinska služba također rasporedila za pregled, carinska služba će osigurati da se ovi pregledi usklade i, ako je to moguće, provedu u isto vrijeme.

b) Prisutnost deklaranta prilikom pregleda robe

3.36. Norma

Carinska služba će razmotriti zahtjev deklaranta da bude prisutan ili da bude zastupljen tijekom pregleda robe. Takvi zahtjevi se odobravaju ukoliko ne postoje izuzetne okolnosti.

3.37. Norma

Ako to smatra potrebnim, carinska služba može zahtijevati da deklarant bude prisutan ili zastupljen tijekom pregleda robe radi pružanja bilo koje vrste pomoći, potrebne da bi se pregled olakšao.

c) Uzimanje uzoraka od strane carinske službe

3.38. Norma

Uzorci se uzimaju samo kad carinska služba to smatra potrebnim da bi utvrdila tarifni opis i / ili vrijednost deklarirane robe, ili da bi osigurala primjenu ostalih propisa nacionalnog zakonodavstva. Uzeti uzorci trebaju biti što je moguće manji.

Pogreške

3.39. Norma

Carinska služba neće odmjeravati teže kazne za pogreške kod kojih se zadovolji utvrđivanjem da su te greške nastale nehotice i da nije postojala namjera prijevare ili velikog nemara. Ako smatra da je potrebno obeshrabriti ponavljanje takvih grešaka, može odmjeriti kaznu, ali ne veću nego što je potrebno za tu svrhu.

Puštanje robe

3.40. Norma

Deklarirana roba ima se pustiti odmah nakon što carinska služba izvrši njen pregled ili odluči da roba neće biti pregledana, pod uvjetom da:

– nije pronađen nikakav prekršaj;

– su pribavljene dozvole za uvoz ili izvoz ili bilo koji drugi zahtijevane isprave;

– su pribavljena sva odobrenja vezana uz postupak o kojem se radi; i

– su plaćene sve carine i porezi ili da je poduzeta odgovarajuća radnja kako bi se osiguralo njihovo ubiranje.

3.41. Norma

Ako carinska služba smatra da će deklarant naknadno ispuniti sve formalnosti s obzirom na carinjenje, pustiti će robu pod uvjetima da deklarant podnese trgovačku ili službenu ispravu prihvatljivu carinskoj službi, jer pruža osnovne podatke o pošiljci o kojoj se radi, i da je predano osiguranje za ubiranje svih carina i poreza koje se primjenjuju tamo gdje se to zahtjeva.

3.42. Norma

Ako carinska služba odluči da će zahtijevati laboratorijsku analizu uzoraka, podrobne tehničke dokumente ili savjet stručnjaka, ona pušta robu i prije no što su poznati rezultati takve analize, pod uvjetom da je predano svako zahtijevano osiguranje i pod uvjetom da se ne radi o robi koja je predmet zabrane ili ograničenja.

3.43. Norma

Kad je otkriven prekršaj, carinska služba ne čeka na završetak istrage ili prekršajnog odnosno kaznenog postupka prije puštanja robe, pod uvjetom da roba ne podliježe konfiskaciji ili zapljeni ili da neće biti potrebna kao dokaz u nekom kasnijem postupanju, i da deklarant plati carinu i porez te podnese osiguranje za ubiranje bilo kakvih dodatnih carina i poreza, kao i kazni koje bi se mogle nametnuti.

Ustupanje ili uništenje robe

3.44. Norma

Ukoliko roba još nije puštena u slobodan promet ili je smještena pod drugi carinski postupak, pod uvjetom da nije utvrđen nikakav prekršaj, od osobe o kojoj se radi neće se zahtijevati plaćanje carine i poreza ili će imati pravo na njihov povrat:

– kada je, na njen zahtjev, takva roba ustupljena državi ili uništena ili vraćena kao trgovinski bezvrijedna pod carinski nadzor, kako to može odlučiti carinska služba. Sve troškove vezane uz to snosi osoba na koju se to odnosi;

– kada je takva roba uništena ili nepovratno izgubljena u slučaju nezgode ili više sile, pod uvjetom da je takvo uništenje ili gubitak utvrđen na način koji je za carinsku službu prihvatljiv;

– kod manjka uzrokovanog prirodom robe, ako je takav manjak utvrđen na način koji je za carinsku službu prihvatljiv;

Bilo kakav otpad ili ostaci preostali nakon uništenja, ukoliko su preuzeti radi uporabe ili izvezeni, podliježu plaćanju carine i poreza koja bi se primijenila na takav otpad ili ostatke, da su bili uvezeni ili izvezeni u takvom stanju.

3.45. Prijelazna norma

Kad carinska služba prodaje robu koja nije bila deklarirana unutar odobrenog roka ili ne može biti puštena iako nije bio otkriven nikakav prekršaj, prihodi ostvareni od prodaje, nakon odbitka carine, poreza i svih ostalih davanja i nastalih troškova, predaju se onim osobama koje su ovlaštene da ih preuzmu ili se, ako to nije moguće, drže određeno vrijeme njima na raspolaganje.

Glava 4.CARINE I POREZI

A. OBRAČUN, UBIRANJE I PLAĆANJECARINA I POREZA

4.1. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje okolnosti kada nastaje obveza plaćanja carine i poreza.

4.2. Norma

Rok unutar kojeg se obračunava carina i porez koji se primjenjuju, određen je nacionalnim zakonodavstvom. Obračun treba uslijediti što je prije moguće nakon što je podnijeta carinska deklaracija ili je obveza nastala na drugi način.

4.3. Norma

Čimbenici na kojima se temelji obračun carine i poreza te uvjeti pod kojima su određeni, pobliže se određuju nacionalnim zakonodavstvom.

4.4. Norma

Stope carine i poreza trebaju biti objavljene u službenim novinama.

4.5. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje trenutak koji se uzima u obzir za svrhe određivanja stopa carina i poreza.

4.6. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje metode koje se mogu koristiti za plaćanje carine i poreza.

4.7. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje osobu(e) odgovornu(e) za plaćanje carine i poreza.

4.8. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje datum dospijeća i mjesto gdje se plaćanje treba izvršiti.

4.9. Norma

Kad nacionalno zakonodavstvo odredi da datum dospijeća može biti i nakon podnošenja robe, taj datum treba biti najmanje deset dana nakon puštanja robe. Za razdoblje između datuma puštanja i datuma dospijeća ne naplaćuje se kamata.

4.10. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje rok unutar kojeg carinska služba može poduzeti zakonske radnje za ubiranje carina i poreza koje nisu plaćene do datuma dospijeća.

4.11. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje kamatnu stopu koja će se obračunati na iznose carina i poreza neplaćenih do datuma dospijeća, kao i uvjete za primjenu takve kamate.

4.12. Norma

Kada su carina i porez plaćeni, uplatitelju se ispostavlja potvrda kao dokaz o plaćanju, osim ako evidencija ne služi kao dokaz o plaćanju.

4.13. Prijelazna norma

Domaće zakonodavstvo određuje najmanju vrijednost i / ili najmanji iznos carine i poreza ispod kojeg se carine i porezi ne ubiru.

4.14. Norma

Ako carinska služba utvrdi da će pogreške u carinskoj deklaraciji ili u obračunu carine i poreza uzrokovati ili su uzrokovale ubiranje ili utjerivanje iznosa carine i poreza koji je manji nego što je zakonom trebalo obračunati, ona ispravlja pogreške i ubire manje plaćeni iznos. Međutim, ako je iznos o kojem se radi manji od najmanjeg iznosa određenog nacionalnim zakonodavstvom, carinska služba neće ubrati ili utjerivati taj iznos.

B. ODGOĐENO PLAĆANJE CARINA I POREZA

4.15. Norma

Kada nacionalno zakonodavstvo omogućava odgođeno plaćanje carina i poreza, određuje i uvjete pod kojima se takva mogućnost odobrava.

4.16. Norma

Odgođeno plaćanje carina i poreza odobrava se bez obračunavanja kamata do obima, koji je dopušten.

4.17. Norma

Rok za odgođeno plaćanje carine i poreza treba iznositi najmanje četrnaest dana.

C. POVRAT CARINE I POREZA

4.18. Norma

Povrat se treba odobriti kad se utvrdi da su carina i porez previše naplaćeni kao rezultat pogreške nastale u njihovom obračunu.

4.19. Norma

Povrat se odobrava s obzirom na uvezenu ili izvezenu robu za koju je utvrđeno da je neispravna ili da na drugi način nije u skladu sa dogovorenim osobinama u vrijeme uvoza ili izvoza pa se vraća dobavljaču ili drugoj osobi koju dobavljač imenuje, ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

– roba nije bila obrađivana, popravljana ili korištena u zemlji uvoza, i ponovo se izvozi unutar razumnog vremena;

– roba nije bila obrađivana, popravljana ili korištena u zemlji u koju je bila izvezena, i ponovo se uvozi unutar razumnog vremena;

Međutim, korištenje robe neće spriječiti povrat ako je takvo korištenje bilo neizbježno da bi se otkrila neispravnost ili druge okolnosti koje su uzrokovale ponovni izvoz ili ponovni uvoz robe.

Kao alternativa ponovnom izvozu ili ponovnom uvozu, roba se može ustupiti državi, ili uništiti, ili vratiti kao trgovački bezvrijedna pod carinski nadzor, kako carinarnica odluči. Takvo ustupanje ili uništenje neće uzrokovati nikakve troškove državi.

4.20. Prijelazna norma

Kad carinska služba odobri da se roba, koja je isprva bila deklarirana za carinski postupak uz plaćanje carine i poreza, može staviti u drugi carinski postupak, treba izvršiti povrat svih obračunatih carina i poreza koji nadilazi iznos duga po novom postupku.

4.21. Norma

Odluku po zahtjevu za povrat treba dostaviti u pismenom obliku i obavijestiti osobe o kojima se radi bez prekomjernog odgađanja, a povrat previše naplaćenih iznosa treba izvršiti što je prije moguće nakon provjere zahtjeva.

4.22. Norma

Kad carinska služba utvrdi da je više naplaćeni iznos rezultat pogreške od strane carinske službe prilikom obračuna carina i poreza, takav povrat treba imati prednost pred ostalima.

4.23. Norma

Kad su utvrđeni rokovi iznad kojih se zahtjev za povrat neće prihvatiti, takva ograničenja trebaju trajati dovoljno dugo da bi se uzele u obzir različite okolnosti koje se odnose na svaki oblik slučaja u kojem se povrat može odobriti.

4.24. Norma

Povrat se neće odobriti ako je iznos o kojem se radi manji od najmanjeg iznosa određenog nacionalnim zakonodavstvom.

Glava 5.OSIGURANJE

5.1. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje slučajeve u kojima se zahtijeva osiguranje i određuje oblike u kojima se osiguranje podnosi.

5.2. Norma

Carinska služba određuje iznos osiguranja.

5.3. Norma

Svakoj osobi od koje se zahtijeva da položi osiguranje, odobrava se da sama odabere oblik osiguranja, pod uvjetom da je prihvatljiv carinarnici.

5.4. Norma

Kada nacionalno zakonodavstvo to omogućava, carinska služba neće zahtijevati osiguranje ukoliko je uvjerena, da će obveze prema carinskoj službi biti ispunjene.

5.5. Norma

Kad se osiguranje traži kako bi osiguralo da će obveze proizašle iz carinskog postupka biti ispunjene, carinska služba prihvaća opće osiguranje, i to naročito od onih deklaranata koji redovito deklariraju robu kod raznih carinarnica unutar carinskog područja.

5.6. Norma

Kad se zahtijeva osiguranje, iznos osiguranja koje se polaže treba biti što je moguće niži, a s obzirom na plaćanje carine i poreza ne prelazi iznos koji se može obračunati.

5.7. Norma

Položeno osiguranje, biti će razriješeno što je moguće prije nakon što carinska služba utvrdi da se obvezama zbog kojih se osiguranje zahtijevalo, udovoljilo u potpunosti.

Glava 6.CARINSKA KONTROLA

6.1. Norma

Predmet carinske kontrole su sve robe, uključujući i prijevozna sredstva, koje ulaze u ili napuštaju carinsko područje, bez obzira na to, podliježu li carini i porezima.

6.2. Norma

Carinska kontrola ograničava se na ono što je neophodno da bi se osigurala pravilnu primjenu carinskih propisa.

6.3. Norma

U primjeni carinske kontrole carinska služba se koristi metodom rizika.

6.4. Norma

Carinska služba koristi metodu rizika da bi odredila koje će osobe i koje robe biti pregledane, uključujući i prijevozna sredstva, kao i opseg pregleda.

6.5. Norma

Carinska služba treba usvojiti strategiju selektivnog pristupa pregledima kao podršku metodi rizika.

6.6. Norma

Sustavi carinske kontrole uključuju i knjigovodstvene kontrole.

6.7. Norma

Carinska služba će nastojati surađivati s drugim carinskim službama i nastojati zaključiti ugovore o uzajamnoj administrativnoj pomoći da bi pojačala carinsku kontrolu.

6.8. Norma

Carinska služba će nastojati surađivati s trgovinom i nastojati zaključiti memorandume o razumijevanju da bi pojačala carinsku kontrolu.

6.9. Prijelazna norma

Carinska služba koristi informacijsku tehnologiju i elektronsku trgovinu u najvećoj mogućoj mjeri da bi pojačala carinsku kontrolu.

6.10. Norma

Carinska služba ocjenjuje trgovačke sustave trgovaca tamo gdje ti sustavi imaju utjecaja na carinska postupanja, da bi osigurala usklađenost sa zahtjevima carinske službe.

Glava 7.PRIMJENA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE

7.1. Norma

Carinska služba primjenjuje informacijsku tehnologiju za potporu carinskim postupanjima kada je to korisno s obzirom na troškove, te učinkovito i za carinska služba, i za trgovinu. Carinska služba odeđuje uvjete za njenu primjenu.

7.2. Norma

Kad se uvodi primjena računala, carinska služba koristi odgovarajuće međunarodno prihvaćene standarde.

7.3. Norma

Uvođenje informacijske tehnologije treba se provesti uz savjetovanje sa svim stranama na koje se to izravno odnosi, i to u najvećoj mogućoj mjeri.

7.4. Norma

Novo ili izmijenjeno nacionalno zakonodavstvo pobrinut će se za:

– elektronske trgovinske metode kao alternativu zahtjevima za dokumentima zasnovanima na papiru;

– provjeru vjerodostojnosti elektronskih metoda kao i onih zasnovanih na papiru;

– pravo carinske službe da zadrži informacije za vlastitu uporabu i, kako je primjereno, da razmjenjuje takve informacije s ostalim carinskim službama i svim drugim zakonski odobrenim stranama putem sredstava elektronske trgovinske tehnike.

Glava 8.ODNOS IZMEĐU CARINSKE SLUŽBEI TREĆIH OSOBA

8.1. Norma

Osobe na koje se to odnosi imaju mogućnost poslovanja sa carinskom službom izravno ili imenujući treću osobu da djeluje za njihov račun.

8.2. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje uvjete pod kojima osoba može djelovati za račun druge osobe u poslovanju sa carinskom službom, i utvrđuje obveze trećih strana prema carinskoj službi s obzirom na carine, poreze i bilo kakve nepravilnosti.

8.3. Norma

Prema carinskim transakcijama u kojima osoba o kojoj se radi odabere poslovanje za svoj vlastiti račun, neće se ophoditi s manjim pogodnostima niti će biti predmet strožih zahtjeva nego kod onih carinskih transakcija koje za osobu o kojoj se radi obavlja treća strana.

8.4. Norma

Osoba imenovana kao treća strana ima ista prava kao i osoba koja ju je imenovala za ove predmete vezane uz poslovanje sa carinskom službom.

8.5. Norma

Carinska služba dopušta trećim stranama da učestvuju u njenim službenim savjetovanjima s trgovinom.

8.6. Norma

Carinska služba određuje okolnosti pod kojima nije spremna poslovati s trećom stranom.

8.7. Norma

Carinska služba treba u pisanom obliku obavijestiti treću stranu o odluci da ne posluje s njom.

Glava 9.OBAVIJESTI, RJEŠENJA I ODLUKE KOJE ISPOSTAVLJA CARINSKA SLUŽBA

A. OBAVIJESTI OPĆEG KARAKTERA

9.1. Norma

Carinska služba osigurava da sve obavijesti za opću primjenu koje se odnose na carinske propise budu dostupne svakoj zainteresiranoj osobi.

9.2. Norma

Kad se obavijest koja je učinjena dostupnom mora izmijeniti zbog promjena u carinskim propisima, administrativnim mjerama ili zahtjevima, carinska služba će sve izmijenjene obavijesti učiniti dostupnima dosta ranije od stupanja tih izmjena na snagu da bi omogućila svim zainteresiranim osobama da ih uzmu u obzir, osim ako je obaviještavanje unaprijed isključeno.

9.3. Prijelazna norma

Carinska služba koristi informacijsku tehnologiju da bi obavijesti učinila čim dostupnijim.

B. POSEBNE OBAVIJESTI

9.4. Norma

Na zahtjev zainteresirane osobe, carinska služba će osigurati što je moguće brže i točnije obavijesti vezane uz određena pitanja koja postavi zainteresirana osoba, a u vezi su sa carinskim propisima.

9.5. Norma

Carinska služba ne pruža samo obavijesti koje se izrično zahtijevaju, već i sve druge obavijesti za koje smatra da bi ih zainteresirana osoba na koju se to odnosi trebala znati.

9.6. Norma

Kad carinska služba daje obavijesti, mora osigurati da one ne otkrivaju pojedinosti osobne ili povjerljive prirode koje se tiču carinske službe ili treće osobe, osim ukoliko takvo razotkrivanje zahtijeva ili odobrava nacionalno zakonodavstvo.

9.7. Norma

Kad carinska služba ne može dati besplatne obavijesti, svako plaćanje treba ograničiti na približne troškove usluge.

C. RJEŠENJA I ODLUKE

9.8. Norma

Na pisani zahtjev osobe na koju se to odnosi, carinska služba obavještava o svom rješenju u pisanom obliku unutar roka određenog nacionalnim zakonodavstvom. Ako je rješenje nepovoljno za osobu na koju se odnosi, u njemu se navode razlozi i upućuje o pravu na žalbu.

9.9. Norma

Carinska služba ispostavlja obvezujuća mišljenja na zahtjev zainteresirane osobe, pod pretpostavkom da carinska služba raspolaže svim podacima koje smatra potrebnima.

Glava 10.ŽALBE U CARINSKIM PREDMETIMA

A. PRAVO NA ŽALBU

10.1. Norma

Nacionalno zakonodavstvo osigurava pravo na žalbu u carinskim predmetima.

10.2. Norma

Svaka osoba, koja je izravno pogođena rješenjem ili propustom carinske službe, ima pravo na žalbu.

10.3. Norma

Osobi koja je izravno pogođena rješenjem ili propustom carinske službe, nakon što podnese zahtjev carinskoj službi, navode se razlozi za donošenje takvog rješenja ili propusta unutar roka utvrđenog nacionalnim zakonodavstvom. Ovo može ili ne mora rezultirati žalbom.

10.4. Norma

Nacionalno zakonodavstvo treba omogućiti pravo žalbe carinskoj službi kao prvostupanjskom tijelu.

10.5. Norma

Kada žalba carinska služba nije uvažena, žalitelj treba imati pravo na podnošenje daljnje žalbe tijelu koje je neovisno o carinskoj službi.

10.6. Norma

U krajnjoj instanciji, žalitelj treba imati pravo na žalbu sudskim vlastima.

B. OBLIK I SADRŽAJ ŽALBE

10.7. Norma

Žalba se podnosi u pisanom obliku i mora sadržavati razloge zbog kojih se podnosi.

10.8. Norma

Za podnošenje žalbe protiv rješenja carinske službe treba odrediti vremenski rok, koji treba biti takav da žalitelju omogući dovoljno vremena kako bi proučio osporavano rješenje i pripremio žalbu.

10.9. Norma

Kad se žalba podnosi carinskoj službi, neće se zahtijevati da se zajedno sa žalbom podnose dokazi koji idu u prilog žalbi, već će sukladno okolnostima dogovoriti razuman rok za podnošenje takvih dokaza.

C. RAZMATRANJE ŽALBE

10.10. Norma

Carinska služba donosi odluku o žalbi i obavještava žalitelja o njoj u pisanom obliku što je moguće prije.

10.11. Norma

Kada je žalba carinskoj službi odbijena, carinska služba navodi razloge za to u pisanom obliku i upućuje žalitelja o njegovom pravu na podnošenje daljnje žalbe upravnim ili neovisnim vlastima, kao i o roku za podnošenje takve žalbe.

10.12. Norma

Kada je žalba uvažena, carinska služba će što prije postupiti prema rješenju ili odluci neovisnog ili sudskog tijela, osim u slučajevima kad se carinska služba žali protiv odluke.

PROTOCOL OF AMENDMENT TO THE INTERNATIONAL CONVENTION ON THE SIMPLIFICATION AND HARMONIZATION OF CUSTOMS PROCEDURES

(done at Brussels on 26 th June 1999)

The Contracting Parties to the International Convention on the simplification and harmonization of Customs procedures (done at Kyoto on 18 th May 1973 and entered into force on 25 th September 1974), hereinafter «the Convention», established under the auspices of the Customs Co-operation Council, hereinafter «the Council»,

CONSIDERING that to achieve the aims of:

– eliminating divergence between the Customs procedures and practices of Contracting Parties that can hamper international trade and other international exchanges;

– meeting the needs of international trade and the Customs for facilitation, simplification and harmonization of Customs procedures and practices;

– ensuring appropriate standards of Customs control; and

– enabling the Customs to respond to major changes in business and administrative methods and techniques,

the Convention must be amended,

CONSIDERING also that the amended Convention:

– must provide that the core principles for such simplification and harmonization are made obligatory on Contracting Parties to the amended Convention;

– must provide the Customs with efficient procedures supported by appropriate and effective control methods; and

– will enable the achievement of a high degree of simplification and harmonization of Customs procedures and practices which is an essential aim of the Council, and thus make a major contribution to facilitation of international trade,

Have agreed as follows:

Article 1

The Preamble and the Articles of the Convention are amended as set out in the text contained in Appendix I hereto.

Article 2

The Annexes of the Convention are replaced by the General Annex contained in Appendix II and by the Specific Annexes contained in Appendix III hereto.

Article 3

1. Any Contracting Party to the Convention may express its consent to be bound by this Protocol, including Appendices I and II, by:

(a) signing it without reservation of ratification;

(b) depositing an instrument of ratification after signing it subject to ratification; or

(c) acceding to it.

2. This Protocol shall be open until 30 th June 2000 for signature at the Headquarters of the Council in Brussels by the Contracting Parties to the Convention. Thereafter, it shall be open for accession.

3. This Protocol, including Appendices I and II, shall enter into force three months after forty Contracting Parties have signed this Protocol without reservation of ratification or have deposited their instrument of ratification or accession.

4. After forty Contracting Parties have expressed their consent to be bound by this Protocol in accordance with paragraph 1, a Contracting Party to the Convention shall accept the amendments to the Convention only by becoming a party to this Protocol. For such a Contracting Party, this Protocol shall come into force three months after it signs this Protocol without reservation of ratification or deposits an instrument of ratification or accession.

Article 4

Any Contracting Party to the Convention may, when it expresses its consent to be bound by this Protocol, accept any of the Specific Annexes or Chapters therein contained in Appendix III hereto and shall notify the Secretary General of the Council of such acceptance and of the Recommended Practices in respect of which it enters reservations.

Article 5

After the entry into force of this Protocol, the Secretary General of the Council shall not accept any instrument of ratification or accession to the Convention.

Article 6

In relations between the Parties hereto, this Protocol with its Appendices shall supersede the Convention.

Article 7

The Secretary General of the Council shall be the depositary of this Protocol and shall perform the functions as provided for in Article 19 contained in Appendix I to this Protocol.

Article 8

This Protocol shall be open for signature by the Contracting Parties to the Convention at the Headquarters of the Council in Brussels from 26 th June 1999.

Article 9

In accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations, this Protocol and its Appendices shall be registered with the Secretariat of the United Nations at the request of the Secretary General of the Council.

In witness whereof the undersigned, being duly authorized thereto, have signed this Protocol.

Done at Brussels, this twenty-sixth day of June nineteen hundred and ninety-nine, in the English and French languages, both texts being equally authentic, in a single original which shall be deposited with the Secretary General of the Council who shall transmit certified copies to all the entities referred to in paragraph 1 of Article 8 contained in Appendix I to this Protocol.

Appendix I.

INTERNATIONAL CONVENTION ON THE SIMPLIFICATION AND HARMONIZATION OF CUSTOMS PROCEDURES (as amended)

PREAMBLE

The Contracting Parties to the present Convention established under the auspices of the Customs Co-operation Council,

ENDEAVOURING to eliminate divergence between the Customs procedures and practices of Contracting Parties that can hamper international trade and other international exchanges,

DESIRING to contribute effectively to the development of such trade and exchanges by simplifying and harmonizing Customs procedures and practices and by fostering international co-operation,

NOTING that the significant benefits of facilitation of international trade may be achieved without compromising appropriate standards of Customs control,

RECOGNIZING that such simplification and harmonization can be accomplished by applying, in particular, the following principles:

– the implementation of programmes aimed at continuously modernizing Customs procedures and practices and thus enhancing efficiency and effectiveness,

– the application of Customs procedures and practices in a predictable, consistent and transparent manner,

– the provision to interested parties of all the necessary information regarding Customs laws, regulations, administrative guidelines, procedures and practices,

– the adoption of modern techniques such as risk management and audit-based controls, and the maximum practicable use of information technology,

– co-operation wherever appropriate with other national authorities, other Customs administrations and the trading communities,

– the implementation of relevant international standards,

– the provision to affected parties of easily accessible processes of administrative and judicial review,

CONVINCED that an international instrument incorporating the above objectives and principles that Contracting Parties undertake to apply would lead to the high degree of simplification and harmonization of Customs procedures and practices which is an essential aim of the Customs Co-operation Council, and so make a major contribution to facilitation of international trade,

Have agreed as follows:

Chapter I

Definitions

Article 1

For the purposes of this Convention:

A. «Standard» means a provision the implementation of which is recognized as necessary for the achievement of harmonization and simplification of Customs procedures and practices;

B. «Transitional Standard» means a Standard in the General Annex for which a longer period for implementation is permitted;

C. «Recommended Practice» means a provision in a Specific Annex which is recognized as constituting progress towards the harmonization and the simplification of Customs procedures and practices, the widest possible application of which is considered to be desirable;

D. «National legislation» means laws, regulations and other measures imposed by a competent authority of a Contracting Party and applicable throughout the territory of the Contracting Party concerned, or treaties in force by which that Party is bound;

E. «General Annex» means the set of provisions applicable to all the Customs procedures and practices referred to in this Convention;

F. «Specific Annex» means a set of provisions applicable to one or more Customs procedures and practices referred to in this Convention;

G. «Guidelines» means a set of explanations of the provisions of the General Annex, Specific Annexes and Chapters therein which indicate some of the possible courses of action to be followed in applying the Standards, Transitional Standards and Recommended Practices, and in particular describing best practices and recommending examples of greater facilities;

H. «Permanent Technical Committee» means the Permanent Technical Committee of the Council;

I. «Council» means the Organization set up by the Convention establishing a Customs Co-operation Council, done at Brussels on 15 December 1950;

J. «Customs or Economic Union» means a Union constituted by, and composed of, States which has competence to adopt its own regulations that are binding on those States in respect of matters governed by this Convention, and has competence to decide, in accordance with its internal procedures, to sign, ratify or accede to this Convention.

Chapter IISCOPE AND STRUCTURE

Article 2

Scope of the Convention

Each Contracting Party undertakes to promote the simplification and harmonization of Customs procedures and, to that end, to conform, in accordance with the provisions of this Convention, to the Standards, Transitional Standards and Recommended Practices in the Annexes to this Convention. However, nothing shall prevent a Contracting Party from granting facilities greater than those provided for therein, and each Contracting Party is recommended to grant such greater facilities as extensively as possible.

Article 3

The provisions of this Convention shall not preclude the application of national legislation with regard to either prohibitions or restrictions on goods which are subject to Customs control.

Article 4

Structure of the Convention

1. The Convention comprises a Body, a General Annex and Specific Annexes.

2. The General Annex and each Specific Annex to this Convention consist, in principle, of Chapters which subdivide an Annex and comprise:

A. definitions; and

B. Standards, some of which in the General Annex are Transitional Standards.

3. Each Specific Annex also contains Recommended Practices.

4. Each Annex is accompanied by Guidelines, the texts of which are not binding upon Contracting Parties.

Article 5

For the purposes of this Convention, any Specific Annex(es) or Chapter(s) therein to which a Contracting Party is bound shall be construed to be an integral part of the Convention, and in relation to that Contracting Party any reference to the Convention shall be deemed to include a reference to such Annex(es) or Chapter(s).

Chapter IIIMANAGEMENT OF THE CONVENTION

Article 6

Management Committee

1. There shall be established a Management Committee to consider the implementation of this Convention, any measures to secure uniformity in the interpretation and application thereof, and any amendments proposed thereto.

2. The Contracting Parties shall be members of the Management Committee.

3. The competent administration of any entity qualified to become a Contracting Party to this Convention under the provisions of Article 8 or of any Member of the World Trade Organization shall be entitled to attend the sessions of the Management Committee as an observer. The status and rights of such Observers shall be determined by a Council Decision. The aforementioned rights cannot be exercised before the entry into force of the Decision.

4. The Management Committee may invite the representatives of international governmental and non-governmental organizations to attend the sessions of the Management Committee as observers.

5. The Management Committee:

A. shall recommend to the Contracting Parties:

I. amendments to the Body of this Convention;

II. amendments to the General Annex, the Specific Annexes and Chapters therein and the incorporation of new Chapters to the General Annex; and

III. the incorporation of new Specific Annexes and new Chapters to Specific Annexes;

B. may decide to amend Recommended Practices or to incorporate new Recommended Practices to Specific Annexes or Chapters therein in accordance with Article 16;

C. shall consider implementation of the provisions of this Convention in accordance with Article 13, paragraph 4;

D. shall review and update the Guidelines;

E. shall consider any other issues of relevance to this Convention that may be referred to it;

F. shall inform the Permanent Technical Committee and the Council of its decisions.

6. The competent administrations of the Contracting Parties shall communicate to the Secretary General of the Council proposals under paragraph 5 (a), (b), (c) or (d) of this Article and the reasons therefor, together with any requests for the inclusion of items on the Agenda of the sessions of the Management Committee. The Secretary General of the Council shall bring proposals to the attention of the competent administrations of the Contracting Parties and of the observers referred to in paragraphs 2, 3 and 4 of this Article.

7. The Management Committee shall meet at least once each year. It shall annually elect a Chairman and Vice-Chairman. The Secretary General of the Council shall circulate the invitation and the draft Agenda to the competent administrations of the Contracting Parties and to the observers referred to in paragraphs 2, 3 and 4 of this Article at least six weeks before the Management Committee meets.

8. Where a decision cannot be arrived at by consensus, matters before the Management Committee shall be decided by voting of the Contracting Parties present. Proposals under paragraph 5 (a), (b) or (c) of this Article shall be approved by a two-thirds majority of the votes cast. All other matters shall be decided by the Management Committee by a majority of the votes cast.

9. Where Article 8, paragraph 5 of this Convention applies, the Customs or Economic Unions which are Contracting Parties shall have, in case of voting, only a number of votes equal to the total votes allotted to their Members which are Contracting Parties.

10. Before the closure of its session, the Management Committee shall adopt a report. This report shall be transmitted to the Council and to the Contracting Parties and observers mentioned in paragraphs 2, 3 and 4.

11. In the absence of relevant provisions in this Article, the Rules of Procedure of the Council shall be applicable, unless the Management Committee decides otherwise.

Article 7

For the purpose of voting in the Management Committee, there shall be separate voting on each Specific Annex and each Chapter of a Specific Annex.

A. Each Contracting Party shall be entitled to vote on matters relating to the interpretation, application or amendment of the Body and General Annex of the Convention.

B. As regards matters concerning a Specific Annex or Chapter of a Specific Annex that is already in force, only those Contracting Parties that have accepted that Specific Annex or Chapter therein shall have the right to vote.

C. Each Contracting Party shall be entitled to vote on drafts of new Specific Annexes or new Chapters of a Specific Annex.

Chapter IVCONTRACTING PARTY

Article 8

Ratification of the Convention

1. Any Member of the Council and any Member of the United Nations or its specialized agencies may become a Contracting Party to this Convention:

A. by signing it without reservation of ratification;

B. by depositing an instrument of ratification after signing it subject to ratification; or

C. by acceding to it.

2. This Convention shall be open until 30th June 1974 for signature at the Headquarters of the Council in Brussels by the Members referred to in paragraph 1 of this Article. Thereafter, it shall be open for accession by such Members.

3. Any Contracting Party shall, at the time of signing, ratifying or acceding to this Convention, specify which if any of the Specific Annexes or Chapters therein it accepts. It may subsequently notify the depositary that it accepts one or more Specific Annexes or Chapters therein.

4. Contracting Parties accepting any new Specific Annex or any new Chapter of a Specific Annex shall notify the depositary in accordance with paragraph 3 of this Article.

5. (a) Any Customs or Economic Union may become, in accordance with paragraphs 1, 2 and 3 of this Article, a Contracting Party to this Convention. Such Customs or Economic Union shall inform the depositary of its competence with respect to the matters governed by this Convention. Such Customs or Economic Union shall also inform the depositary of any substantial modification in the extent of its competence.

(b) A Customs or Economic Union which is a Contracting Party to this Convention shall, for the matters within its competence, exercise in its own name the rights, and fulfil the responsibilities, which the Convention confers on the Members of such a Union which are Contracting Parties to this Convention. In such a case, the Members of such a Union shall not be entitled to individually exercise these rights, including the right to vote.

Article 9

1. Any Contracting Party which ratifies this Convention or accedes thereto shall be bound by any amendments to this Convention, including the General Annex, which have entered into force at the date of deposit of its instrument of ratification or accession.

2. Any Contracting Party which accepts a Specific Annex or Chapter therein shall be bound by any amendments to the Standards contained in that Specific Annex or Chapter which have entered into force at the date on which it notifies its acceptance to the depositary. Any Contracting Party which accepts a Specific Annex or Chapter therein shall be bound by any amendments to the Recommended Practices contained therein, which have entered into force at the date on which it notifies its acceptance to the depositary, unless it enters reservations against one or more of those Recommended Practices in accordance with Article 12 of this Convention.

Article 10

Application of the Convention

1. Any Contracting Party may, at the time of signing this Convention without reservation of ratification or of depositing its instrument of ratification or accession, or at any time thereafter, declare by notification given to the depositary that this Convention shall extend to all or any of the territories for whose international relations it is responsible. Such notification shall take effect three months after the date of the receipt thereof by the depositary. However, this Convention shall not apply to the territories named in the notification before this Convention has entered into force for the Contracting Party concerned.

2. Any Contracting Party which has made a notification under paragraph 1 of this Article extending this Convention to any territory for whose international relations it is responsible may notify the depositary, under the procedure of Article 19 of this Convention, that the territory in question will no longer apply this Convention.

Article 11

For the application of this Convention, a Customs or Economic Union that is a Contracting Party shall notify to the Secretary General of the Council the territories which form the Customs or Economic Union, and these territories are to be taken as a single territory.

Article 12

Acceptance of the provisions and reservations

1. All Contracting Parties are hereby bound by the General Annex.

2. A Contracting Party may accept one or more of the Specific Annexes or one or more of the Chapters therein. A Contracting Party which accepts a Specific Annex or Chapter(s) therein shall be bound by all the Standards therein. A Contracting Party which accepts a Specific Annex or Chapter(s) therein shall be bound by all the Recommended Practices therein unless, at the time of acceptance or at any time thereafter, it notifies the depositary of the Recommended Practice(s) in respect of which it enters reservations, stating the differences existing between the provisions of its national legislation and those of the Recommended Practice(s) concerned. Any Contracting Party which has entered reservations may withdraw them, in whole or in part, at any time by notification to the depositary specifying the date on which such withdrawal takes effect.

3. Each Contracting Party bound by a Specific Annex or Chapter(s) therein shall examine the possibility of withdrawing any reservations to the Recommended Practices entered under the terms of paragraph 2 and notify the Secretary General of the Council of the results of that review at the end of every three-year period commencing from the date of the entry into force of this Convention for that Contracting Party, specifying the provisions of its national legislation which, in its opinion, are contrary to the withdrawal of the reservations.

Article 13

Implementation of the provisions

1. Each Contracting Party shall implement the Standards in the General Annex and in the Specific Annex(es) or Chapter(s) therein that it has accepted within 36 months after such Annex(es) or Chapter(s) have entered into force for that Contracting Party.

2. Each Contracting Party shall implement the Transitional Standards in the General Annex within 60 months of the date that the General Annex has entered into force for that Contracting Party.

3. Each Contracting Party shall implement the Recommended Practices in the Specific Annex(es) or Chapter(s) therein that it has accepted within 36 months after such Specific Annex(es) or Chapter(s) have entered into force for that Contracting Party, unless reservations have been entered as to one or more of those Recommended Practices.

4. (a) Where the periods provided for in paragraph 1 or 2 of this Article would, in practice, be insufficient for any Contracting Party to implement the provisions of the General Annex, that Contracting Party may request the Management Committee, before the end of the period referred to in paragraph 1 or 2 of this Article, to provide an extension of that period. In making the request, the Contracting Party shall state the provision(s) of the General Annex with regard to which an extension of the period is required and the reasons for such request.

(b) In exceptional circumstances, the Management Committee may decide to grant such an extension. Any decision by the Management Committee granting such an extension shall state the exceptional circumstances justifying the decision and the extension shall in no case be more than one year. At the expiry of the period of extension, the Contracting Party shall notify the depositary of the implementation of the provisions with regard to which the extension was granted.

Article 14

Settlement of disputes

1. Any dispute between two or more Contracting Parties concerning the interpretation or application of this Convention shall so far as possible be settled by negotiation between them.

2. Any dispute which is not settled by negotiation shall be referred by the Contracting Parties in dispute to the Management Committee which shall thereupon consider the dispute and make recommendations for its settlement.

3. The Contracting Parties in dispute may agree in advance to accept the recommendations of the Management Committee as binding.

Article 15

Amendments to the Convention

1. The text of any amendment recommended to the Contracting Parties by the Management Committee in accordance with Article 6, paragraph 5 (a) (i) and (ii) shall be communicated by the Secretary General of the Council to all Contracting Parties and to those Members of the Council that are not Contracting Parties.

2. Amendments to the Body of the Convention shall enter into force for all Contracting Parties twelve months after deposit of the instruments of acceptance by those Contracting Parties present at the session of the Management Committee during which the amendments were recommended, provided that no objection is lodged by any of the Contracting Parties within a period of twelve months from the date of communication of such amendments.

3. Any recommended amendment to the General Annex or the Specific Annexes or Chapters therein shall be deemed to have been accepted six months after the date the recommended amendment was communicated to Contracting Parties, unless:

A. there has been an objection by a Contracting Party or, in the case of a Specific Annex or Chapter, by a Contracting Party bound by that Specific Annex or Chapter; or

B. a Contracting Party informs the Secretary General of the Council that, although it intends to accept the recommended amendment, the conditions necessary for such acceptance are not yet fulfilled.

4. If a Contracting Party sends the Secretary General of the Council a communication as provided for in paragraph 3 (b) of this Article, it may, so long as it has not notified the Secretary General of the Council of its acceptance of the recommended amendment, submit an objection to that amendment within a period of eighteen months following the expiry of the six-month period referred to in paragraph 3 of this Article.

5. If an objection to the recommended amendment is notified in accordance with the terms of paragraph 3 (a) or 4 of this Article, the amendment shall be deemed not to have been accepted and shall be of no effect.

6. If any Contracting Party has sent a communication in accordance with paragraph 3 (b) of this Article, the amendment shall be deemed to have been accepted on the earlier of the following two dates:

A the date by which all the Contracting Parties which sent such communications have notified the Secretary General of the Council of their acceptance of the recommended amendment, provided that, if all the acceptances were notified before the expiry of the period of six months referred to in paragraph 3 of this Article, that date shall be taken to be the date of expiry of the said six-month period;

B the date of expiry of the eighteen-month period referred to in paragraph 4 of this Article.

7. Any amendment to the General Annex or the Specific Annexes or Chapters therein deemed to be accepted shall enter into force either six months after the date on which it was deemed to be accepted or, if a different period is specified in the recommended amendment, on the expiry of that period after the date on which the amendment was deemed to be accepted.

8. The Secretary General of the Council shall, as soon as possible, notify the Contracting Parties to this Convention of any objection to the recommended amendment made in accordance with paragraph 3 (a), and of any communication received in accordance with paragraph 3 (b), of this Article. The Secretary General of the Council shall subsequently inform the Contracting Parties whether the Contracting Party or Parties which have sent such a communication raise an objection to the recommended amendment or accept it.

Article 16

1. Notwithstanding the amendment procedure laid down in Article 15 of this Convention, the Management Committee in accordance with Article 6 may decide to amend any Recommended Practice or to incorporate new Recommended Practices to any Specific Annex or Chapter therein. Each Contracting Party shall be invited by the Secretary General of the Council to participate in the deliberations of the Management Committee. The text of any such amendment or new Recommended Practice so decided upon shall be communicated by the Secretary General of the Council to the Contracting Parties and those Members of the Council that are not Contracting Parties to this Convention.

2. Any amendment or incorporation of new Recommended Practices decided upon under paragraph 1 of this Article shall enter into force six months after their communication by the Secretary General of the Council. Each Contracting Party bound by a Specific Annex or Chapter therein forming the subject of such amendments or incorporation of new Recommended Practices shall be deemed to have accepted those amendments or new Recommended Practices unless it enters a reservation under the procedure of Article 12 of this Convention.

Article 17

Duration of accession

1. This Convention is of unlimited duration but any Contracting Party may denounce it at any time after the date of its entry into force under Article 18 thereof.

2. The denunciation shall be notified by an instrument in writing, deposited with the depositary.

3. The denunciation shall take effect six months after the receipt of the instrument of denunciation by the depositary.

4. The provisions of paragraphs 2 and 3 of this Article shall also apply in respect of the Specific Annexes or Chapters therein, for which any Contracting Party may withdraw its acceptance at any time after the date of the entry into force.

5. Any Contracting Party which withdraws its acceptance of the General Annex shall be deemed to have denounced the Convention. In this case, the provisions of paragraphs 2 and 3 also apply.

Chapter VFINAL PROVISIONS

Article 18

Entry into force of the Convention

1. This Convention shall enter into force three months after five of the entities referred to in paragraphs 1 and 5 of Article 8 thereof have signed the Convention without reservation of ratification or have deposited their instruments of ratification or accession.

2. This Convention shall enter into force for any Contracting Party three months after it has become a Contracting Party in accordance with the provisions of Article 8.

3. Any Specific Annex or Chapter therein to this Convention shall enter into force three months after five Contracting Parties have accepted that Specific Annex or that Chapter.

4. After any Specific Annex or Chapter therein has entered into force in accordance with paragraph 3 of this Article, that Specific Annex or Chapter therein shall enter into force for any Contracting Party three months after it has notified its acceptance. No Specific Annex or Chapter therein shall, however, enter into force for a Contracting Party before this Convention has entered into force for that Contracting Party.

Article 19

Depositary of the Convention

1. This Convention, all signatures with or without reservation of ratification and all instruments of ratification or accession shall be deposited with the Secretary General of the Council.

2. The depositary shall:

A. receive and keep custody of the original texts of this Convention;

B. prepare certified copies of the original texts of this Convention and transmit them to the Contracting Parties and those Members of the Council that are not Contracting Parties and the Secretary General of the United Nations;

C. receive any signature with or without reservation of ratification, ratification or accession to this Convention and receive and keep custody of any instruments, notifications and communications relating to it;

D. examine whether the signature or any instrument, notification or communication relating to this Convention is in due and proper form and, if need be, bring the matter to the attention of the Contracting Party in question;

E. notify the Contracting Parties, those Members of the Council that are not Contracting Parties, and the Secretary General of the United Nations of:

– signatures, ratifications, accessions and acceptances of Annexes and Chapters under Article 8 of this Convention;

– new Chapters of the General Annex and new Specific Annexes or Chapters therein which the Management Committee decides to recommend to incorporate in this Convention;

– the date of entry into force of this Convention, of the General Annex and of each Specific Annex or Chapter therein in accordance with Article 18 of this Convention;

– notifications received in accordance with Articles 8, 10, 11,12 and 13 of this Convention; 14.

– withdrawals of acceptances of Annexes/Chapters by Contracting Parties;

– denunciations under Article 17 of this Convention; and

– any amendment accepted in accordance with Article 15 of this Convention and the date of its entry into force.

3. In the event of any difference appearing between a Contracting Party and the depositary as to the performance of the latter’s functions, the depositary or that Contracting Party shall bring the question to the attention of the other Contracting Parties and the signatories or, as the case may be, the Management Committee or the Council.

Article 20

Registration and authentic texts

In accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations, this Convention shall be registered with the Secretariat of the United Nations at the request of the Secretary General of the Council.

In witness whereof the undersigned, being duly authorized thereto, have signed this Convention.

Done at Kyoto, this eighteenth day of May nineteen hundred and seventy-three in the English and French languages, both texts being equally authentic, in a single original which shall be deposited with the Secretary General of the Council who shall transmit certified copies to all the entities referred to in paragraph 1 of Article 8 of this Convention.

GENERAL ANNEX

Chapter 1

GENERAL PRINCIPLES

1.1. Standard

The Definitions, Standards and Transitional Standards in this Annex shall apply to Customs procedures and practices specified in this Annex and, insofar as applicable, to procedures and practices in the Specific Annexes.

1.2. Standard

The conditions to be fulfilled and Customs formalities to be accomplished for procedures and practices in this Annex and in the Specific Annexes shall be specified in national legislation and shall be as simple as possible.

1.3. Standard

The Customs shall institute and maintain formal consultative relationships with the trade to increase co-operation and facilitate participation in establishing the most effective methods of working commensurate with national provisions and international agreements.

Chapter 2

DEFINITIONS

For the purposes of the Annexes to this Convention:

E1./F23. «appeal» means the act by which a person who is directly affected by a decision or omission of the Customs and who considers himself to be aggrieved thereby seeks redress before a competent authority;

E2./F19. «assessment of duties and taxes» means the determination of the amount of duties and taxes payable;

E3./F4. «audit-based control» means measures by which the Customs satisfy themselves as to the accuracy and authenticity of declarations through the examination of the relevant books, records, business systems and commercial data held by persons concerned;

E4./F15. «checking the Goods declaration» means the action taken by the Customs to satisfy themselves that the Goods declaration is correctly made out and that the supporting documents required fulfil the prescribed conditions;

E5./F9. «clearance» means the accomplishment of the Customs formalities necessary to allow goods to enter home use, to be exported or to be placed under another Customs procedure;

E6./F10. «Customs» means the Government Service which is responsible for the administration of Customs law and the collection of duties and taxes and which also has the responsibility for the application of other laws and regulations relating to the importation, exportation, movement or storage of goods;

E7./ F3. «Customs control» means measures applied by the Customs to ensure compliance with Customs law;

E8./ F11. «Customs duties» means the duties laid down in the Customs tariff to which goods are liable on entering or leaving the Customs territory;

E9./ F16. «Customs formalities» means all the operations which must be carried out by the persons concerned and by the Customs in order to comply with the Customs law;

E10./ F18. «Customs law» means the statutory and regulatory provisions relating to the importation, exportation, movement or storage of goods, the administration and enforcement of which are specifically charged to the Customs, and any regulations made by the Customs under their statutory powers;

E11./ F2. «Customs office» means the Customs administrative unit competent for the performance of Customs formalities, and the premises or other areas approved for that purpose by the competent authorities;

E12./ F25. «Customs territory» means the territory in which the Customs law of a Contracting Party applies;

E13./ F6. «decision» means the individual act by which the Customs decide upon a matter relating to Customs law;

E14./ F7. «declarant» means any person who makes a Goods declaration or in whose name such a declaration is made;

E15./ F5. «due date» means the date when payment of duties and taxes is due;

E16./ F12. «duties and taxes» means import duties and taxes and/or export duties and taxes;

E17./ F27. «examination of goods» means the physical inspection of goods by the Customs to satisfy themselves that the nature, origin, condition, quantity and value of the goods are in accordance with the particulars furnished in the Goods declaration;

E18./ F13. «export duties and taxes» means Customs duties and all other duties, taxes or charges which are collected on or in connection with the exportation of goods, but not including any charges which are limited in amount to the approximate cost of services rendered or collected by the Customs on behalf of another national authority;

E19./ F8. «Goods declaration» means a statement made in the manner prescribed by the Customs, by which the persons concerned indicate the Customs procedure to be applied to the goods and furnish the particulars which the Customs require for its application;

E20./ F14. «import duties and taxes» means Customs duties and all other duties, taxes or charges which are collected on or in connection with the importation of goods, but not including any charges which are limited in amount to the approximate cost of services rendered or collected by the Customs on behalf of another national authority;

E21./ F1. «mutual administrative assistance» means actions of a Customs administration on behalf of or in collaboration with another Customs administration for the proper application of Customs law and for the prevention, investigation and repression of Customs offences;

E22./ F21. «omission» means the failure to act or give a decision required of the Customs by Customs law within a reasonable time on a matter duly submitted to them;

E23./ F22. «person» means both natural and legal persons, unless the context otherwise requires;

E24./ F20. «release of goods» means the action by the Customs to permit goods undergoing clearance to be placed at the disposal of the persons concerned;

E25./ F24. «repayment» means the refund, in whole or in part, of duties and taxes paid on goods and the remission, in whole or in part, of duties and taxes where payment has not been made;

E26./ F17. «security» means that which ensures to the satisfaction of the Customs that an obligation to the Customs will be fulfilled. Security is described as «general» when it ensures that the obligations arising from several operations will be fulfilled;

E27./ F26. «third party» means any person who deals directly with the Customs, for and on behalf of another person, relating to the importation, exportation, movement or storage of goods.

Chapter 3

CLEARANCE AND OTHER CUSTOMS FORMALITIES

Competent Customs offices

3.1. Standard

The Customs shall designate the Customs offices at which goods may be produced or cleared. In determining the competence and location of these offices and their hours of business, the factors to be taken into account shall include in particular the requirements of the trade.

3.2. Standard

At the request of the person concerned and for reasons deemed valid by the Customs, the latter shall, subject to the availability of resources, perform the functions laid down for the purposes of a Customs procedure and practice outside the designated hours of business or away from Customs offices. Any expenses chargeable by the Customs shall be limited to the approximate cost of the services rendered.

3.3. Standard

Where Customs offices are located at a common border crossing, the Customs administrations concerned shall correlate the business hours and the competence of those offices.

3.4. Transitional Standard

At common border crossings, the Customs administrations concerned shall, whenever possible, operate joint controls.

3.5. Transitional Standard

Where the Customs intend to establish a new Customs office or to convert an existing one at a common border crossing, they shall, wherever possible, co-operate with the neighbouring Customs to establish a juxtaposed Customs office to facilitate joint controls.

The declarant

(a) Persons entitled to act as declarant

3.6. Standard

National legislation shall specify the conditions under which a person is entitled to act as declarant.

3.7. Standard

Any person having the right to dispose of the goods shall be entitled to act as declarant.

(b) Responsibilities of the declarant

3.8. Standard

The declarant shall be held responsible to the Customs for the accuracy of the particulars given in the Goods declaration and the payment of the duties and taxes.

(c) Rights of the declarant

3.9. Standard

Before lodging the Goods declaration the declarant shall be allowed, under such conditions as may be laid down by the Customs:

a. to inspect the goods; and

b. to draw samples.

3.10. Standard

The Customs shall not require a separate Goods declaration in respect of samples allowed to be drawn under Customs supervision, provided that such samples are included in the Goods declaration concerning the relevant consignment.

The Goods declaration

(a) Goods declaration format and contents

3.11. Standard

The contents of the Goods declaration shall be prescribed by the Customs. The paper format of the Goods declaration shall conform to the UN-layout key.

For automated Customs clearance processes, the format of the electronically lodged Goods declaration shall be based on international standards for electronic information exchange as prescribed in the Customs Co-operation Council Recommendations on information technology.

3.12. Standard

The Customs shall limit the data required in the Goods declaration to only such particulars as are deemed necessary for the assessment and collection of duties and taxes, the compilation of statistics and the application of Customs law.

3.13. Standard

Where, for reasons deemed valid by the Customs, the declarant does not have all the information required to make the Goods declaration, a provisional or incomplete Goods declaration shall be allowed to be lodged, provided that it contains the particulars deemed necessary by the Customs and that the declarant undertakes to complete it within a specified period.

3.14. Standard

If the Customs register a provisional or incomplete Goods declaration, the tariff treatment to be accorded to the goods shall not be different from that which would have been accorded had a complete and correct Goods declaration been lodged in the first instance. The release of the goods shall not be delayed provided that any security required has been furnished to ensure collection of any applicable duties and taxes.

3.15. Standard

The Customs shall require the lodgement of the original Goods declaration and only the minimum number of copies necessary.

(b) Documents supporting the Goods declaration

3.16. Standard

In support of the Goods declaration the Customs shall require only those documents necessary to permit control of the operation and to ensure that all requirements relating to the application of Customs law have been complied with.

3.17. Standard

Where certain supporting documents cannot be lodged with the Goods declaration for reasons deemed valid by the Customs, they shall allow production of those documents within a specified period.

3.18. Transitional Standard

The Customs shall permit the lodgement of supporting documents by electronic means.

3.19. Standard

The Customs shall not require a translation of the particulars of supporting documents except when necessary to permit processing of the Goods declaration.

Lodgement, registration and checking of the Goods declaration

3.20. Standard

The Customs shall permit the lodging of the Goods declaration at any designated Customs office.

3.21. Transitional Standard

The Customs shall permit the lodging of the Goods declaration by electronic means.

3.22. Standard

The Goods declaration shall be lodged during the hours designated by the Customs.

3.23. Standard

Where national legislation lays down a time limit for lodging the Goods declaration, the time allowed shall be sufficient to enable the declarant to complete the Goods declaration and to obtain the supporting documents required.

3.24. Standard

At the request of the declarant and for reasons deemed valid by the Customs, the latter shall extend the time limit prescribed for lodging the Goods declaration.

3.25. Standard

National legislation shall make provision for the lodging and registering or checking of the Goods declaration and supporting documents prior to the arrival of the goods.

3.26. Standard

When the Customs cannot register the Goods declaration, they shall state the reasons to the declarant.

3.27. Standard

The Customs shall permit the declarant to amend the Goods declaration that has already been lodged, provided that when the request is received they have not begun to check the Goods declaration or to examine the goods.

3.28. Transitional Standard

The Customs shall permit the declarant to amend the Goods declaration if a request is received after checking of the Goods declaration has commenced, if the reasons given by the declarant are deemed valid by the Customs.

3.29. Transitional Standard

The declarant shall be allowed to withdraw the Goods declaration and apply for another Customs procedure, provided that the request to do so is made to the Customs before the goods have been released and that the reasons are deemed valid by the Customs.

3.30. Standard

Checking the Goods declaration shall be effected at the same time or as soon as possible after the Goods declaration is registered.

3.31. Standard

For the purpose of checking the Goods declaration, the Customs shall take only such action as they deem essential to ensure compliance with Customs law.

Special procedures for authorized persons

3.32. Transitional Standard

For authorized persons who meet criteria specified by the Customs, including having an appropriate record of compliance with Customs requirements and a satisfactory system for managing their commercial records, the Customs shall provide for:

– release of the goods on the provision of the minimum information necessary to identify the goods and permit the subsequent completion of the final Goods declaration;

– clearance of the goods at the declarant’s premises or another place authorized by the Customs; and, in addition, to the extent possible, other special procedures such as:

– allowing a single Goods declaration for all imports or exports in a given period where goods are imported or exported frequently by the same person;

– use of the authorized persons’ commercial records to self-assess their duty and tax liability and, where appropriate, to ensure compliance with other Customs requirements;

– allowing the lodgement of the Goods declaration by means of an entry in the records of the authorized person to be supported subsequently by a supplementary Goods declaration.

Examination of the goods

(a) Time required for examination of goods

3.33. Standard

When the Customs decide that goods declared shall be examined, this examination shall take place as soon as possible after the Goods declaration has been registered.

3.34. Standard

When scheduling examinations, priority shall be given to the examination of live animals and perishable goods and to other goods which the Customs accept are urgently required.

3.35. Transitional Standard

If the goods must be inspected by other competent authorities and the Customs also schedules an examination, the Customs shall ensure that the inspections are co-ordinated and, if possible, carried out at the same time.

(b) Presence of the declarant at examination of goods

3.36. Standard

The Customs shall consider requests by the declarant to be present or to be represented at the examination of the goods. Such requests shall be granted unless exceptional circumstances exist.

3.37. Standard

If the Customs deem it useful, they shall require the declarant to be present or to be represented at the examination of the goods to give them any assistance necessary to facilitate the examination.

(c) Sampling by the Customs

3.38. Standard

Samples shall be taken only where deemed necessary by the Customs to establish the tariff description and/or value of goods declared or to ensure the application of other provisions of national legislation. Samples drawn shall be as small as possible.

Errors

3.39. Standard

The Customs shall not impose substantial penalties for errors where they are satisfied that such errors are inadvertent and that there has been no fraudulent intent or gross negligence. Where they consider it necessary to discourage a repetition of such errors, a penalty may be imposed but shall be no greater than is necessary for this purpose.

Release of goods

3.40. Standard

Goods declared shall be released as soon as the Customs have examined them or decided not to examine them, provided that:

– no offence has been found;

– the import or export licence or any other documents required have been acquired;

– all permits relating to the procedure concerned have been acquired; and

– any duties and taxes have been paid or that appropriate action has been taken to ensure their collection.

3.41. Standard

If the Customs are satisfied that the declarant will subsequently accomplish all the formalities in respect of clearance they shall release the goods, provided that the declarant produces a commercial or official document giving the main particulars of the consignment concerned and acceptable to the Customs, and that security, where required, has been furnished to ensure collection of any applicable duties and taxes.

3.42. Standard

When the Customs decide that they require laboratory analysis of samples, detailed technical documents or expert advice, they shall release the goods before the results of such examination are known, provided that any security required has been furnished and provided they are satisfied that the goods are not subject to prohibitions or restrictions.

3.43. Standard

When an offence has been detected, the Customs shall not wait for the completion of administrative or legal action before they release the goods, provided that the goods are not liable to confiscation or forfeiture or to be needed as evidence at some later stage and that the declarant pays the duties and taxes and furnishes security to ensure collection of any additional duties and taxes and of any penalties which may be imposed.

Abandonment or destruction of goods

3.44. Standard

When goods have not yet been released for home use or when they have been placed under another Customs procedure, and provided that no offence has been detected, the person concerned shall not be required to pay the duties and taxes or shall be entitled to repayment thereof:

– when, at his request, such goods are abandoned to the Revenue or destroyed or rendered commercially valueless under Customs control, as the Customs may decide. Any costs involved shall be borne by the person concerned;

– when such goods are destroyed or irrecoverably lost by accident or force majeure, provided that such destruction or loss is duly established to the satisfaction of the Customs;

– on shortages due to the nature of the goods when such shortages are duly established to the satisfaction of the Customs.

Any waste or scrap remaining after destruction shall be liable, if taken into home use or exported, to the duties and taxes that would be applicable to such waste or scrap imported or exported in that state.

3.45. Transitional Standard

When the Customs sell goods which have not been declared within the time allowed or could not be released although no offence has been discovered, the proceeds of the sale, after deduction of any duties and taxes and all other charges and expenses incurred, shall be made over to those persons entitled to receive them or, when this is not possible, held at their disposal for a specified period.

Chapter 4

DUTIES AND TAXES

A. ASSESSMENT, COLLECTION AND PAYMENT OF DUTIES AND TAXES

4.1. Standard

National legislation shall define the circumstances when liability to duties and taxes is incurred.

4.2. Standard

The time period within which the applicable duties and taxes are assessed shall be stipulated in national legislation. The assessment shall follow as soon as possible after the Goods declaration is lodged or the liability is otherwise incurred.

4.3. Standard

The factors on which the assessment of duties and taxes is based and the conditions under which they are determined shall be specified in national legislation.

4.4. Standard

The rates of duties and taxes shall be set out in official publications.

4.5. Standard

National legislation shall specify the point in time to be taken into consideration for the purpose of determining the rates of duties and taxes.

4.6. Standard

National legislation shall specify the methods that may be used to pay the duties and taxes.

4.7. Standard

National legislation shall specify the person(s) responsible for the payment of duties and taxes.

4.8. Standard

National legislation shall determine the due date and the place where payment is to be made.

4.9. Standard

When national legislation specifies that the due date may be after the release of the goods, that date shall be at least ten days after the release. No interest shall be charged for the period between the date of release and the due date.

4.10. Standard

National legislation shall specify the period within which the Customs may take legal action to collect duties and taxes not paid by the due date.

4.11. Standard

National legislation shall determine the rate of interest chargeable on amounts of duties and taxes that have not been paid by the due date and the conditions of application of such interest.

4.12. Standard

When the duties and taxes have been paid, a receipt constituting proof of payment shall be issued to the payer, unless there is other evidence constituting proof of payment.

4.13. Transitional Standard

National legislation shall specify a minimum value and/or a minimum amount of duties and taxes below which no duties and taxes will be collected.

4.14. Standard

If the Customs find that errors in the Goods declaration or in the assessment of the duties and taxes will cause or have caused the collection or recovery of an amount of duties and taxes less than that legally chargeable, they shall correct the errors and collect the amount underpaid. However, if the amount involved is less than the minimum amount specified in national legislation, the Customs shall not collect or recover that amount.

B. DEFERRED PAYMENT OF DUTIES AND TAXES

4.15. Standard

Where national legislation provides for the deferred payment of duties and taxes, it shall specify the conditions under which such facility is allowed.

4.16. Standard

Deferred payment shall be allowed without interest charges to the extent possible.

4.17. Standard

The period for deferred payment of duties and taxes shall be at least fourteen days.

C. REPAYMENT OF DUTIES AND TAXES

4.18. Standard

Repayment shall be granted where it is established that duties and taxes have been overcharged as a result of an error in their assessment.

4.19. Standard

Repayment shall be granted in respect of imported or exported goods which are found to have been defective or otherwise not in accordance with the agreed specifications at the time of importation or exportation and are returned either to the supplier or to another person designated by the supplier, subject to the following conditions:

– the goods have not been worked, repaired or used in the country of importation, and are re-exported within a reasonable time;

– the goods have not been worked, repaired or used in the country to which they

were exported, and are re-imported within a reasonable time.

Use of the goods shall, however, not hinder the repayment if such use was indispensable to discover the defects or other circumstances which caused the reexportation or re-importation of the goods.

As an alternative to re-exportation or re-importation, the goods may be abandoned to the Revenue or destroyed or rendered commercially valueless under Customs control, as the Customs may decide. Such abandonment or destruction shall not entail any cost to the Revenue.

4.20. Transitional Standard

Where permission is given by the Customs for goods originally declared for a Customs procedure with payment of duties and taxes to be placed under another Customs procedure, repayment shall be made of any duties and taxes charged in excess of the amount due under the new procedure.

4.21. Standard

Decisions on claims for repayment shall be reached, and notified in writing to the persons concerned, without undue delay, and repayment of amounts overcharged shall be made as soon as possible after the verification of claims.

4.22. Standard

Where it is established by the Customs that the overcharge is a result of an error on the part of the Customs in assessing the duties and taxes, repayment shall be made as a matter of priority.

4.23. Standard

Where time limits are fixed beyond which claims for repayment will not be accepted, such limits shall be of sufficient duration to take account of the differing circumstances pertaining to each type of case in which repayment may be granted.

4.24. Standard

Repayment shall not be granted if the amount involved is less than the minimum amount specified in national legislation.

Chapter 5

SECURITY

5.1. Standard

National legislation shall enumerate the cases in which security is required and shall specify the forms in which security is to be provided.

5.2. Standard

The Customs shall determine the amount of security.

5.3. Standard

Any person required to provide security shall be allowed to choose any form of security provided that it is acceptable to the Customs.

5.4. Standard

Where national legislation provides, the Customs shall not require security when they are satisfied that an obligation to the Customs will be fulfilled.

5.5. Standard

When security is required to ensure that the obligations arising from a Customs procedure will be fulfilled, the Customs shall accept a general security, in particular from declarants who regularly declare goods at different offices in the Customs territory.

5.6. Standard

Where security is required, the amount of security to be provided shall be as low as possible and, in respect of the payment of duties and taxes, shall not exceed the amount potentially chargeable.

5.7. Standard

Where security has been furnished, it shall be discharged as soon as possible after the Customs are satisfied that the obligations under which the security was required have been duly fulfilled.

Chapter 6

CUSTOMS CONTROL

6.1. Standard

All goods, including means of transport, which enter or leave the Customs territory, regardless of whether they are liable to duties and taxes, shall be subject to Customs control.

6.2. Standard

Customs control shall be limited to that necessary to ensure compliance with the Customs law.

6.3. Standard

In the application of Customs control, the Customs shall use risk management.

6.4. Standard

The Customs shall use risk analysis to determine which persons and which goods, including means of transport, should be examined and the extent of the examination.

6.5. Standard

The Customs shall adopt a compliance measurement strategy to support risk management.

6.6. Standard

Customs control systems shall include audit-based controls.

6.7. Standard

The Customs shall seek to co-operate with other Customs administrations and seek to conclude mutual administrative assistance agreements to enhance Customs control.

6.8. Standard

The Customs shall seek to co-operate with the trade and seek to conclude Memoranda of Understanding to enhance Customs control.

6.9. Transitional Standard

The Customs shall use information technology and electronic commerce to the greatest possible extent to enhance Customs control.

6.10. Standard

The Customs shall evaluate traders’ commercial systems where those systems have an impact on Customs operations to ensure compliance with Customs requirements.

Chapter 7

APPLICATION OF INFORMATION TECHNOLOGY

7.1. Standard

The Customs shall apply information technology to support Customs operations, where it is cost-effective and efficient for the Customs and for the trade. The Customs shall specify the conditions for its application.

7.2. Standard

When introducing computer applications, the Customs shall use relevant internationally accepted standards.

7.3. Standard

The introduction of information technology shall be carried out in consultation with all relevant parties directly affected, to the greatest extent possible.

7.4. Standard

New or revised national legislation shall provide for:

– electronic commerce methods as an alternative to paper-based documentary requirements;

– electronic as well as paper-based authentication methods;

– the right of the Customs to retain information for their own use and, as appropriate, to exchange such information with other Customs administrations and all other legally approved parties by means of electronic commerce techniques.

Chapter 8

RELATIONSHIP BETWEEN THE CUSTOMSAND THIRD PARTIES

8.1. Standard

Persons concerned shall have the choice of transacting business with the Customs either directly or by designating a third party to act on their behalf.

8.2. Standard

National legislation shall set out the conditions under which a person may act for and on behalf of another person in dealing with the Customs and shall lay down the liability of third parties to the Customs for duties and taxes and for any irregularities.

8.3. Standard

The Customs transactions where the person concerned elects to do business on his own account shall not be treated less favourably or be subject to more stringent requirements than those Customs transactions which are handled for the person concerned by a third party.

8.4. Standard

A person designated as a third party shall have the same rights as the person who designated him in those matters related to transacting business with the Customs.

8.5. Standard

The Customs shall provide for third parties to participate in their formal consultations with the trade.

8.6. Standard

The Customs shall specify the circumstances under which they are not prepared to transact business with a third party.

8.7. Standard

The Customs shall give written notification to the third party of a decision not to transact business.

Chapter 9

INFORMATION, DECISIONS AND RULINGS SUPPLIED BY THE CUSTOMS

A. INFORMATION OF GENERAL APPLICATION

9.1. Standard

The Customs shall ensure that all relevant information of general application pertaining to Customs law is readily available to any interested person.

9.2. Standard

When information that has been made available must be amended due to changes in Customs law, administrative arrangements or requirements, the Customs shall make the revised information readily available sufficiently in advance of the entry into force of the changes to enable interested persons to take account of them, unless advance notice is precluded.

9.3. Transitional Standard

The Customs shall use information technology to enhance the provision of information.

B. INFORMATION OF A SPECIFIC NATURE

9.4. Standard

At the request of the interested person, the Customs shall provide, as quickly and as accurately as possible, information relating to the specific matters raised by the interested person and pertaining to Customs law.

9.5. Standard

The Customs shall supply not only the information specifically requested but also any other pertinent information which they consider the interested person should be made aware of.

9.6. Standard

When the Customs supply information, they shall ensure that they do not divulge details of a private or confidential nature affecting the Customs or third parties unless such disclosure is required or authorized by national legislation.

9.7. Standard

When the Customs cannot supply information free of charge, any charge shall be limited to the approximate cost of the services rendered.

C. DECISIONS AND RULINGS

9.8. Standard

At the written request of the person concerned, the Customs shall notify their decision in writing within a period specified in national legislation. Where the decision is adverse to the person concerned, the reasons shall be given and the right of appeal advised.

9.9. Standard

The Customs shall issue binding rulings at the request of the interested person, provided that the Customs have all the information they deem necessary.

Chapter 10

APPEALS IN CUSTOMS MATTERS

A. RIGHT OF APPEAL

10.1. Standard

National legislation shall provide for a right of appeal in Customs matters.

10.2. Standard

Any person who is directly affected by a decision or omission of the Customs shall have a right of appeal.

10.3. Standard

The person directly affected by a decision or omission of the Customs shall be given, after having made a request to the Customs, the reasons for such decision or omission within a period specified in national legislation. This may or may not result in an appeal.

10.4. Standard

National legislation shall provide for the right of an initial appeal to the Customs.

10.5. Standard

Where an appeal to the Customs is dismissed, the appellant shall have the right of a further appeal to an authority independent of the Customs administration.

10.6. Standard

In the final instance, the appellant shall have the right of appeal to a judicial authority.

B. FORM AND GROUNDS OF APPEAL

10.7. Standard

An appeal shall be lodged in writing and shall state the grounds on which it is being made.

10.8. Standard

A time limit shall be fixed for the lodgement of an appeal against a decision of the Customs and it shall be such as to allow the appellant sufficient time to study the contested decision and to prepare an appeal.

10.9. Standard

Where an appeal is to the Customs they shall not, as a matter of course, require that any supporting evidence be lodged together with the appeal but shall, in appropriate circumstances, allow a reasonable time for the lodgement of such evidence.

C. CONSIDERATION OF APPEAL

10.10. Standard

The Customs shall give its ruling upon an appeal and written notice thereof to the appellant as soon as possible.

10.11. Standard

Where an appeal to the Customs is dismissed, the Customs shall set out the reasons therefor in writing and shall advise the appellant of his right to lodge any further appeal with an administrative or independent authority and of any time limit for the lodgement of such appeal.

10.12. Standard

Where an appeal is allowed, the Customs shall put their decision or the ruling of the independent or judicial authority into effect as soon as possible, except in cases where the Customs appeal against the ruling.

Članak 3.

Izvršenje Protokola iz članka 1. ove Uredbe u nadležnosti je Ministarstva financija – Carinske uprave.

Članak 4.

Na dan donošenja ove Uredbe, Protokol iz članka 1. ove Uredbe nije na snazi za Republiku Hrvatsku, te će se podaci o njegovu stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavak 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 413-01/05-02/02

Urbroj: 5030115-05-1

Zagreb, 2. lipnja 2005.

Predsjednik

dr. sc. Ivo Sanader, v. r.