ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA SABORA

11

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KRALJEVINE NIZOZEMSKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPREČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Kraljevine Nizozemske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga sabora na sjednici 24. siječnja 2001.

Broj: 01-081-01-254/2
Zagreb, 29. siječnja 2001.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KRALJEVINE NIZOZEMSKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPREČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Kraljevine Nizozemske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, koji je potpisan u Zagrebu, 23. svibnja 2000., u izvorniku na hrvatskom, nizozemskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Republike Hrvatske i Kraljevine Nizozemske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Ugovor izmeĐu Republike Hrvatske i Kraljevine Nizozemske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i spreČavanju izbjegavanja plaĆanja poreza na dohodak i na imovinu

Vlada Republike Hrvatske

I

Vlada Kraljevine Nizozemske

- želeći sklopiti Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu - utvrdile su kako slijedi u nastavku:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Članak 1.

OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Ovaj se Ugovor primjenjuje na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

Članak 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

1. Ovaj Ugovor se primjenjuje na poreze na dohodak i imovinu, koje je uvela jedna od država ugovornica, njezine pokrajine ili njezina tijela lokalne samouprave i uprave, neovisno o načinu na koji se ubiru.

2. Porezima na dohodak i na imovinu smatraju se svi porezi uvedeni na ukupni dohodak, na ukupnu imovinu ili na dijelove dohotka ili imovine, uključujući poreze na dobitke od otuđenja pokretne ili nepokretne imovine, poreze na ukupne iznose plaća koje isplaćuju trgovačka društva, kao i poreze na porast imovine.

3. Postojeći porezi na koje se primjenjuje ovaj Ugovor su posebno:

a) u Hrvatskoj:

- porez na dobit (the profit tax),

- porez na dohodak (the income tax),

(u daljnjem tekstu »hrvatski porez«)

b) u Nizozemskoj:

- porez na dohodak (income tax),

- porez na plaće (wages tax),

- porez na društva (company tax), uključujući udjel
države u neto-dobiti prilikom iskorištavanja prirodnih
bogatstava oporezivanih prema Mijnwet 1810 (Zakon
o rudarstvu iz 1810. godine) u odnosu na koncesije
izdane od 1967. godine ili prema Mijnwet Continen-
taal Plat 1965 (Nizozemski kontinentalni zakon o
rudarstvu iz 1965. godine),

- porez na dividende (dividend tax),

- porez na imovinu (capital tax),

(u daljnjem tekstu »nizozemski porez«).

4. Ovaj Ugovor primjenjuje se i na iste ili bitno slične poreze koji budu uvedeni nakon dana potpisivanja ovog Ugovora uz navedene poreze ili umjesto njih. Nadležna tijela država ugovornica priopćavat će jedna drugima bitne promjene u svojim poreznim zakonima.

POGLAVLJE II.

DEFINICIJE

Članak 3.

OPĆE DEFINICIJE

1. Za potrebe ovog Ugovora ako iz konteksta ne proizlazi drukčije:

a) izraz „država ugovornica" znači Republiku Hrvatsku (Hrvatska) ili Kraljevinu Nizozemsku (Nizozemska), ovisno o kontekstu, izraz „države ugovornice" znači Republiku Hrvatsku (Hrvatska) i Kraljevinu Nizozemsku (Nizozemska);

b) izraz "Hrvatska" znači državno područje Republike Hrvatske, kao i područja mora koja se nastavljaju na vanjsku granicu teritorijalnog mora, uključujući morsko dno i njegovo podzemlje, na kojima Republika Hrvatska u skladu s međunarodnim pravom (i zakonima Republike Hrvatske) vrši suverena prava i jurisdikciju;

c) izraz "Nizozemska" znači dio Kraljevine Nizozemske koji se nalazi u Evropi, uključujući njezino teritorijalno more i sva područja izvan teritorijalnog mora na kojima Nizozemska, u skladu s međunarodnim pravom vrši jurisdikciju ili suverena prava nad morskim dnom, njegovim podzemljem i vodama koje leže iznad, te njihovim prirodnim bogatstvima;

d) izraz "osoba" uključuje fizičku osobu, društvo i bilo koju drugu skupinu osoba;

e) izraz "društvo" znači svaku pravnu osobu ili drugi organizacijski oblik koji se u svrhe oporezivanja smatra pravnom osobom;

f) izrazi "društvo države ugovornice" i "društvo druge države ugovornice" znače na odgovarajući način trgovačko društvo kojim upravlja rezident države ugovornice ili trgovačko društvo kojim upravlja rezident druge države ugovornice;

g) izraz "međunarodni promet” znači svaki prijevoz brodom, riječnim brodom u prometu na unutarnjim plovnim putevima ili zrakoplovom, koji obavlja društvo sa sjedištem stvarne uprave u jednoj od država ugovornica, osim ako brod, riječni brod ili zrakoplov obavlja prijevoz samo između mjesta u drugoj državi ugovornici;

h) izraz "državljanin" znači:

(i) sve fizičke osobe koje imaju državljanstvo jedne od
država ugovornica;

(ii) i svaku pravnu osobu, partnerstvo ili udruženje koji
svoj status izvode iz zakona koji vrijede u jednoj od
država ugovornica;

i) izraz "nadležno tijelo" znači:

(i) u Hrvatskoj, ministra financija ili njegovog ovlašte-
nog predstavnika;

(ii) u Nizozemskoj, ministra financija ili njegovog ovlaš-
tenog predstavnika.

2. U svrhu primjene ovog Ugovora, svaki izraz koji nije njime definiran imat će, osim ako sadržaj ne zahtijeva drugačije, u državi ugovornici u svakom danom trenutku značenje koje u tom trenutku ima prema propisima te države za potrebe poreza na koje se ovaj Ugovor primjenjuje, pri čemu značenje prema primjenjivim poreznim propisima te države ugovornice ima prednost u odnosu na značenje koje taj izraz ima prema drugim propisima te države.

Članak 4.

REZIDENT

1. U ovome Ugovoru izraz "rezident države ugovornice" označava svaku osobu, koja prema zakonima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja, kao i tu državu, svaku njenu pokrajinu ili tijelo lokalne samouprave i uprave. Međutim, ovaj izraz ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo dohotka iz izvora u toj državi ili imovine koja se nalazi u toj državi.

2. Ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, tada se njezin status određuje na ovaj način:

a) smatra se rezidentom one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se da je rezident one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa);

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se da je rezident samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište;

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se da je rezident samo one države čiji je državljanin;

d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.

3. Kad je zbog odredaba stavka 1. neka osoba koja nije fizička osoba rezident obiju država ugovornica, tada će se smatrati da je rezident one države ugovornice u kojoj se nalazi njezino mjesto stvarne uprave.

Članak 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

1. Za svrhe ovog Ugovora izraz "stalna poslovna jedinica" označava stalno mjesto poslovanja preko kojega se poslovanje društva obavlja u cijelosti ili djelomično.

2. Izraz "stalna poslovna jedinica" uključuje posebno:

a) mjesto uprave,

b) podružnicu,

c) ured,

d) tvornicu,

e) radionicu, i

f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili drugo mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava.

3. Gradilište ili građevinski ili instalacijski projekt ili s tim povezane nadzorne djelatnosti, koje se izvode za to gradilište ili projekt, čine stalnu poslovnu jedinicu i to samo ako traju dulje od 12 mjeseci;

4. Neovisno od prethodnih odredaba ovoga članka, pod izrazom "stalna poslovna jedinica" ne podrazumijeva se:

a) korištenje objekata isključivo za uskladištenje, izlaganje ili isporuku dobara ili robe koji pripadaju društvu;

b) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke;

c) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu prerade koju obavlja drugo društvo;

d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili za prikupljanje podataka za društvo;

e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih djelatnosti za društvo koje imaju pripremno ili pomoćno značenje;

f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u točkama od a) do e) pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremno ili pomoćno značenje.

5. Neovisno o odredbama stavaka 1. i 2., kad osoba - koja nije zastupnik sa samostalnim statusom, na koju se odnosi stavak 6. - djeluje u ime društva te ima ovlaštenje da u jednoj državi ugovornici zaključuje ugovore u ime tog društva i to tamo uobičajeno čini, smatra se da to društvo u toj državi ima stalnu poslovnu jedinicu glede bilo kojih djelatnosti što ih ta osoba obavlja za društvo, osim ako su njezine djelatnosti ograničene na djelatnosti navedene u stavku 4. koje, kada bi se obavljale preko stalnog mjesta poslovanja, to stalno mjesto poslovanja ne bi činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama navedenog stavka.

6. Ne smatra se da društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u jednoj državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja preko posrednika, generalnog komisijskog zastupnika ili drugog predstavnika sa samostalnim statusom ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti.

7. Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je u većinskom vlasništvu društva koje je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja svoju djelatnost u toj drugoj državi (preko stalne poslovne jedinice ili na neki drugi način) sama po sebi ne čini jedno društvo stalnom poslovnom jedinicom drugoga društva.

POGLAVLJE III.

OPOREZIVANJE DOHOTKA

Članak 6.

DOHODAK OD NEKRETNINA

1. Dohodak koji rezident jedne države ugovornice ostvari od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), smještenih u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Izraz "nekretnina" ima značenje prema propisima države ugovornice u kojoj se imovina nalazi. Taj izraz u svakome slučaju uključuje imovinu što pripada uz nekretninu, stoku i opremu koja se koristi u poljoprivredi i šumarstvu, prava na koja se primjenjuju odredbe općih propisa o zemljišnom vlasništvu, pravo plodouživanja nekretnine te prava na isplate u promjenljivom ili utvrđenom iznosu kao naknade za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava; brodovi, riječni brodovi i zrakoplovi ne smatraju se nekretninama.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dohodak koji se ostvaruje od izravnog korištenja, davanja u zakup ili najam te od svakog drugog oblika korištenja nekretnine.

4. Odredbe stavaka 1. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina društva i na dohodak od nekretnina koje se koriste za obavljanje samostalne djelatnosti.

Članak 7.

DOBIT OD POSLOVANJA

1. Dobit od poslovanja društva jedne države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice, poslovna dobit društva može se oporezivati u toj drugoj državi, ali samo onoliko dobiti koliko se može pripisati toj stalnoj poslovnoj jedinici.

2. U skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka, kada društvo države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, u svakoj se državi ugovornici smatra da stalna poslovna jedinica svojom djelatnošću ostvaruje dobit koju bi mogla ostvariti kada bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima, te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom čija je stalna poslovna jedinica.

3. Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbitak priznaju se opravdani troškovi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući upravne i opće administrativne troškove, bilo da su nastali u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.

4. Ako je u državi ugovornici uobičajeno utvrđivati dobit stalne poslovne jedinice, na temelju raspodjele ukupne dobiti društva na njene različite dijelove, stavak 2. nikako ne sprečava tu državu ugovornicu da takvom uobičajenom raspodjelom odredi oporezivu dobit. Prihvaćeni način raspodjele mora biti takav da rezultat bude u skladu s načelima sadržanim u ovom članku.

5. Stalnoj poslovnoj jedinici ne pripisuje se dobit ako ta stalna poslovna jedinica samo kupuje dobra ili robu za društvo.

6. U svrhe iz prethodnih stavaka dobit koju treba pripisati stalnoj poslovnoj jedinici određuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dovoljan razlog da se postupi drukčije.

7. Ako dobit uključuje i dijelove dohotka koji su na poseban način uređeni u drugim člancima ovog Ugovora, odredbe ovog članka ne utječu na odredbe tih članaka.

Članak 8.

MEĐUNARODNI PROMET

1. Dobit od korištenja brodova, riječnih brodova u prometu na unutarnjim plovnim putevima ili zrakoplova u međunarodnom prometu oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je sjedište stvarne uprave društva.

2. Ako je sjedište stvarne uprave društva koje se bavi međunarodnim prometom na pomorskom ili riječnom brodu, smatra se da se nalazi u državi ugovornici u kojoj je matična luka pomorskog ili riječnog broda ili ako nema matične luke, u državi ugovornici čiji je rezident korisnik pomorskog ili riječnog broda.

3. Odredba stavka 1. primjenjuje se na dobit od udjela u nekom poslu, zajedničkom poslovanju ili u nekoj međunarodnoj poslovnoj agenciji.

4. Za potrebe ovog članka, dobit koju ostvari društvo jedne države ugovornice od korištenja u međunarodnom prometu brodova, riječnih brodova u prometu na unutarnjim plovnim putevima i zrakoplova uključuje:

a) kamate na iznose nastale izravno od korištenja brodova, riječnih brodova i zrakoplova u međunarodnom prometu pod uvjetom da takve kamate proizlaze od korištenja; i

b) (i) dobit ostvarenu od čartera ili davanja u zakup ili najam brodova, riječnih brodova i zrakoplova, bez članova posade,

(ii) dobit ostvarenu od davanja u zakup ili najam kontejnera i odgovarajuće opreme,

koju ostvari društvo, pod uvjetom da takav čarter ili davanje u zakup ili najam proizlazi iz korištenja brodova, riječnih brodova i zrakoplova koje to društvo koristi u međunarodnom prometu.

Članak 9.

POVEZANA DRUŠTVA

1. Ako

a) društvo države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva druge države ugovornice ili

b) iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva države ugovornice i društva druge države ugovornice,

i ako su u oba slučaja između ta dva društva u njihovim trgovačkim i financijskim odnosima određeni ili nametnuti uvjeti različiti od onih koji bi postojali između samostalnih društava, dobit koja bi bez tih uvjeta nastala za jedno od društva, ali zbog tih uvjeta nije nastala, može se uključiti u dobit tog društva i prema tome oporezivati. Međutim, podrazumijeva se da činjenica da su povezana društva zaključila ugovore, kao što su ugovori o podijeli troškova ili ugovori o pružanju općih usluga za ili na temelju raspodjele upravnih, općih administrativnih, tehničkih i komercijalnih troškova, istraživačkih i razvojnih troškova i drugih sličnih troškova, sama po sebi ne predstavlja uvjet koji je naveden u prethodnoj rečenici.

2. Ako država ugovornica u dobit društva te države uključi - i prema tome oporezuje - dobit, na koju je društvo druge države ugovornice već bilo oporezivano u toj drugoj državi, a takva dobit je ona koju bi prvo društvo ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva društva bili jednaki onima koje bi međusobno dogovorila samostalna društva, tada će ta druga država na odgovarajući način uskladiti iznos poreza koji je u njoj utvrđen na tu dobit. Pri tom usklađenju treba uzeti u obzir druge odredbe ovog Ugovora, a ako je potrebno, nadležna tijela država ugovornica međusobno će se savjetovati.

Članak 10.

DIVIDENDE

1. Dividende koje društvo rezident države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve dividende mogu se oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident društvo što plaća dividende, i to prema zakonima te države, ali ako je stvarni korisnik dividendi rezident druge države ugovornice, tada tako utvrđen porez ne smije biti veći od 15% od bruto-iznosa dividendi.

3. Neovisno o odredbama stavka 2., država ugovornica, čiji rezident je društvo koje isplaćuje dividende, neće ubirati porez na dividende što ih isplaćuje to društvo ako je stvarni korisnik dividendi društvo čija imovina je u cijelosti ili djelomično podijeljena na dionice i koje je rezident druge države ugovornice te izravno posjeduje najmanje 10% kapitala društva koje isplaćuje dividende.

4. Nadležna tijela država ugovornica uređuju zajedničkim dogovorom način provedbe odredbi stavaka 2. i 3.

5. Odredbe stavaka 2. i 3. ne utječu na oporezivanje dobiti društva iz koje se plaćaju dividende.

6. Izraz „dividende" upotrijebljen u ovomu članku označava dohodak od dionica, „jouissance" dionica ili „jouissance" prava, rudarskih dionica, osnivačkih dionica ili drugih prava koja sudjeluju u dobiti, kao i dohodak od potraživanja duga što sudjeluju u dobiti te dohodak od drugih korporacijskih prava koji podliježe istom poreznom postupku kao i dohodak od dionica prema zakonima države čiji je rezident društvo koje vrši raspodjelu.

7. Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se ako stvarni korisnik dividendi, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici čiji je je rezident društvo koje isplaćuje dividende preko stalne poslovne jedinice što se nalazi u toj državi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta u toj državi, a pravo na osnovi kojega se dividende plaćaju stvarno je povezano sa stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primjenjuju odredbe članka 7. ili odredbe članka 14., ovisno o slučaju.

8. Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može naplatiti nikakav porez na dividende koje isplaćuje to društvo, osim ako su te dividende plaćene rezidentu te druge države ili ako je vlasništvo dionica zbog kojih se dividende plaćaju stvarno povezano sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim sjedištem u toj drugoj državi, niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se plaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.

9. Odredbe stavka 3. neće se primjenjivati ako je odnos između dvaju društava uspostavljen ili se održava s glavnim ciljem ili jednim od glavnih ciljeva iskorištavanja ovog stavka. Ako država ugovornica namjerava primijeniti ovaj stavak, njeno nadležno tijelo će se unaprijed savjetovati s nadležnim tijelom druge države ugovornice.

Članak 11.

KAMATE

1. Kamate nastale u državi ugovornici, a isplaćene rezidentu druge države ugovornice oporezivat će se samo u toj drugoj državi ako je taj rezident i stvarni korisnik kamata.

2. Nadležna tijela država ugovornica će dogovorno riješiti način na koji se država odriče oporezivanja kamata koje u njoj nastaju.

3. Izraz "kamate", za potrebe ovog članka, označava prihod od potraživanja duga svake vrste, bilo da su ili da nisu osigurane zalogom, koja, međutim, ne nose pravo udjela u dobiti dužnika, a posebno prihod od državnih vrijednosnica i prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnicama, obveznicama i zadužnicama. Zatezne kamate zbog zakašnjela plaćanja ne smatraju se kamatama u smislu ovoga članka.

4. Odredbe stavka 1., ne primjenjuju se ako stvarni korisnik kamata, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici, u kojoj su te kamate nastale, putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta u njoj, a potraživanje duga na koje se plaćaju kamate stvarno je povezano s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14., ovisno o slučaju.

5. Smatra se da kamate nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj rezident te države. Međutim, ako isplatitelj kamata, bez obzira da li je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u vezi s kojima je dugovanje nastalo, a takve kamate snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da kamate nastaju u toj državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživanje duga na koje se one plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovog članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvu se slučaju više plaćeni iznos oporezuje prema zakonima pojedine države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 12.

AUTORSKE NAKNADE

1. Autorske naknade nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice oporezivat će se samo u toj drugoj državi, ukoliko je taj rezident i stvarni korisnik autorske naknade.

2. Nadležna tijela država ugovornica će međusobnim dogovorom odrediti način na koji država u kojoj su autorske naknade nastale odustaje od prava na njihovo oporezivanje.

3. Izraz "autorske naknade", za potrebe ovog članka označava sva plaćanja primljena kao naknade za korištenje ili za pravo korištenja bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući kinematografske filmove, bilo kojeg patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule ili postupka, ili za obavijesti koje se odnose na industrijsko, trgovačko ili znanstveno iskustvo.

4. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik autorske naknade, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj nastaju autorske naknade putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a prava i imovina temeljem kojih se autorske naknade isplaćuju su stvarno povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primjenjuju odredbe članka 7. odnosno članka 14., ovisno o slučaju.

5. Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici, kad je isplatitelj rezident te države. Međutim, ako osoba koja plaća autorske naknade, bilo da je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u svezi s kojim je nastala obveza plaćanja autorske naknade i takve naknade snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade nastaju u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos autorskih naknada, uzimajući u obzir korištenje, pravo ili podatke za koje su one plaćene, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na potonji iznos. U takvu je slučaju više plaćeni iznos oporeziv prema zakonima pojedine države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 13.

DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE

1. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina navedenih u članku 6., a koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Dobit od otuđenja pokretne imovine koja čini dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta države ugovornice u drugoj državi ugovornici za svrhe obavljanja samostalne djelatnosti, uključujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno s cijelim društvom) ili takvog stalnog sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Dobit od otuđenja imovine koja čini dio poslovne imovine društva, a sastoji se od brodova, riječnih brodova koji se koriste u prometu na unutarnjim plovnim putovima ili zrakoplova, a koje takvo društvo koristi u međunarodnom prometu ili od pokretne imovine što služi za korištenje takvih brodova, zrakoplova ili riječnih brodova, oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi sjedište stvarne uprave društva. Za potrebe ovoga stavka primjenjivat će se odredbe navedene u članku 8. stavku 2.

4. Dobit od otuđenja imovine na koju se ne odnose stavci 1., 2. i 3. oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je otuđitelj rezident.

5. Odredbe stavka 4. neće utjecati na pravo svake države ugovornice da oporezuje, u skladu sa svojim zakonodavstvom, dobit od otuđenja dionica ili „jouissance“ prava u društvu, čiji je kapital u cijelosti ili djelomično podijeljen na dionice i koje je prema zakonima te države rezident te države, a koju je ostvarila fizička osoba koja je rezident druge države ugovornice, a bila je rezident prvospomenute države ugovornice tijekom zadnjih deset godina koje su prethodile otuđenju dionica ili „jouissance“ prava.

Članak 14.

SAMOSTALNA DJELATNOST

1. Dohodak koji ostvari fizička osoba koja je rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim u jednom od sljedećih slučajeva kada se takav dohodak može oporezivati i u drugoj državi ugovornici:

a) ako u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje mu redovito stoji na raspolaganju za obavljanje njegovih djelatnosti. U takvom se slučaju u toj drugoj državi može oporezivati samo onaj dio dohotka koji se može pripisati tome stalnom sjedištu; ili

b) ako njegov boravak u drugoj državi ugovornici traje duže od razdoblja koje ukupno prelazi 183 dana u bilo kojem dvanaestmjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u poreznoj godini o kojoj se radi. U tom slučaju se u toj drugoj državi može oporezivati samo onaj dio dohotka koji se ostvari od njegovih djelatnosti obavljenih u toj drugoj državi.

2. Izraz "profesionalne djelatnosti" uključuje posebno samostalne znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti te samostalne djelatnosti liječnika, pravnika, inženjera, arhitekta, zubara i knjigovođa.

Članak 15.

NESAMOSTALNI RAD

1. U skladu s odredbama članaka 16., 18., i 19., plaće i slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada, oporezuju se samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Neovisno o odredbama stavka 1., primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuje se samo u prvospomenutoj državi:

a) ako primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem dvanaestmjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u dotičnoj poreznoj godini, i

b) ako primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ono isplati u njegovo ime, i

c) ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koje poslodavac ima u toj drugoj državi.

3. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja koja ostvari rezident jedne države ugovornice od nesamostalnog rada na brodu, riječnom brodu u prometu na unutarnjim plovnim putevima ili zrakoplovu koji se koristi u međunarodnom prometu, oporezuju se samo u toj državi.

Članak 16.

NAKNADE ČLANOVA UPRAVE

Naknade članova uprave ili druga slična primanja koja ostvari rezident države ugovornice za rad u svojstvu člana uprave ili drugog sličnog tijela društva koje je rezident druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

Članak 17.

UMJETNICI I ŠPORTAŠI

1. Neovisno o odredbama članaka 14. i 15., dohodak koji ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili glazbenik ili kao športaš od svoje samostalne djelatnosti koju obavlja u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Ako dohodak od osobne djelatnosti u svojstvu izvođača ili športaša ne pripada izvođaču ili športašu, već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak neovisno o odredbama članaka 7., 14. i 15. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj izvođač ili športaš obavlja svoju djelatnost.

Članak 18.

MIROVINE I ANUITETI

1. Prema odredbama članka 19. stavak 2., mirovine i druga slična primanja isplaćeni rezidentu države ugovornice po osnovi prijašnjeg nesamostalnog rada i drugi anuiteti oporezuju se samo u toj državi.

2. Izraz „anuitet" znači utvrđeni iznos koji bi se trebao isplatiti periodično za određeno vrijeme tijekom života ili tijekom jednog određenog i ustanovljivog vremenskog razdoblja prema obvezi isplaćivanja, u zamjenu za odgovarajuću i potpunu naknadu u novcu ili novčanoj vrijednosti.

Članak 19.

DRŽAVNA SLUŽBA I ISPLATE SOCIJALNOG OSIGURANJA

1. a) Plaće i druga slična primanja, osim mirovine, koje država ugovornica, njena pokrajina ili njeno tijelo lokalne samouprave i uprave isplati nekoj fizičkoj osobi za rad u državnoj službi te države, pokrajine ili njenom tijelu lokalne samouprave i uprave mogu se oporezivati u toj državi.

b) Takve se plaće i druga slična primanja, međutim, oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako se ta služba obavlja u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države koji:

(i) je državljanin te države, ili

(ii) nije postao rezident te države samo zbog obavljanja te službe.

2. a) Mirovine koje plaća država ugovornica, njena pokrajina ili njeno tijelo lokalne samouprave i uprave ili što se iz fondova te države, njene pokrajine ili njenog tijela lokalne samouprave i uprave plaća nekoj fizičkoj osobi za rad u državnoj službi te države, njene pokrajine ili njenom tijelu lokalne samouprave i uprave mogu se oporezivati u toj državi.

b) Međutim, te se mirovine oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te države.

3. Mirovine i druga plaćanja isplaćena prema odredbama sustava socijalnog osiguranja države ugovornice rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u prvospomenutoj državi.

4. Odredbe članaka 15., 16., 17. i 18. primjenjuju se na plaće i druga slična primanja i mirovine koje se odnose na službu u svezi s djelatnošću države ugovornice, njene pokrajine ili njenog tijela lokalne samouprave i uprave.

Članak 20.

STUDENTI

1. Primitci koje ostvari student ili vježbenik za potrebe svog uzdržavanja, obrazovanja ili usavršavanja, koji jest ili je neposredno prije posjeta državi ugovornici bio rezident druge države ugovornice i koji se nalazi u prvospomenutoj državi isključivo zbog svog obrazovanja ili usavršavanja, ne oporezuju se u toj državi, uz uvjet da ti primitci proizlaze iz izvora izvan te države.

Članak 21.

OSTALI DOHODAK

1. Dijelovi dohotka rezidenta države ugovornice, bez obzira gdje su nastali, koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovog Ugovora, oporezuju se samo u toj državi.

2. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na dohodak, osim na dohodak od nekretnina definiran u članku 6. stavak 2., ako primatelj takvoga dohotka, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a pravo ili imovina zbog kojih se dohodak plaća stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U takvom slučaju primjenjivat će se odredbe članka 7. ili članka 14. ovisno o slučaju.

POGLAVLJE IV.

OPOREZIVANJE IMOVINE

Članak 22.

IMOVINA

1. Imovina koja se sastoji od nekretnina, u smislu članka 6., koju posjeduje rezident države ugovornice, a nalazi se u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Imovina koja se sastoji od pokretnina koje čine dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo jedne države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretnine koje pripadaju stalnom sjedištu koje je na raspolaganju rezidentu države ugovornice radi obavljanja samostalne djelatnosti u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Imovina koja se sastoji od brodova, riječnih brodova koji se koriste u prometu na unutarnjim plovnim putovima, i zrakoplova koji se koriste u međunarodnom prometu, te pokretnine koje služe za korištenje takvih brodova, riječnih brodova ili zrakoplova oporezuju se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi sjedište stvarne uprave društva. Za potrebe ovog stavka primjenjivat će se odredbe članka 8. stavka 2.

4. Svi drugi sastavni dijelovi imovine rezidenta države ugovornice oporezuju se samo u toj državi.

POGLAVLJE V.

IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

Članak 23.

IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

1. Ako se radi o rezidentu Hrvatske, dvostruko oporezivanje izbjegava se kako slijedi u nastavku:

Kad rezident Hrvatske ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koja se, u skladu s odredbama ovog Ugovora, može oporezivati u Nizozemskoj, Hrvatska će odobriti:

a) kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u Nizozemskoj;

b) kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenom u Nizozemskoj.

Takav odbitak u oba slučaja, međutim, ne smije biti veći od onoga dijela poreza na dohodak ili na imovinu koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može, ovisno o slučaju, pripisati dohotku ili imovini koji su oporezivi u Nizozemskoj.

2. Kad se u skladu s bilo kojom odredbom ovog Ugovora, dohodak koji ostvari ili imovina koju posjeduje rezident Hrvatske izuzimaju od poreza u Hrvatskoj, Hrvatska svejedno može, pri obračunu iznosa poreza na preostali dohodak ili imovinu takvog rezidenta, uzeti u obzir izuzeti dohodak ili imovinu.

3. Ako se radi o rezidentu Nizozemske, dvostruko oporezivanje izbjegava se kako slijedi u nastavku:

a) Nizozemska može, prilikom određivanja svojeg poreza na dohodak i na imovinu obuhvatiti osnovicom, na koju se obračunavaju ovi porezi, dijelove dohotka ili imovine koji, u skladu s odredbama ovog Ugovora, mogu biti oporezivani u Hrvatskoj;

b) Međutim, ako rezident Nizozemske ostvaruje dijelove dohotka koji se sukladno članku 6., članku 7., članku 10. stavak 7., članku 11. stavak 4., članku 12. stavak 4., članku 13. stavcima 1. i 2., članku 14., članku 15. stavak 1., članku 19. stavak 1. (točka a), stavak 2. (točka a) i stavak 3. i članku 21. stavak 2. ovog Ugovora mogu oporezivati u Hrvatskoj i uključeni su u osnovicu kako je navedeno u točki a) ovog stavka, Nizozemska će izuzeti te dijelove dohotka odobravajući smanjenje spomenutih poreza. Ovo smanjenje će se obračunati u skladu s odredbama nizozemskog zakona o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. U tu svrhu smatrat će se da su navedeni dijelovi dohotka uključeni u cijeli iznos dijelova dohotka koji su izuzeti od oporezivanja u Nizozemskoj, a prema ovim odredbama;

c) Nadalje, Nizozemska će odobriti odbitak iz tako izračunatog nizozemskog poreza za dijelove dohotka ili imovine koji se u skladu s člankom 10. stavak 2., člankom 13. stavak 5., člankom 16., člankom 17. i člankom 22. stavak 1. i stavak 2. ovog Ugovora mogu oporezivati u Hrvatskoj i to do iznosa kojim su ti dijelovi obuhvaćeni osnovicom navedenom u točki a) ovog stavka. Iznos takvih odbitaka će biti jednak porezu plaćenom u Hrvatskoj na te dijelove dohotka ili imovine, ali neće prelaziti iznos smanjenja koji bi bio odobren da su tako uključeni dijelovi dohotka ili imovine bili jedini dijelovi dohotka ili imovine koji su izuzeti od oporezivanja u Nizozemskoj u skladu s odredbama nizozemskog zakona o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

d) Neovisno o odredbama u točki b) ovoga stavka Nizozemska će odobriti odbitak od nizozemskog poreza, za porez plaćen u Hrvatskoj na dijelove dohotka koji se u skladu s člankom 7., člankom 10. stavak 7., člankom 11. stavak 4., člankom 12. stavak 4., člankom 14. i člankom 21. stavak 2., ovog Ugovora mogu oporezivati u Hrvatskoj i to do iznosa uključenog u osnovicu navedenu u točki a) ovog stavka, ako, i u onoj mjeri u kojoj, Nizozemska u skladu sa svojim zakonom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dopušta odbitak od nizozemskog poreza od poreza koji se ubire u drugoj državi na takve dijelove dohotka. Prilikom izračunavanja ovih odbitaka odredbe točke c) ovog stavka će se primjenjivati sukladno.

POGLAVLJE VI.

POSEBNE ODREDBE

Članak 24.

OFFSHORE AKTIVNOSTI

1. Odredbe ovog članka primjenjuju se neovisno o drugim odredbama ovog Ugovora. Međutim, ovaj se članak ne primjenjuje kad offshore aktivnosti osobe čine stalnu poslovnu jedinicu te osobe prema odredbama članka 5. ili njeno stalno sjedište prema odredbama članka 14.

2. U ovom članku izraz „offshore aktivnosti" znači aktivnosti koje se vrše offshore u svezi s istraživanjem ili iskorištavanjem podmorja i njegovog dna i njihovih prirodnih bogatstava, smještenih u državi ugovornici.

3. U skladu sa stavkom 4. ovog članka, smatra se da društvo države ugovornice koje obavlja offshore aktivnosti u drugoj državi ugovornici, obavlja posao u svezi s tim aktivnostima putem stalne poslovne jedinice smještene u drugoj državi, osim ako se te offshore aktivnosti ne obavljaju u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja sveukupno ne prelaze 30 dana u bilo kojem razdoblju od 12 mjeseci.

Za potrebe ovog stavka:

a) kada je društvo koje obavlja offshore aktivnosti u drugoj državi ugovornici povezano s drugim društvom i kada to drugo društvo nastavi, kao dio istog projekta, iste offshore aktivnosti koje obavlja ili je obavljalo prvospomenuto društvo i kada gore spomenute aktivnosti koje obavljaju oba društva, u ukupnom zbroju prelaze razdoblje od 30 dana, smatra se da svako društvo obavlja svoje aktivnosti u razdoblju koje prelazi razdoblje od 30 dana u 12 mjesečnom razdoblju;

b) smatra se da je jedno društvo povezano s drugim društvom ako jedno od njih izravno ili neizravno posjeduje najmanje trećinu kapitala drugog društva ili ako jedna osoba izravno ili neizravno posjeduje najmanje trećinu kapitala oba društva.

4. Međutim, za potrebe stavka 3. ovog članka izraz „offshore aktivnosti" ne uključuje:

a) jednu ili bilo koju kombinaciju aktivnosti spomenutih u članku 5. stavak 4.;

b) postupak tegljenja i sidrenja što ga obavljaju brodovi posebno namijenjeni za tu svrhu i bilo koje druge aktivnosti što ih obavljaju ti brodovi;

c) prijevoz robe i osoblja brodom i zrakoplovom u međunarodnom prometu.

5. Smatra se da rezident države ugovornice koji obavlja offshore aktivnosti u drugoj državi ugovornici koje se sastoje od profesionalnih usluga ili drugih samostalnih aktivnosti, obavlja te aktivnosti iz stalnog sjedišta u drugoj državi ugovornici ako one neprekidno traju 30 ili više dana.

6. Plaće i druga slična primanja koja rezident države ugovornice ostvari u svezi sa zaposlenjem koje je povezano s offshore aktivnostima koje se obavljaju putem stalne poslovne jedinice u drugoj državi ugovornici, mogu se oporezivati u toj drugoj državi do opsega do kojeg je to zaposlenje izvršeno offshore u toj drugoj državi.

7. Kada iz dokumenata jasno proizlazi da je porez bio plaćen u Hrvatskoj na dijelove dohotka koji mogu biti oporezivani u Hrvatskoj u skladu s člankom 7. i člankom 14., a u svezi sa stavcima 3., 5. i 6. ovog članka, Nizozemska će odobriti smanjenje svog poreza koji je obračunat u skladu s pravilima utvrđenim u stavku 3. (točka b) članka 23.

Članak 25.

JEDNAKO POSTUPANJE

1. Državljani države ugovornice u drugoj državi ugovornici ne smiju biti podvrgnuti nikakvom oporezivanju ili s njim povezanim bilo kakvim zahtjevom koji je drukčiji ili predstavlja veći teret od oporezivanja i s njim povezanim bilo kakvim zahtjevom kojem podliježu ili mogu podlijegati državljani druge države u istim okolnostima, a posebno s obzirom na boravište. Neovisno o odredbama članka 1., ova se odredba primjenjuje i na osobe koje nisu rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

2. Stalna poslovna jedinica, koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ne smije biti u toj drugoj državi oporezivana nepovoljnije nego što se oporezuju društva te druge države koja obavljaju iste djelatnosti. Ova se odredba ne može tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice, zbog građanskog statusa ili obiteljskih obveza, odobrava osobne odbitke, olakšice ili sniženja pri oporezivanju koje odobrava vlastitim rezidentima.

3. Osim kad se primjenjuju odredbe članka 9. stavak 1., članka 11. stavak 6. ili članka 12. stavak 6., kamate, autorske naknade i druge isplate koje društvo države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice, u svrhe utvrđivanja oporezive dobiti takva društva, odbijaju se pod istim uvjetima kao da su bile plaćene rezidentu prvospomenute države. Na sličan način, svaki dug društva države ugovornice prema rezidentu druge države ugovornice se u svrhe utvrđivanja oporezivog kapitala tog društva odbija pod istim uvjetima kao da je bio ugovoren s rezidentom prvospomenute države.

4. Društva države ugovornice, čija je imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice, u prvospomenutoj državi ne podliježu nikakvu oporezivanju ili s njim povezanim bilo kakvim zahtjevom koji je drukčiji ili predstavlja veći teret od oporezivanja i s njim povezanim bilo kakvim zahtjevom kojem podliježu ili mogu podlijegati slična društva prvospomenute države.

5. Odredbe ovoga članka vrijede, neovisno o članku 2., za poreze bilo koje vrste i naziva.

Članak 26.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

1. Ako osoba smatra da za nju postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora, ona može, neovisno o pravnomu lijeku predviđenom u domaćem zakonodavstvu tih država, podnijeti zahtjev nadležnom tijelu države ugovornice čiji je rezident ili, ako je njezin slučaj obuhvaćen člankom 25. stavak 1., tijelu države ugovornice čiji je državljanin. Postupak se mora pokrenuti u roku od tri godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora.

2. Ako nadležno tijelo smatra da je prigovor opravdan i ako ga samostalno ne bude moglo riješiti na zadovoljavajući način, nastojat će to učiniti u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim Ugovorom. Postignuti dogovor provest će se u domaćem zakonodavstvu država ugovornica, bez obzira na vremenska ograničenja.

3. Nadležna tijela država ugovornica nastojat će zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili nejasnoće koje se pojave pri tumačenju ili primjeni ovog Ugovora. Ta se tijela mogu dogovarati i o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni ovim Ugovorom.

4. Nadležna tijela država ugovornica mogu izravno međusobno izmjenjivati mišljenja radi postizanja dogovora u smislu prethodnih stavaka.

5. Ako nakon postupaka navedenih u stavcima od 1. do 4. bilo koja poteškoća nastala prilikom tumačenja ili primjene ovog Ugovora u posebnom slučaju ne može biti dogovorno riješena od strane nadležnih tijela države ugovornice, slučaj se, ako se slože oba nadležna tijela, može rješavati putem arbitražnog odbora osnovanog od strane nadležnih tijela nadopunjenih neovisnim osobama, a u skladu s međunarodno prihvatljivim arbitražnim postupkom. Ovi postupci će dogovorno biti utvrđeni između nadležnih tijela obiju država ugovornica. Odluka arbitražnog odbora će biti obvezujuća za obje države ugovornice i poreznog obveznika ili porezne obveznike na koje se taj slučaj odnosi.

Ovaj će se stavak primjenjivati tek nakon što nadležna tijela obiju država ugovornica pokrenu gore spomenute postupke.

Članak 27.

RAZMJENA OBAVIJESTI

1. Nadležna tijela država ugovornica razmjenjuju obavijesti potrebne za provedbu odredaba ovog Ugovora ili domaćih propisa država ugovornica, koji se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom, ako je oporezivanje prema tim propisima u skladu s ovim Ugovorom. Razmjena obavijesti nije ograničena člankom 1. Svaka obavijest koju primi država ugovornica smatrat će se tajnom na isti način kao i obavijesti dobivene prema unutarnjim propisima te države te se mogu priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) uključenima u postupak određivanja ili ubiranja poreza iz ovog Ugovora, odnosno postupak ovrhe ili kaznenog progona ili odlučivanja po pravnim lijekovima koji se odnose na te poreze. Spomenute osobe ili tijela koristit će se ovim obavijestima samo u navedene svrhe. Takve obavijesti mogu otkrivati u javnom sudskom postupku ili u sudskoj odluci.

2. Države ugovornice takve obavijesti mogu dati arbitražnom odboru koji je osnovan u skladu s odredbama članka 26. stavak 5., ako je to neophodno za izvršenje arbitražnog postupka. Na takvo ustupanje obavijesti se primjenjuju odredbe članka 29. Članovi arbitražnog odbora se moraju pridržavati ograničenja prilikom priopćavanja tako dobivenih informacija opisanih u stavku 1. ovog članka.

Članak 28.

POMOĆ U NAPLATI DUGA

1. Države se slažu da će jedna drugoj pružati pomoć i podršku prilikom naplate u skladu sa svojim domaćim zakonima i upravnom praksom na koje se primjenjuje ovaj Ugovor, kao i svih povećanja, nadoplata, dospijelih plaćanja, kamata i troškova koji se odnose na navedene poreze.

2. Na zahtijev države molitelja država kojoj je zahtjev upućen naplatit će porezna potraživanja prvospomenute države u skladu sa zakonom i upravnom praksom koje koristi u naplati svojih vlastitih potraživanja. Međutim, takva potraživanja ne uživaju nikakav prioritet u državi kojoj je zahtjev upućen i ne mogu biti naplaćena kaznom zatvora dužnika za njegov dug. Država kojoj je zahtjev upućen nije obvezna poduzeti nikakve ovršne mjere koje nisu predviđene u zakonima države koja je zahtjev uputila.

3. Odredbe stavka 2. primjenjuju se samo na porezna potraživanja koja su predmet isprave koja dopušta njihovo prinudno izvršenje u državi koja upućuje zahtjev i koja nisu sporna, osim ako se nadležna tijela ne dogovore drukčije. Kada se, međutim, potraživanje odnosi na poreznu obvezu osobe koja nije rezident države koja upućuje zahtjev za naplatom poreza, stavak 2. primjenjuje se samo onda kada to potraživanje više ne može biti sporno, osim ako se nadležna tijela ne dogovore drukčije.

4. Obveza pružanja pomoći u naplati poreznih potraživanja koja se odnose na umrlu osobu ili njegovu imovinu, ograničena je vrijednošću te imovine ili osobnom imovinom stečenom od strane svakog korisnika te imovine, prema tome mora li potraživanje naplatiti iz te imovine ili od njezinih korisnika.

5. Država kojoj se podnosi zahtjev nije obvezna pristati na njega (pristupiti njegovom rješavanju):

a) ako država koja podnosi zahtjev nije iskoristila sve mjere dostupne na njezinom vlastitom teritoriju, osim kada bi se primjenom tih mjera prouzročile nesrazmjerne poteškoće;

b) ako i ukoliko smatra da je porezno potraživanje u suprotnosti s odredbama ovog Ugovora ili bilo kojeg drugog ugovora kojeg su obje države ugovorne strane.

6. Zahtjev za upravnom pomoći u naplati poreznog potraživanja mora biti popraćen sa:

a) izjavom da se porezno potraživanje odnosi na porez na koji se Ugovor primjenjuje i da su zadovoljeni uvjeti navedeni u stavku 3.;

b) službenom kopijom isprave koja dopušta prinudno izvršenje u državi koja podnosi zahtjev;

c) bilo kojim drugim dokumentom koji je potreban u naplati;

d) kad je to moguće, ovjerenom kopijom koja potvrđuje odluku donesenu s tim u vezi od strane upravnog tijela ili suda.

7. Država koja podnosi zahtjev navest će iznose poreznog potraživanja za naplatu u domaćoj valuti i u valuti zemlje kojoj se zahtjev podnosi. Devizni tečaj koji se upotrebljava u svrhu prethodno rečenog je zadnja prodajna cijena utvrđena na najreprezentativnijem valutnom tržištu ili tržištima države koja podnosi zahtjev. Svaki iznos naplaćen od strane države kojoj se zahtjev podnosi bit će doznačen državi koja je zahtjev podnijela u valuti prvospomenute države. Prijenos mora biti izvršen u roku od mjesec dana od datuma naplate.

8. Na zahtjev države koja podnosi zahtjev za naplatu, država kojoj se zahtjev podnosi će, s ciljem naplate zahtijevanog iznosa poreza, poduzeti zaštitne mjere i u slučaju da je potraživanje sporno ili da još nije subjekt isprave koja dopušta njegovo prinudno izvršenje, ukoliko je to dozvoljeno u zakonima i u upravnoj praksi države kojoj se zahtjev podnosi.

9. Isprava koja dopušta prinudno izvršenje u zemlji koja podnosi zahtjev bit će, tamo gdje je to prikladno i u skladu s odredbama koje su na snazi u zemlji kojoj se zahtjev podnosi, prihvaćena, priznata, nadopunjena i nadomještena, čim to bude moguće nakon datuma primitka zahtjeva za pomoć, s ispravom koja dopušta prinudno izvršenje u zemlji u kojoj je zahtjev podnesen.

10. Na pitanja u svezi s bilo kojim razdobljem nakon kojeg porezno potraživanje ne može biti prinudno provedeno primjenjivat će se zakoni zemlje koja podnosi zahtjev. U zahtjevu za pomoć u naplati treba navesti detalje u svezi s tim razdobljem.

11. Postupci naplate izvršeni od strane države kojoj je zahtjev za naplatu upućen slijedom zahtjeva za pomoć, koji bi prema zakonima te države imali učinak odgode ili prekida razdoblja spomenutog u stavku 10., imat će isti učinak prema zakonima države koja je zahtjev podnijela. Država kojoj je zahtjev upućen obavijestit će o tim postupcima državu koja je podnijela zahtjev.

12. Država kojoj je zahtjev upućen može odobriti odgodu plaćanja ili obročnu otplatu duga, ako njeni zakoni i upravna praksa to dopuštaju u sličnim okolnostima, međutim, prethodno o tome mora obavijestiti državu koja je podnijela zahtijev o tim postupcima.

13. Nadležna tijela država ugovornica propisat će u zajedničkom sporazumu pravila koja se tiču minimalnog iznosa poreznih potraživanja koja su predmet zahtjeva za pomoć.

14. Države ugovornice uzajamno se odriču prava na povrat troškova proizišlih iz pomoći i podrške koju pružaju jedna drugoj u primjeni ovog Ugovora. Država koja upućuje zahtjev u svakom slučaju ostaje odgovorna prema državi kojoj se zahtjev upućuje za novčane posljedice postupaka naplate za koje se utvrdilo da su neopravdani u odnosu na osnovanost poreznog potraživanja ili na pravovaljanost isprave koja dopušta prinudno izvršenje u zemlji koja podnosi zahtjev.

Članak 29.

OGRANIČENJE ČLANAKA 27. I 28.

Odredbe članaka 27. i 28. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti tako da državi ugovornici nameću obvezu da:

a) poduzima upravne mjere suprotne propisima ili upravnoj praksi te ili druge države ugovornice;

b) daje obavijesti koje se ne mogu dobiti prema propisima ili uobičajenom upravnom postupku te ili druge države ugovornice;

c) daje obavijesti čije bi otkrivanje povrijedilo obvezu čuvanja trgovačke, poslovne, industrijske, komercijalne ili profesionalne tajne ili trgovačkih postupaka ili obavijesti čije bi otkrivanje bilo suprotno javnom poretku.

Članak 30.

DIPLOMATSKO I KONZULARNO OSOBLJE

1. Odredbe ovog Ugovora ne utječu na porezne povlastice članova diplomatskih misija ili konzularnih ureda predviđenih općim propisima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

2. Za potrebe ovog Ugovora, fizička osoba koja je član diplomatske misije ili konzularne postaje države ugovornice u drugoj državi ugovornici ili u nekoj trećoj državi i koja je državljanin države šiljateljice, smatrat će se rezidentom države šiljateljice, ako u toj državi podliježe istim obvezama u pogledu poreza na dohodak i na imovinu kojima podliježu rezidenti te države.

3. Ovaj se Ugovor ne primjenjuje na međunarodne organizacije, njihova tijela i službenike i članove diplomatskih misija ili konzularnih postaja neke treće države, koji se nalaze u državi ugovornici, ukoliko u toj državi ne podliježu istim obvezama u svezi s porezom na dohodak i dobit kojima podliježu i rezidenti te države.

Članak 31.

PROŠIRENJE TERITORIJA NA KOJI SE UGOVOR PRIMJENJUJE

1. Ovaj Ugovor se može proširiti, bilo u potpunosti ili putem nužnih izmjena, na bilo koju ili na obje zemlje Nizozemskih Antila i Arubu, ako dotična zemlja uvodi poreze bitno slične po osobinama onim porezima na koje se ovaj Ugovor primjenjuje. Svako takvo proširenje će stupiti na snagu od onog datuma i biti podložno onim promjenama i uvjetima, uključujući uvjete kao što je raskid, koji mogu biti određeni i dogovoreni u notama koje se izmjenjuju diplomatskim putem.

2. Ukoliko se ne dogovori drugačije, raskid Ugovora također neće značiti i raskid proširenja Ugovora na bilo koju od zemalja na koju se to proširenje odnosi prema ovom članku.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu tridesetog dana od datuma primitka zadnje obavijesti, diplomatskim putem u pisanom obliku, koja ukazuje na završetak unutarnjih pravnih postupaka nužnih u svakoj zemlji za stupanje na snagu ovog Ugovora. Ovaj Ugovor primjenjivat će se na dohodak stečen ili nastao i imovinu posjedovanu tijekom poreznih godina i razdoblja započetih na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi iza godine u kojoj je ovaj Ugovor stupio na snagu.

2. S obzirom na odnose između Hrvatske i Nizozemske, Sporazum između Kraljevine Nizozemske i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu potpisan u Beogradu 22. veljače 1982. godine, prestat će se primjenjivati nakon stupanja na snagu ovog Ugovora. Odredbe tog Sporazuma, međutim, nastavit će se primjenjivati za porezne godine i razdoblja koja isteknu prije stupanja na snagu ovog Ugovora.

Članak 33.

OTKAZ

Ovaj Ugovor ostaje na snazi neograničeno vrijeme, ali svaka država ugovornica može 30. lipnja ili prije 30. lipnja svake kalendarske godine nakon isteka razdoblja od pet godina od dana njegova stupanja na snagu, diplomatskim putem dostaviti drugoj državi ugovornici pismenu obavijest o otkazu Ugovora. U tom slučaju ovaj Ugovor prestat će se primjenjivati na dohodak stečen ili nastao i imovinu posjedovanu za vrijeme poreznih godina i razdoblja započetih na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi iza godine u kojoj je dana obavijest o otkazu.

U potvrdu tome su pravomoćno za to ovlašteni potpisali ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Zagrebu dana 23. svibnja 2000. godine, u po dva istovjetna primjerka, i to na hrvatskom, nizozemskom i engleskom jeziku; pri čemu su sva tri teksta jednako vjerodostojna. U slučaju bilo kojeg neslaganja u tumačenju između hrvatskog i nizozemskog teksta, mjerodavan je tekst na engleskom jeziku.

Za Republiku Za Kraljevinu HrvatskuNi zozemsku
dr. sc. Mato Crkvenac, v. r. Gerrit Zalm, v.r.
ministar financija ministar financija

Protokol

U trenutku potpisivanja ovog Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, na današnji dan zaključenog između Republike Hrvatske i Kraljevine Nizozemske, dolje potpisani su se dogovorili da sljedeće odredbe sačinjavaju sastavni dio ovog Ugovora.

I.

Dodatak članku 4.

Fizička osoba koja živi na brodu, bez stvarnog prebivališta u bilo kojoj od država ugovornica smatrat će se rezidentom države ugovornice u kojoj se nalazi matična luka broda.

II.

Dodatak člancima 5., 6., 7., 13. i 24.

Podrazumijeva se da se prava na istraživanje i iskorištavanje prirodnih bogatstava smatraju nekretninom koja se nalazi u državi ugovornici na čije se morsko dno i podmorje odnose, i da se ova prava smatraju dijelom imovine stalne poslovne jedinice u toj državi. Nadalje, podrazumijeva se da gore navedena prava uključuju pravo na udio u imovini ili korist od imovine koja će nastati od takvog istraživanja ili iskorištavanja.

III.

Dodatak članku 7.

S obzirom na članak 7. stavak 1. i 2. kada društvo države ugovornice prodaje dobra ili robu ili obavlja posao u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se tamo nalazi, dobit te stalne poslovne jedinice neće se određivati na temelju ukupno primljenog iznosa toga društva, već će biti određena samo na temelju onog dijela dohotka društva koji se može pripisati stvarnoj djelatnosti stalne poslovne jedinice u odnosu na takve prodaje ili poslovanje. Točnije, u slučaju ugovora o procjenama, prikupljanju, instaliranju ili gradnji industrijske, trgovačke ili znanstvene opreme ili objekata, ili pri javnim radovima, kada društvo ima stalnu poslovnu jedinicu, dobit koja se pripisuje toj stalnoj poslovnoj jedinici neće se određivati na temelju ukupnog iznosa ugovora, već će se određivati samo na temelju onog dijela ugovora koji je stvarno proveden od strane te stalne poslovne jedinice u državi ugovornici u kojoj se ona nalazi. Dobit povezana s onim dijelom ugovora koji je proveden od strane središnjeg ureda društva, oporezivat će se samo u onoj državi ugovornici čiji je rezident to društvo.

IV.

Dodatak člancima 10., 11. i 12.

Kada je kod poreza plaćenog na izvoru prekoračen iznos poreza plativog prema odredbama članaka 10., 11. ili 12., zahtjev za povratom preplaćenog iznosa poreza bit će podnesen kod nadležnog tijela države koja naplaćuje porez, u roku od tri godine nakon isteka kalendarske godine u kojoj je porez naplaćen.

V.

Dodatak člancima 10. i 13.

Podrazumijeva se da se dohodak primljen u svezi sa (djelomičnim) stečajem društva ili kupnjom vlastitih dionica društva, smatra dohotkom od dionica, a ne dohotkom od otuđenja imovine.

VI.

Dodatak članku 16.

Podrazumijeva se da izraz „član Upravnog odbora ili sličnog tijela društva" znači:

1. U slučaju Hrvatske „član Upravnog odbora" (board of directors) ili član „član Nadzornog odbora" (supervisory board);

2. u slučaju Nizozemske „bestuurder" ili „commissaris".

Podrazumijeva se da „bestuurder" ili „commissaris" Nizozemskog društva znači osobe, koje su kao takve izabrane na glavnoj skupštini dioničara ili od strane bilo kojeg nadležnog tijela takvog društva i da su postavljene na dužnost u glavnu upravu društva ili njen nadzor.

VII.

Dodatak člancima 18. i 23.

1. Neovisno o odredbama u članku 18. stavak 1. ovog Ugovora, mirovine i druga slična primanja i anuiteti, u značenju koje imaju u tom stavku, nastali u državi ugovornici i plaćeni rezidentu druge države ugovornice, mogu se također oporezivati u prvospomenutoj državi u skladu sa zakonom te države, ali samo u slučaju kada ukupan bruto iznos takvih mirovina i drugih sličnih primanja i anuiteta isplaćenih u bilo kojoj kalendarskoj godini prelazi iznos od 12.000 nizozemskih guldena ili jednaki iznos u hrvatskoj valuti.

2. Odredbe stavka 1. će se također primjenjivati kada takva primanja nisu periodične prirode ili kada je isplaćen jednokratni iznos umjesto prava na plaćanje anuitetima.

3. U slučaju kada se mirovine i druga slična primanja i anuiteti mogu oporezivati u skladu s odredbama stavaka 1. i 2., ovisno o slučaju, u državi ugovornici u kojoj nastaju, druga država ugovornica će, želeći izbjeći dvostruko oporezivanje, primijeniti odredbe članka 23., stavci 1. i 2. ovog Ugovora, kao i stavka 3. (točke a) i točke c), ovisno o slučaju.

VIII.

Dodatak članku 23.

Podrazumijeva se da će se za obračun odbitka navedenog u članku 23. stavak 3. (točka c), dijelovi imovine o kojima je riječ u članku 22. stavak 1. uzeti u obzir za vlastitu vrijednost umanjenu za vrijednost dugova osiguranih hipotekom na tu imovinu, i dijelovi imovine o kojima je riječ u članku 22. stavak 2. uzeti u obzir za vlastitu vrijednost umanjenu za vrijednost dugova, a koji pripadaju stalnoj poslovnoj jedinici ili stalnom sjedištu.

U potvrdu tome su pravomoćno za to ovlašteni potpisali ovaj Protokol.

Sastavljeno u Zagrebu dana 23. svibnja 2000. godine, u po dva istovjetna primjerka, na hrvatskom, nizozemskom i engleskom jeziku; pri čemu su sva tri teksta jednako vjerodostojna.

U slučaju bilo kojeg neslaganja u tumačenju između hrvatskog i nizozemskog teksta, mjerodavan je tekst na engleskom jeziku.

Za Republiku Hrvatsku

dr. sc. Mato Crkvenac, v. r.

ministar financija

Za Kraljevinu Nizozemsku

Gerrit Zalm, v. r.

 ministar financija

Članak 3.

Za provedbu ovog Zakona nadležno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske.

Na dan stupanja na snagu ovog Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti, u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, nakon njegova stupanja na snagu.

Članak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410-01/00-01/10
Zagreb, 24. siječnja 2001.

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.