HRVATSKI SABOR
1734
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O VETERINARSTVU
Proglašavam Zakon o veterinarstvu, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 28. lipnja 2013. godine.
Klasa: 011-01/13-01/177
Urbroj: 71-05-03/1-13-2
Zagreb, 28. lipnja 2013.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Ivo Josipović, v. r.
ZAKON
O VETERINARSTVU
I. TEMELJNE ODREDBE
Sadržaj Zakona
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje zaštita zdravlja životinja, provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva, unapređivanje reprodukcije životinja, veterinarska zaštita okoliša, službene kontrole i inspekcijski nadzor u području veterinarstva.
(2) Ustroj i provedba zaštite zdravlja i dobrobiti životinja te provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva od interesa su za Republiku Hrvatsku.
(3) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu i propisima koji se donose na temelju njega, a koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.
Pravna stečevina Europske unije
Članak 2.
(1) Ovim se Zakonom utvrđuje provedba sljedećih uredbi Europske unije:
1. Uredbe Komisije (EZ) br. 494/98 od 27. veljače 1998. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 820/97 s obzirom na primjenu minimalnih administrativnih kazni u okviru sustava za označivanje i registraciju goveda (SL L 60, 28. 2. 1998., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 494/98,
2. Uredbe (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o uvođenju sustava označivanja i registracije životinja vrste goveda, označivanju goveđeg mesa i proizvoda od goveđeg mesa i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 820/97 (SL L 204, 11. 8. 2000., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1760/2000; u dijelu koji se odnosi na označavanje i registraciju goveda te na obavezno označavanje goveđeg mesa i mesnih proizvoda,
3. Uredbe (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31. 5. 2001., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 999/2001,
4. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1. 2. 2002., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 178/2002; u dijelu koji se odnosi na hranu utvrđenu ovim Zakonom i sigurnost hrane,
5. Uredbe (EZ) br. 998/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o zahtjevima zdravlja životinja primjenjivim na nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca i o izmjeni Direktive Vijeća 92/65/EEZ (SL L 146, 13. 6. 2003., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 998/2003,
6. Uredbe Komisije (EZ) br. 1082/2003 od 23. lipnja 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća o najnižoj razini kontrola koje treba provesti u okviru sustava za označivanje i registraciju goveda (SL L 156, 25. 6. 2003., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1082/2003,
7. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o dodacima hrani za životinje (SL L 268, 18. 10. 2003., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1831/2003,
8. Uredbe (EZ) br. 2160/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o kontroli salmonele i drugih određenih uzročnika zoonoza koji se prenose hranom (SL L 325, 12. 12. 2003., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 2160/2003,
9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 21/2004 od 17. prosinca 2003. o uspostavi sustava za označivanje i registraciju ovaca i koza i izmjeni Uredbe (EZ) br. 1782/2003 i Direktiva 92/102/EEZ i 64/432/EEZ (SL L 5, 9. 1. 2004., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 21/2004,
10. Uredbe Komisije (EZ) br. 136/2004 od 22. siječnja 2004. o postupcima za veterinarske preglede na graničnim inspekcijskim postajama Zajednice za proizvode koji se uvoze iz trećih zemalja (SL L 21, 28. 1. 2004., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 136/2004,
11. Uredbe Komisije (EZ) br. 282/2004 od 18. veljače 2004. o uvođenju dokumenta za deklariranje i veterinarske preglede životinja iz trećih zemalja koje ulaze u Zajednicu (SL L 49, 19. 2. 2004., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 282/2004,
12. Uredbe Komisije (EZ) br. 599/2004 od 30. ožujka 2004. o usvajanju usklađenog obrasca certifikata i izvješća inspekcije povezanih s trgovinom životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla unutar Zajednice (SL L 94, 31. 3. 2004.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 599/2004,
13. Uredbe (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (SL L 139, 30. 4. 2004., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 852/2004; u dijelu koji se odnosi na hranu utvrđenu ovim Zakonom,
14. Uredbe (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (SL L 139, 30. 4. 2004., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 853/2004,
15. Uredbe (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (SL L 139, 30. 4. 2004., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 854/2004,
16. Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30. 4. 2004., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 882/2004; u dijelu koji se odnosi na hranu utvrđenu ovim Zakonom,
17. Uredbe (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu higijene hrane za životinje (SL L 35, 8. 2. 2005., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 183/2005,
18. Uredbe Komisije (EZ) br. 1739/2005 od 21. listopada 2005.o utvrđivanju zahtjeva zdravlja životinja za premještanje životinja iz cirkusa između država članica (SL L 279, 22. 10. 2005.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1739/2005,
19. Uredbe Komisije (EZ) br. 2074/2005 od 5. prosinca 2005. o utvrđivanju provedbenih mjera za određene proizvode na temelju Uredbe (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća i za organizaciju službenih kontrola na temelju Uredbe (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, odstupanju od Uredbe (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni uredbi (EZ) br. 853/2004 i (EZ) br. 854/2004 (SL L 338, 22. 12. 2005., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 2074/2005,
20. Uredbe Komisije (EZ) br. 2075/2005 od 5. prosinca 2005. o utvrđivanju posebnih pravila za službene kontrole trihinele u mesu (SL L 338, 22. 12. 2005., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 2075/2005,
21. Uredbe Komisije (EZ) br. 141/2007 od 14. veljače 2007. o uvjetima za odobrenje u skladu s Uredbom (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća objekata u poslovanju s hranom za životinje koji proizvode ili stavljaju na tržište dodatke hrani za životinje kategorije »kokcidiostatici i histomonostatici« (SL L 43, 15. 2. 2007.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 141/2007,
22. Uredbe Komisije (EZ) br. 504/2008 od 6. lipnja 2008. o provedbi Direktive Vijeća 90/426/EEZ i 90/427/EEZ s obzirom na metode za identifikaciju kopitara (SL L 149, 7. 6. 2008.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 504/2008,
23. Uredbe Komisije (EZ) br. 1251/2008 od 12. prosinca 2008. o provedbi Direktive Vijeća 2006/88/EZ u pogledu uvjeta i kriterija certificiranja za stavljanje na tržište i uvoz u Zajednicu životinja i proizvoda akvakulture te utvrđivanju popisa vektorskih vrsta (SL L 337, 16. 12. 2008., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1251/2008,
24. Uredbe Komisije (EZ) br. 124/2009 od 10. veljače 2009. o određivanju najviših dopuštenih količina kokcidiostatika ili histomonostatika u hrani koji su posljedica neizbježnog prenošenja tih tvari u neciljnu hranu za životinje (SL L 40, 11. 2. 2009., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 124/2009,
25. Uredbe Komisije (EZ) br. 152/2009 od 27. siječnja 2009. o utvrđivanju metoda uzorkovanja i analize za službenu kontrolu hrane za životinje (SL L 54, 26. 2. 2009., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 152/2009,
26. Uredbe Komisije (EZ) br. 206/2009 od 5. ožujka 2009. o uvozu u Zajednicu osobnih pošiljaka proizvoda životinjskog podrijetla te o izmjeni Uredbe (EZ) br. 136/2004 (SL L 77, 24. 3. 2009., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 206/2009,
27. Uredbe (EZ) br. 767/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje, izmjeni Uredbe (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 79/373/EEZ, Direktive Komisije 80/511/EEZ, direktiva Vijeća 82/471/EEZ, 83/228/EEZ, 93/74/EEZ, 93/113/EZ i 96/25/EZ te Odluke Komisije 2004/217/EZ (SL L 229, 1. 9. 2009., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 767/2009,
28. Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300, 14. 11. 2009., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1069/2009,
29. Uredbe Komisije (EU) br. 37/2010 od 22. prosinca 2009. godine o farmakološki djelatnim tvarima i njihovoj klasifikaciji u odnosu na najveće dopuštene količine rezidua farmakološki djelatnih tvari u hrani životinjskog podrijetla (SL L 15, 20. 1. 2010., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 37/2010,
30. Uredbe Komisije (EU) br. 605/2010 od 2. srpnja 2010. o uvjetima zdravlja životinja i javnog zdravlja te uvjetima veterinarskog certificiranja za unošenje sirovog mlijeka i mliječnih proizvoda namijenjenih prehrani ljudi u Europsku uniju (SL L 175, 10. 7. 2010., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 605/2010,
31. Uredbe Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (SL L 54, 26. 2. 2011., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 142/2011,
32. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 931/2011 od 19. listopada 2011. o zahtjevima sljedivosti utvrđenim Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća za hranu životinjskog podrijetla (SL L 242, 20. 9. 2011.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 931/2011,
33. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 456/2012 od 30. svibnja 2012. koja mijenja Uredbu (EZ) br. 1266/2007 o provedbi pravila za Direktivu Vijeća 2000/75 (EZ) s obzirom na kontrolu, sustavno praćenje, nadzor i ograničenje kretanja određenih životinja prijemljivih vrsta u odnosu na bolest plavog jezika (SL L 141, 31. 5. 2012.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 456/2012,
34. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 139/2013 od 7. siječnja 2013. kojom se utvrđuju veterinarsko zdravstveni uvjeti za uvoz određenih ptica u Uniju i uvjeti za karantenu (SL L 47, 20. 2. 2013.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 139/2013.
(2) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
1. Direktiva Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice (SL L 121, 29. 7. 1964., sa svim izmjenama i dopunama),
2. Direktiva Vijeća 89/662/EEZ od 11. prosinca 1989. o veterinarskim pregledima u trgovini unutar Zajednice s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta (SL L 395, 30. 12. 1989., sa svim izmjenama i dopunama),
3. Direktiva Vijeća 90/425/EEZ od 26. lipnja 1990. o veterinarskim i zootehničkim pregledima koji se primjenjuju u trgovini određenim živim životinjama i proizvodima unutar Zajednice s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta (SL L 224, 18. 8. 1990., sa svim izmjenama i dopunama),
4. Direktiva Vijeća 91/496/EEZ od 15. srpnja 1991. o utvrđivanju načela o organizaciji veterinarskih pregleda životinja koje se unose u Zajednicu iz trećih zemalja i o izmjeni direktiva 89/662/EEZ, 90/425/EEZ i 90/675/EEZ (SL L 268, 24. 9. 1991., sa svim izmjenama i dopunama),
5. Direktiva Vijeća 92/65/EEZ od 13. srpnja 1992. o utvrđivanju uvjeta zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina i uvoz u Zajednicu životinja, sjemena, jajnih stanica i zametaka koji ne podliježu uvjetima zdravlja životinja utvrđenima u određenim propisima Zajednice iz Priloga A dijela I. Direktive 90/425/EEZ (SL L 268, 14. 9. 1992., sa svim izmjenama i dopunama),
6. Direktiva Vijeća 92/118/EEZ od 17. prosinca 1992. o utvrđivanju zahtjeva za zdravlje životinja i zahtjeva za javno zdravlje kojima se uređuje trgovina i uvoz u Zajednicu proizvoda koji ne podliježu navedenim zahtjevima utvrđenim u posebnim pravilima Zajednice iz Priloga A dijela I. Direktivi 89/662/EEZ te, s obzirom na patogene tvari, iz Direktive 90/425/EEZ (SL L 62, 15. 3. 1993., sa svim izmjenama i dopunama),
7. Direktiva Vijeća 96/22/EZ od 29. travnja 1996. o zabrani primjene na farmskim životinjama određenih tvari koje imaju hormonski ili tireostatski učinak i beta-agonista te kojom se ukidaju Direktive 81/602/EEZ, 88/146/EEZ i 88/299/EEZ (SL L 125, 23. 5. 1996., sa svim izmjenama i dopunama),
8. Direktiva Vijeća (EZ) br. 96/23 od 29. travnja 1996. koja predviđa postupak Zajednice za praćenje određenih tvari i njihovih rezidua u živim životinjama i u prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla i kojom se ukidaju Direktive 85/358/EEZ i Odluke 89/187/EEZ i 91/664/EEZ (SL 125, 23. 5. 1996., sa svim izmjenama i dopunama),
9. Direktiva Vijeća 97/78/EZ od 18. prosinca 1997. kojom se utvrđuju načela organizacije veterinarsko-zdravstvenih pregleda proizvoda koji se unose u Zajednicu iz trećih zemalja (SL L 24, 30. 1. 1998., sa svim izmjenama i dopunama),
10. Direktive Vijeća 2003/85/EZ od 29. rujna 2003. o mjerama Zajednice za kontrolu slinavke i šapa kojom se ukidaju Direktiva 85/511/EZ i Odluke 89/531/EEZ i 91/665/EEZ te kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 92/46/EEZ (SL L 306, 22. 11. 2003., sa svim izmjenama i dopunama),
11. Direktiva Vijeća 2005/94/EZ od 20. prosinca 2005. o mjerama Zajednice za kontrolu influence ptica i kojom se ukida Direktiva 92/40/EEZ (SL L 10, 14. 1. 2006., sa svim izmjenama i dopunama),
12. Direktiva Vijeća 2006/88/EZ od 24. listopada 2006. o zahtjevima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te o sprečavanju i kontroli određenih bolesti akvatičnih životinja (SL L 328, 24. 11. 2006., sa svim izmjenama i dopunama),
13. Direktiva Vijeća 2008/71/EZ od 15. srpnja 2008. o identifikaciji i registraciji svinja (SL L 213, 8. 8. 2008., sa svim izmjenama i dopunama).
Značenje pojmova
Članak 3.
Pojmovi koji se koriste u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:
1. Certificiranje – postupak utvrđivanja propisanih uvjeta, na temelju kojeg se potvrđuje certifikat odnosno svjedodžba ili druga veterinarska javna isprava u pisanoj, elektronskoj ili drugoj jednakovrijednoj formi.
2. Certificiranje zdravlja/statusa stada – potvrđivanje da je stado slobodno od određene bolesti, na temelju odredaba propisa ili dobrovoljno, prema jasno određenim kriterijima.
3. Čelnik Uprave – čelna osoba koja upravlja i rukovodi radom Uprave nadležne za poslove veterinarstva.
4. Dokumentacijski pregled – kako je utvrđeno člankom 2. točke 17. Uredbe (EZ) br. 882/2004.
5. Država odnosno regija podrijetla – država odnosno regija iz koje potječe životinja ili proizvod.
6. Države članice – države članice Europske unije i Europskoga gospodarskog prostora (engl. European Economic Area, skraćeno EEA).
7. Emergentne bolesti životinja (engl. emerging disease) – nova infekcija nastala uslijed evolucije ili promjene postojećeg uzročnika bolesti, poznata infekcija koja se proširila na novo područje ili populaciju, ili prethodno nepoznat uzročnik bolesti ili bolest potvrđena prvi puta, a koja ima značajan učinak na zdravlje ljudi i životinja.
8. Epidemiološka jedinica – epidemiološki povezana skupina životinja koje imaju sličnu vjerojatnost izloženosti određenim patogenim mikroorganizmima, koje dijele zajednički okoliš ili su na isti način držane i hranjene.
9. Fizički pregled pošiljke – kako je utvrđeno člankom 2. točkom 19. Uredbe (EZ) br. 882/2004.
10. Granična veterinarska postaja (engl. border inspection posts) kontrolna točka na graničnom prijelazu, smještena u neposrednoj blizini mjesta ulaska u Republiku Hrvatsku, na kojoj se obavlja veterinarski pregled u skladu s odredbama ovoga Zakona.
11. Hrana životinjskog podrijetla – proizvodi dobiveni od životinja i jestivih dijelova životinja, uključujući u određenim slučajevima i žive životinje (ribe, školjkaši) u prerađenom ili neprerađenom stanju, namijenjeni prehrani ljudi, uključujući hranu koja sadrži i proizvode neživotinjskog podrijetla te neprerađene proizvode životinjskog podrijetla.
12. Hrana za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002.
13. Higijena hrane za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 183/2005.
14. Identifikacijski pregled – kako je utvrđeno člankom 2. točkom 18. Uredbe (EZ) br. 882/2004.
15. Iskorjenjivanje – uništavanje (eliminacija) uzročnika bolesti u epidemiološkoj jedinici, zoni, kompartmentu, regiji ili državi.
16. Izvoz – iznošenje pošiljaka izvan Republike Hrvatske u treće zemlje u komercijalne svrhe.
17. Javna površina – svaka površina javne namjene čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima (javne zelene površine, pješačke staze, pješačke zone, otvoreni odvodni kanali, trgovi, parkovi, dječja igrališta i javne prometne površine te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu).
18. Klaonica – objekt u kojem se obavlja klanje životinja i klaonička obrada u skladu s odredbama ovoga Zakona.
19. Kompartment – jedan ili više objekata s istim biosigurnosnim uvjetima i istim uvjetima hranidbe i držanja životinja te istim zdravstvenim statusom u odnosu na određene bolesti životinja.
20. Kućni ljubimci – životinje koje čovjek drži zbog društva, zaštite i pomoći ili zbog zanimanja za te životinje.
21. Ministarstvo – ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede.
22. Ministar – ministar nadležan za poslove poljoprivrede.
23. Mjesto izbijanja bolesti – mjesto držanja životinje gdje je službeno potvrđen jedan ili više slučajeva bolesti.
24. Mjesto krajnjeg odredišta – gospodarstvo, objekt ili bilo koji primatelj pošiljke, naveden u dokumentu koji prati pošiljku.
25. Monitoring – sustavno praćenje bolesti životinja, kontaminanata i rezidua u vodi i hrani za životinje, izlučevinama i tjelesnim tekućinama životinja, njihovim tkivima i organima te u proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenim prehrani ljudi, korištenjem utvrđenih načina odabira uzoraka, određivanja učestalosti uzorkovanja te dijagnostičkih i analitičkih postupaka.
26. Nedopuštena primjena veterinarsko-medicinskog proizvoda (u daljnjem tekstu: VMP) – primjena neodobrenih tvari ili proizvoda, ili primjena tvari i proizvoda koji su sukladno propisima o VMP odobreni za stavljanje u promet, ali za namjenu ili pod drugim uvjetima koji nisu u skladu s propisima o VMP.
27. Nedopuštene tvari ili proizvodi – tvari ili proizvodi čija je primjena na životinjama zabranjena zakonskim ili podzakonskim propisima.
28. Nekomercijalno premještanje – premještanje životinja (kućnih ljubimaca i registriranih kopitara) bez neposrednoga komercijalnog učinka (npr. sudjelovanje na kulturnim odnosno sportskim priredbama, odmori i izleti sa životinjama), te premještanje proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje bez komercijalne namjene odnosno neposrednoga komercijalnog učinka (npr. premještanje hrane za životinje za vlastite potrebe, sakupljanje lešina životinja).
29. Nusproizvodi životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (u daljnjem tekstu: nusproizvodi) i od njih dobiveni proizvodi – kako je utvrđeno člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1069/2009.
30. Nusproizvodi Kategorije 1 – kako je utvrđeno člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1069/2009.
31. Nusproizvodi Kategorije 2 – kako je utvrđeno člankom 9. Uredbe (EZ) br. 1069/2009.
32. Nusproizvodi Kategorije 3 – kako je utvrđeno člankom 10. Uredbe (EZ) br. 1069/2009.
33. Objekt u poslovanju s hranom za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 183/2005.
34. Odredišna država, odnosno regija – država odnosno regija u kojoj je mjesto krajnjeg odredišta pošiljke.
35. Osoba odgovorna za pošiljku – pravna ili fizička osoba iz članka 4. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. kojom se utvrđuje carinski zakon (kodeks) Europske zajednice (SL L 321, 12. 12. 1996.).
36. Ovlaštena uzgojna organizacija – udruge, savezi i središnji savezi uzgajivača koji vode matične knjige za one vrste i pasmine domaćih životinja za koje provode uzgojni program i imaju suglasnost Ministarstva za bavljenje uzgojem uzgojno valjanih životinja.
37. Posjednik životinje – svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje.
38. Poslovanje s hranom – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002.
39. Poslovanje s hranom za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 5. Uredbe (EZ) br. 178/2002.
40. Poslovanje s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima – sakupljanje, prijevoz, skladištenje, postupanje, prerada, uporaba, uklanjanje, spaljivanje, promet, stavljanje na tržište, izvoz i provoz nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda.
41. Pošiljka – životinje ili proizvodi životinjskog podrijetla i druge pošiljke, iste vrste, obuhvaćene istim dokumentom određenim veterinarskim propisima, koji su istim prijevoznim sredstvom dopremljene iz iste države ili iz istog dijela države, poslane od jednog pošiljatelja, a namijenjene jednom primatelju.
42. Premještanje – svako komercijalno ili nekomercijalno premještanje životinje iz gospodarstva iz kojeg potječe ili nekoga drugog mjesta na drugu lokaciju (odredišno mjesto) odnosno otpremanje pošiljaka životinjskog podrijetla i hrane za životinje bez obzira na namjenu.
43. Prerada nusproizvoda – postupak koji se obavlja u odobrenim objektima za preradu nusproizvoda ili u svrhu neškodljivog uklanjanja ili u svrhu iskorištenja nusproizvoda preradom u proizvode namijenjene hranidbi životinja ili industrijskoj uporabi.
44. Program zdravlja životinja – program nadziranja, praćenja, kontrole i iskorjenjivanja bolesti životinja i zoonoza koje donosi i čiju provedbu nadzire Uprava, a provodi se na cijelom području zemlje, regije ili kompartmenta.
45. Proizvodi životinjskog podrijetla – hrana životinjskog podrijetla, hrana za životinje životinjskog podrijetla, nusproizvodi i od njih dobiveni proizvodi.
46. Promet – svako komercijalno premještanje životinja, proizvoda životinjskog podrijetla te hrane za životinje.
47. Propisi o hrani – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002.
48. Regija – dio područja države koji, za potrebe provedbe programa zaštite zdravlja životinja i kontrole prometa životinja te proizvoda životinjskoga podrijetla, određuje čelnik Uprave.
49. Registrirani kopitari – svi registrirani kopitari koje prati propisana putovnica za kopitare.
50. Reprodukcijski materijal – životinjsko sjeme, jajne stanice, zameci te jaja i ikra.
51. Rezidua – ostatak tvari s farmakološkim djelovanjem, ostatak njihovih metabolita i drugih tvari koje mogu zaostati u životinjskim tkivima, organima i/ili proizvodima i kao takve mogu biti škodljive za zdravlje ljudi.
52. Sakupljanje nusproizvoda – postupci koji uključuju utovar, prijevoz i istovar nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda.
53. Službene kontrole – kako je utvrđeno člankom 2. točkom 1. Uredbe (EZ) br. 882/2004.
54. Službeni uzorak – uzorak uzet prema propisanom postupku tijekom kontrole životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje te provedbe mjera iz područja zdravlja životinja.
55. Stamping-out postupak – provedba, pod nadzorom Uprave i nakon što je potvrđena bolest, usmrćivanja zaraženih životinja ili životinja sumnjivih da su zaražene, u stadu, na gospodarstvu, epidemiološkoj jedinici, a po potrebi i drugim stadima koja su bila izložena uzročniku bolesti bilo izravnim ili neizravnim kontaktom koji je najvjerojatnije omogućio prijenos uzročnika bolesti. Sve osjetljive cijepljene ili necijepljene životinje u zaraženom stadu, na gospodarstvu, epidemiološkoj jedinici ili drugim mjestima gdje se životinje drže ili uzgajaju moraju biti usmrćene, a njihovi trupovi uništeni na način koji osigurava uništavanje uzročnika bolesti, odnosno sprječavanje njegovog širenja trupovima ili proizvodima životinjskog podrijetla. Ovaj postupak uključuje i provedbu čišćenja i dezinfekcije.
56. Stavljanje na tržište – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 8. Uredbe (EZ) br. 178/2002.
57. Subjekt u poslovanju s hranom – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002.
58. Subjekt u poslovanju s hranom za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 6. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i člankom 3. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 183/2005.
59. Sustav upravljanja kvalitetom (engl. quality management system, QMS) – skup međusobno ovisnih procesa nadzora pružanja veterinarske usluge s ciljem održanja i konstantnog poboljšanja kvalitete pružanja usluge, koji je izrađen u skladu s smjernicama Kodeksa dobre veterinarske prakse Europske federacije veterinara (engl. Code of Good Veterinary Practice).
60. Treće zemlje – zemlje koje nisu članice Europske unije, odnosno s Europskom unijom nemaju sklopljen sporazum o Europskom gospodarskom prostoru.
61. Uništavanje – propisani način uništavanja nusproizvoda u skladu s odredbama ovoga Zakona.
62. Unošenje – kako je utvrđeno člankom 2. točkom 16. Uredbe (EZ) br. 882/2004.
63. Uprava – Uprava nadležna za poslove veterinarstva, ustrojstvena jedinica Ministarstva koja obavlja poslove službene veterinarske kontrole i nadzora nad provedbom veterinarskih propisa i drugih odgovarajućih standarda i preporuka Svjetske organizacije za zdravlje životinja (u daljnjem tekstu: OIE).
64. Uvjeti uvoza – veterinarski uvjeti određeni posebnim propisima kojima moraju udovoljavati životinje ili proizvodi namijenjeni uvozu.
65. Uzimanje uzoraka za analizu – uzimanje hrane ili hrane za životinje ili bilo kojih drugih tvari, uključujući one iz okoliša, koji su važni za proizvodnju, preradu i distribuciju hrane ili hrane za životinje ili za zdravlje životinja, kako bi se analizom verificirala provedba propisa o hrani i hrani za životinje,te zdravlju životinja.
66. Uvjetno grlo – životinja ili skupina istovrsnih životinja težine 500 kilograma.
67. Veterinar – osoba koja posjeduje dokaz o formalnoj osposobljenosti za pristup i obavljanje veterinarske profesije u skladu sa minimalnim uvjetima propisanim Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju stručnih kvalifikacija te licenciju za samostalan rad izdanu od Hrvatske veterinarske komore.
68. Veterinarska zaštita okoliša – veterinarska djelatnost u sklopu postupaka i mjera koje se provode tijekom uzgoja, držanja i rukovanja životinjama te lešinama životinja i nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima, čija je svrha sprječavanje onečišćenja okoliša te očuvanje zdravlja ljudi i životinja.
69. Veterinarski pregled – pregled životinja i proizvoda životinjskog podrijetla te hrane za životinje u svrhu zaštite javnog zdravlja, zdravlja životinja, dobrobiti životinja i veterinarske zaštite okoliša koji obavlja ovlaštena osoba, a može se sastojati od kliničkog, dokumentacijskog, identifikacijskog i fizičkog pregleda, od kojih je dokumentacijski pregled obvezan.
70. Veterinarsko javno zdravstvo – veterinarska djelatnost zaštite i očuvanja zdravlja ljudi koja se provodi primjenom propisa iz područja zaštite zdravlja životinja te sigurnosti hrane i hrane za životinje.
71. Zajednički veterinarski dokument o ulasku (u daljnjem tekstu: ZVDU) – propisani oblik veterinarske svjedodžbe za pošiljku životinja ili proizvoda, kojom se potvrđuje da je obavljen veterinarski pregled pri unošenju pošiljke na područje Republike Hrvatske i na kojoj su navedeni rezultati pregleda i rješenje graničnoga veterinarskog inspektora u odnosu na ispunjavanje uvjeta za uvoz i provoz.
72. Zaštita zdravlja životinja – otkrivanje, nadziranje, sprječavanje pojave i širenja, kontrola, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti životinja utvrđenih ovim Zakonom, uključujući suzbijanje bolesti zajedničkih ljudima i životinjama (u daljnjem tekstu: zoonoze) i uzgoj životinja određenog genotipa slobodnog od određenih bolesti.
73. Zdravstveni status – status stada, jata, gospodarstva, zone, kompartmenta, regije ili države u odnosu na određenu bolest životinja, koji se utvrđuje u skladu s jasno određenim kriterijima za svaku posebnu bolest.
74. Zona – jasno određeno geografsko područje s homogenim hidrološkim sustavom koje obuhvaća dio slivnog područja od izvora do prirodne ili umjetne prepreke koja sprječava uzvodnu migraciju akvatičnih životinja iz donjih dijelova slivnog područja, ili cijelo slivno područje od izvora do ušća, ili više slivnih područja, uključujući njihova ušća, koja su međusobno epidemiološki povezana preko ušća.
75. Životinje – životinje iz porodice kopitara (konji, magarci, mazge, mule i dr.), životinje iz porodice papkara (goveda, ovce, koze, svinje i dr.), perad (kokoši, pure, guske, patke i druge ptice koje su uzgajane ili držane radi proizvodnje mesa, rasplodnih ili konzumnih jaja i drugih proizvoda te divlje ptice za uzgoj i rasplod), ukrasne, strane i divlje ptice i sisavci, psi, mačke, kunići, pčele, dudov svilac, kukci oprašivači i drugi člankonošci, ribe, rakovi, žabe, puževi, drugi mekušci, školjkaši, ježinci, kornjače i drugi gmazovi, kolutićavci, divljač, životinje namijenjene pokusima, te reprodukcijski materijal.
76. Životinje za klanje – kopitari, papkari, perad, kunići te uzgojena divljač, meso kojih je namijenjeno za prehranu ljudi.
Članak 4.
(1) Nadležno tijelo za provedbu uredbi iz članka 2. ovoga Zakona je Uprava, osim ako nije drugačije određeno ovim Zakonom ili posebnim propisom o provedbi uredbi Europske unije.
(2) Ministarstvo, kao i druga tijela čija je nadležnost određena na temelju odredaba ovoga Zakona u obavljanju poslova surađuju s drugim tijelima s kojima mogu razmjenjivati podatke te sklapati sporazume o suradnji.
(3) Za provedbu posebnih stručnih poslova i savjetovanja nadležnog tijela iz stavka 1. ovoga članka ministar može ovlastiti pravne osobe s javnim ovlastima i druge javne ustanove.
Članak 5.
Ministar je ovlašten donijeti provedbene propise kojima se osigurava potpuna usklađenost zakonodavstva Republike Hrvatske s važećim propisima Europske unije u području veterinarstva i uvjeti za njihovu provedbu.
Veterinarska djelatnost
Članak 6.
(1) Veterinarstvo je, u smislu ovoga Zakona, zaštita i kontrola zdravlja i dobrobiti životinja, suzbijanje zoonoza, osiguravanje zdravstveno ispravnih i neškodljivih proizvoda životinjskoga podrijetla te drugi poslovi veterinarskoga javnog zdravstva, promicanje reprodukcije životinja i veterinarska zaštita okoliša (u daljnjem tekstu: veterinarska djelatnost).
(2) Veterinarsku djelatnost iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati fizičke i pravne osobe pod uvjetima i na način propisanim ovim Zakonom.
(3) Pojedine poslove iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati samo pravne osobe koje ispunjavaju posebne uvjete, na temelju ovlasti Uprave (u daljnjem tekstu: ovlaštene veterinarske organizacije).
Članak 7.
(1) Fizičke i pravne osobe koje obavljaju veterinarsku djelatnost obvezne su na zahtjev posjednika životinja pružiti odgovarajuću veterinarsku uslugu.
(2) Posjednici životinja obvezni su osigurati provedbu mjera za otkrivanje, sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti životinja na način i u rokovima utvrđenim ovim Zakonom i njegovim podzakonskim aktima te uredbama i odlukama Europske unije u području veterinarstva, kao i skrbiti o zdravlju i dobrobiti životinja.
3) Posjednici životinja i poslovni subjekti, u skladu s odredbama ovoga Zakona, imaju pravo na propisane veterinarske preglede, certificiranje i izdavanje propisanih dokumenata.
(4) Uprava posjednicima životinja i poslovnim subjektima, u skladu s odredbama ovoga Zakona, osigurava provedbu propisanih postupaka registracija odnosno odobravanja.
(5) Uprava mora osigurati da životinje i proizvodi životinjskog podrijetla koji se stavljaju u promet potječu s gospodarstava odnosno iz objekata u kojima su obavljeni propisani veterinarski pregledi.
(6) Uprava osigurava provedbu službenih kontrola životinja, hrane životinjskog podrijetla hrane za životinje, nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda, VMP i rezidue.
II. ZAŠTITA ZDRAVLJA ŽIVOTINJA
1. Mjere zaštite zdravlja životinja
Članak 8.
Zaštita zdravlja životinja provodi se radi osiguravanja uzgoja i proizvodnje zdravih životinja, higijenski i zdravstveno ispravnih proizvoda životinjskog podrijetla, zaštite ljudi od zoonoza te osiguranja dobrobiti životinja i veterinarske zaštite okoliša.
Članak 9.
Radi zaštite zdravlja životinja provode se sljedeće mjere:
1. mjere za otkrivanje, nadziranje, sprječavanje širenja i pojave, kontrolu, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti životinja, uključujući i zoonoze,
2. zaštita životinja od drugih bolesti,
3. sprječavanje i otkrivanje onečišćenja životinja i proizvoda životinjskog podrijetla onečišćivačima biološkog i kemijskog podrijetla,
4. liječenje, cijepljenje, obavljanje kirurških zahvata na životinjama i drugih poslova zaštite zdravlja životinja,
5. osiguravanje razmnožavanja životinja u skladu s biološkim karakteristikama vrsta, sprječavanje poremećaja plodnosti, liječenje neplodnosti životinja, sprječavanje i liječenje uzgojnih bolesti te bolesti podmlatka životinja,
6. uzgoj životinja određenog genotipa slobodnog od određenih bolesti,
7. provedba mjera zaštite zdravlja pri dobivanju i pripremi sjemena za umjetno osjemenjivanje, dobivanju i presađivanju oplođenih jajnih stanica i zametaka, skladištenju i raspodjeli sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica i zametaka te umjetno osjemenjivanje životinja, sprječavanje i otkrivanje nasljednih bolesti životinja,
8. osiguravanje biosigurnosnih, zoohigijenskih i drugih veterinarsko-zdravstvenih uvjeta uzgoja i korištenja životinja te očuvanje zdravlja i pravilne hranidbe životinja,
9. veterinarska zaštita dobrobiti životinja,
10. opskrba VMP i ljekovitim dodacima pri izravnom pružanju usluga zaštite zdravlja životinja,
11. obavljanje trgovine VMP na malo,
12. dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija te radiološka dekontaminacija životinja i proizvoda životinjskog podrijetla, zemljišta, objekata, opreme i drugih predmeta,
13. veterinarska zaštita okoliša u svezi sa zaštitom zdravlja životinja u primjeni veterinarskih farmakoloških sredstava; uzgojem i držanjem životinja i mogućih negativnih utjecaja na okoliš; obradom, preradom, skladištenjem i prometom proizvoda životinjskog podrijetla te zbrinjavanjem nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda,
14. veterinarsko-stočarsko prosvjećivanje.
2. Zaštita zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti
Članak 10.
Nadležno tijelo za donošenje i provedbu mjera otkrivanja, nadziranja, sprječavanja pojave i širenja, kontrole, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti životinja i zoonoza u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, uključujući hranu za životinje, te dostavu informacija prema Europskoj komisiji i nadležnim tijelima drugih država članica je Uprava.
Članak 11.
(1) Bolesti životinja čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku te radi kojih se provode mjere zaštite zdravlja životinja, određuju se prema vrsti uzročnika i mjerama potrebnim za njihovo sprječavanje i suzbijanje.
(2) Za određene bolesti životinja može se dobiti zdravstveni status, koji se odnosi na stado, jato, gospodarstvo, zonu, kompartment, regiju ili državu.
(3) Statuse koji se odnose na stado, jato ili gospodarstvo, zonu, kompartment, regiju ili državu u Republici Hrvatskoj dodjeljuje Uprava.
(4) Posjednik životinje i subjekt u poslovanju sa hranom dužan je osigurati provedbu mjera zaštite zdravlja životinja iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Zahtjev za priznavanje statusa regije ili države, Uprava može podnijeti Europskoj komisiji, OIE ili drugoj međunarodnoj organizaciji.
(6) Određivanje bolesti životinja i mjere zaštite zdravlja životinja iz stavka 1. ovoga članka, te uvjete za stjecanje statusa iz stavka 2. ovoga članka, kao i uvjete za prestanak važenja mjera te način izvješćivanja pravilnikom propisuje ministar.
Članak 12.
(1) Način provedbe prikladnih i učinkovitih mjera radi otkrivanja i kontrole zoonoza u svim relevantnim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, a posebno na razini primarne proizvodnje, uključujući hranu za životinje, kako bi se smanjila njihova raširenost i rizik koji predstavljaju za javno zdravstvo se obavlja u skladu s Uredbom (EZ) br. 2160/2003.
(2) Sprječavanje pojave, kontrola i iskorjenjivanje transmisivnih spongiformnih encefalopatija u životinja, provodi se na način kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 999/2001, i primjenjuje se na proizvodnju i stavljanje na tržište živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla, uključujući hranu za životinje, nusproizvode i od njih dobivene proizvode.
(3) Pravila za kontrolu, sustavno praćenje, nadziranje i ograničenje kretanja životinja u odnosu na bolest plavog jezika donose se u skladu sa Uredbom (EU) br. 456/2012.
(4) Uprava uspostavlja i nadzire provedbu programa kontrole za zoonoze, programa praćenja i kontrole transmisivnih spongiformnih encefalopatija, programa nadziranja bolesti plavog jezika, uzgojnog programa za odabir populacije ovaca otpornih na transmisivne spongiformne encefalopatije i programa edukacija.
(5) Posjednik životinje i subjekt u poslovanju s hranom dužan je poštivati pravila i osigurati provedbu mjera, programa te drugih aktivnosti u skladu s odredbama ovoga članka.
Članak 13.
(1) U slučaju pojave emergentne bolesti životinja, čelnik Uprave rješenjem može odrediti da se za zaštitu od takve bolesti primjenjuju sve ili pojedine mjere određene člankom 16. ovoga Zakona.
(2) Radi sprječavanja unošenja zaraznih ili nametničkih bolesti iz drugih država čelnik Uprave može narediti da se određeno granično područje stavi pod pojačani veterinarski nadzor te da se provedu sve ili pojedine mjere iz članka 16. ovoga Zakona.
(3) U slučaju prijema obavijesti o izbijanju bolesti koje se obvezno prijavljuju, nadležni veterinarski inspektor poduzima sve potrebne mjere da se sumnjive pošiljke pretraže i provedu sve potrebne mjere za sprječavanje širenja bolesti.
Članak 14.
(1) Zaraženo područje, u smislu ovoga Zakona, je područje na kojem je bolest potvrđena, a uključuje najmanje veličinu mjesta izbijanja bolesti.
(2) Ugroženo područje, u smislu ovoga Zakona, je područje koje graniči sa zaraženim područjem.
(3) Veličinu zaraženog i ugroženog područja te druga područja na kojima se provode mjere zaštite zdravlja životinja u skladu s propisima o zaštiti zdravlja životinja, ovisno o prirodi bolesti, konfiguraciji terena, biološkim čimbenicima, provedbi mjera zaštite zdravlja životinja, biosigurnosnih mjera i načinu uzgoja životinja, rješenjem određuje čelnik Uprave.
Članak 15.
(1) Osobe koje u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti dolaze u neposredan dodir sa životinjama, moraju biti upoznate s temeljnim znanjima o bolestima životinja, zoonozama, njihovom sprječavanju i prenošenju na ljude te o propisima o zaštiti zdravlja životinja.
(2) Osposobljavanje osoba iz stavka 1. ovoga članka provodi se tečajevima, za koje ministarstvo donosi program i rješenjem određuje izvoditelja.
(3) Uvjete za osposobljavanje iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, smatra se da su osobe koje imaju odgovarajuću stručnu školu poljoprivrednog ili veterinarskog smjera dovoljno osposobljene.
Članak 16.
(1) Radi otkrivanja, nadziranja, sprječavanja pojave i širenja, kontrole, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti životinja i zoonoza, ovisno o njihovoj naravi i razini opasnosti, čelnik Uprave može odrediti jednu ili više od sljedećih mjera:
1. cijepljenje,
2. dijagnostičke i druge pretrage,
3. utvrđivanje uzroka oboljenja i uginuća,
4. provedbu epidemiološkog istraživanja,
5. usmrćivanje u dijagnostičke svrhe,
6. usmrćivanje u preventivne svrhe,
7. provedbu stamping-out postupka,
8. laboratorijsku pretragu sirovih koža,
9. laboratorijsku pretragu vode,
10. provedbu posebnih, ciljanih programa zdravlja životinja,
11. zabranu korištenja napoja u hranidbi životinja,
12. zabranu pašnoga držanja domaćih životinja,
13. provedbu pretraživanja divljih životinja,
14. laboratorijsku pretragu hrane za životinje u proizvodnji,
15. dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju,
16. provedbu biosigurnosnih, zoohigijenskih, zootehničkih i izolacijskih mjera na mjestima gdje se životinje drže i/ili uzgajaju,
17. klinički pregled životinja i inspekciju proizvoda životinjskog podrijetla u proizvodnji i prometu,
18. klinički pregled životinja na sajmovima, tržnicama, dogonima, izložbama, aukcijama, burzama i sportskim natjecanjima ili drugim okupljalištima životinja,
19. inspekciju objekata za uzgoj i smještaj životinja,
20. inspekciju sredstava i uvjeta za prijevoz životinja i proizvoda životinjskog podrijetla,
21. inspekciju objekata za klanje životinja, obradu, preradu, skladištenje i promet proizvoda životinjskog podrijetla,
22. sakupljanje i uklanjanje nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda,
23. inspekciju proizvodnje, prometa, uporabe i skladištenja reprodukcijskog materijala,
24. posebno označavanje životinja,
25. posebne uvjete, ograničenje ili zabranu uvoza, izvoza i provoza životinja te proizvoda životinjskog podrijetla,
26. zabranu premještanja životinja i kretanja ljudi,
27. ograničenje i zabranu stavljanja u promet proizvoda životinjskog podrijetla,
28. inspekciju zdravstvene ispravnosti hrane za životinje u proizvodnji, prometu i uporabi,
29. educiranje posjednika životinja,
30. popis životinja na području na kojem se provode mjere zaštite zdravlja životinja,
31. određivanje načina držanja životinja na gospodarstvima te postupanje s divljim životinjama.
(2) U slučaju potrebe, osim mjera iz stavka 1. ovoga članka, čelnik Uprave može narediti i druge odgovarajuće mjere te uvjete i način njihovog provođenja.
Članak 17.
(1) Mjere otkrivanja, nadziranja, sprječavanja pojave i širenja, kontrole, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti životinja i zoonoza, u skladu s epidemiološkim stanjem i razinom ugroženosti, krajem svake tekuće godine za sljedeću godinu naredbom propisuje ministar.
(2) Naredbom iz stavka 1. ovoga članka određuje se provedba, rokovi i način osiguranja sredstava i plaćanja troškova u provedbi naređenih mjera.
(3) Mjere određene sukladno stavku 1. ovoga članka, za posjednika životinja su obvezujuće.
(4) Posjednik životinje snosi troškove zaštitnih cijepljenja i dijagnostičkih pretraga te sve druge troškove u svezi s provođenjem naređenih mjera iz stavka 1. ovoga članka, ako se ti troškovi ne podmiruju iz državnog proračuna Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni proračun) ili drugih izvora.
Članak 18.
(1) Ako se pojave znaci bolesti i/ili uginuće posjednik životinje mora o tome odmah obavijestiti veterinara.
(2) Posjednik životinje mora odmah ograničiti kretanje bolesne životinje i/ili spriječiti doticaj drugih ljudi i životinja s oboljelom životinjom ili lešinom do dolaska veterinara.
Članak 19.
(1) Smatra se da postoji sumnja na zaraznu ili nametničku bolest kada u stadu, jatu, dvorištu, gospodarstvu ili drugom mjestu i prostoru gdje životinje privremeno ili stalno borave, klinička slika bolesti, epidemiološke okolnosti ili tijek laboratorijske pretrage ukazuju na pojavu zarazne ili nametničke bolesti, ili kada životinja naglo ugine bez vidljivog uzroka ili u slučaju dva i više oboljenja ili uginuća s jednakim ili sličnim znacima opravdavaju postavljanje sumnje na zaraznu ili nametničku bolest.
(2) Svaki veterinarski djelatnik mora po saznanju ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji, odnosno nadležnom veterinarskom uredu, prijaviti pojavu sumnje na zaraznu ili nametničku bolest životinja.
(3) Ovlašteni veterinar koji posumnja na zaraznu ili nametničku bolest mora posjedniku odrediti odgovarajuće mjere zaštite zdravlja životinja do propisivanja mjera od strane veterinarskog inspektora.
(4) Svaki veterinarski djelatnik mora poduzeti sve potrebne mjere kako svojim postupcima ne bi utjecao na širenje uzročnika bolesti.
(5) Mjere određene sukladno stavku 3. ovoga članka, za posjednika životinja su obvezujuće.
Članak 20.
(1) Veterinarske organizacije ili ambulante veterinarske prakse dužne su, po nalogu veterinarskog inspektora:
1. utvrditi postoji li sumnja na zaraznu ili nametničku bolest,
2. odmah provesti odgovarajuće mjere za sprječavanje širenja zarazne ili nametničke bolesti koje je posjednik životinje obvezan odmah provoditi,
3. u slučaju sumnje na zaraznu ili nametničku bolest, uzeti odgovarajući dijagnostički materijal i dostaviti ga na pretragu u službeni laboratorij.
(2) Troškovi provedbe mjera iz stavka 1. ovoga članka te troškovi laboratorijske pretrage financiraju se s posebne pozicije državnog proračuna za financiranje mjera zaštite zdravlja životinja.
Članak 21.
(1) Laboratorijsku pretragu dijagnostičkog materijala radi utvrđivanja uzročnika zaraznih ili nametničkih bolesti, po propisanim metodama, obavlja službeni ili referentni laboratorij iz članka 22. i 23. ovog Zakona.
(2) Laboratorijske testove te način uzimanja i slanja dijagnostičkog materijala na pretrage iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Članak 22.
(1) Ministar ovlašćuje službene laboratorije iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Službeni laboratoriji moraju biti akreditirani u skladu s hrvatskim normama.
(3) Postupak i način ovlašćivanja te uvjete kojima moraju udovoljavati laboratoriji iz stavka 1. ovoga članka, kao i obveze laboratorija pravilnikom propisuje ministar.
(4) Popis laboratorija iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se na web-stranici Ministarstva.
Članak 23.
(1) Ministar ovlašćuje referentne laboratorije iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Za svako područje pretraživanja odnosno metodu koja se provodi radi provođenja naređenih mjera iz članka 16. i 17. ovoga Zakona, ministar ovlašćuje jedan službeni laboratorij kao referentni laboratorij za to područje pretraživanja odnosno metodu. Jedan laboratorij može biti referentan i za više područja pretraživanja odnosno metoda.
(3) U slučaju kada u Republici Hrvatskoj za određeno područje pretraživanja odnosno metodu ne postoji laboratorij koji ispunjava zahtjeve iz stavka 4. ovoga članka, ministar može za referentni laboratorij odrediti laboratorij izvan Republike Hrvatske.
(4) Postupak i način ovlašćivanja te obveze referentnih laboratorija pravilnikom propisuje ministar.
(5) Popis referentnih laboratorija iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se na web-stranici Ministarstva.
Članak 24.
(1) Kada se utvrdi zarazna ili nametnička bolest ili postavi sumnja na pojedinu bolest iz članka 11. ovoga Zakona, ovlašteni veterinar mora sumnju, odnosno utvrđenu bolest prijaviti na propisani način Upravi i nadležnom veterinarskom uredu.
(2) Kad se utvrdi bolest i u vremenu trajanja opasnosti, veterinarski inspektor, ovisno o bolesti, naređuje propisane mjere o kojima izvješćuje Upravu propisanim načinom.
(3) O pojavi zarazne ili nametničke bolesti ili sumnje iz stavka 1. ovoga članka nadležni veterinarski ured mora, na području pod njegovom nadležnosti, izvijestiti pravne i fizičke osobe koje obavljaju veterinarsku djelatnost te nadležnu veterinarsku službu Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske.
(4) U slučaju pojave zoonoze nadležni veterinarski ured mora, na području pod njegovom nadležnosti, izvijestiti i nadležno tijelo za zdravlje ljudi.
Članak 25.
(1) Kad se utvrdi zarazna ili nametnička bolest i dok traje opasnost od bolesti iz članka 11. ovoga Zakona, ovisno o razini opasnosti i naravi bolesti, nadležni veterinarski inspektor može odrediti jednu ili više od sljedećih mjera:
1. izdvajanje i odvojeno držanje na zarazu sumnjive ili oboljele životinje od zdravih životinja,
2. zabranu ili ograničenje stavljanja u promet i/ili premještanja životinja,
3. zabranu održavanja stočnih sajmova, izložbi, sportskih natjecanja i drugih javnih smotri, zabranu rada tržnica, dogona i drugih okupljališta životinja,
4. obavljanje trgovine životinjama na drugim mjestima,
5. zabranu ili ograničenje trgovine proizvoda životinjskog podrijetla, hrane za životinje i drugih predmeta kojima se može prenijeti bolest,
6. zabranu korištenja napoja u hranidbi životinja,
7. zabranu klanja kopitara, papkara, peradi, kunića i divljači iz uzgoja,
8. zabranu, ograničenje ili povećani odstrel divljači,
9. usmrćivanje ili u određenim slučajevima klanje oboljele i na zarazu sumnjive životinje,
10. usmrćivanje ili u određenim slučajevima klanje životinja u svrhu zaštite životinja,
11. popis životinja na gospodarstvu ili drugom mjestu gdje se drže ili uzgajaju, a prema potrebi njihovo posebno označavanje,
12. zabranu ili ograničenje proizvodnje životinja na određeno vrijeme,
13. liječenje, cijepljenje i dijagnostičko pretraživanje,
14. ograničenje kretanja osoba koje dolaze u doticaj sa zaraženom ili na zarazu sumnjivom životinjom te proizvodima koji potječu od takve životinje,
15. zabranu ulaska i izlaska ljudi i životinja sa i na zaraženo, ugroženo ili druga područja na kojima se provode mjere zaštite zdravlja životinja,
16. kastraciju oboljele životinje,
17. obvezno umjetno osjemenjivanje i zabranu prirodnog pripusta,
18. kontumaciju i neškodljivo uništavanje lešina pasa i mačaka lutalica,
19. zabrana premještanja, izdvajanje i odvojeno držanje stajskog gnoja ili stelje,
20. dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju predmeta, opreme, objekata, prijevoznih sredstava te drugih mjesta, područja i površina na kojima je boravila zaražena ili na zarazu sumnjiva životinja ili su bili smješteni proizvodi podrijetlom od takvih životinja, postavljanje dezobarijera,
21. zabranu izdavanja svjedodžbi o zdravstvenom stanju i podrijetlu životinja, certifikata i drugih potvrda o zdravstvenoj ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla kao i drugih isprava propisanih odredbama ovoga Zakona,
22. sustavno suzbijanje vektora (prijenosnika bolesti),
23. osiguranje i održavanje higijenskih uvjeta u objektima za uzgoj i proizvodnju životinja, objektima za proizvodnju, preradu, skladištenje i trgovinu proizvoda životinjskog podrijetla te prijevoznim sredstvima,
24. zabrana ispaše ili obvezno čuvanje životinja na ispaši,
25. zabranu držanja životinja na otvorenom,
26. privremenu zabranu rada u objektima u kojima se proizvode, prerađuju, skladište i stavljaju u promet proizvodi životinjskog podrijetla.
(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se narediti i u slučaju neposredne opasnosti od zarazne ili nametničke bolesti.
(3) U slučajevima posebnih okolnosti, elementarnih nepogoda ili epidemija većih razmjera, ministar može narediti i druge mjere i postupke koji nisu propisani odredbama ovoga Zakona, radi suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti.
(4) Uprava izrađuje krizne planove koji detaljno opisuju organizaciju i način provedbe mjera zaštite zdravlja životinja od pojedinih bolesti te koordinira i nadzire njihovu provedbu.
(5) Sredstva za nabavu i uskladištenje te nadopunjavanje minimalno potrebne opreme za krizne stožere, osnovane za provedbu kriznih planova iz stavka 4. ovoga članka, osiguravaju se u državnom proračunu.
(6) Uprava priprema i koordinira vježbe simulacije izbijanja pojedinih bolesti, radi provjere kriznih planova iz stavka 4. ovoga članka.
(7) Uprava izrađuje i organizira provedbu Plana edukacije za mjere zaštite zdravlja životinja pojedinih bolesti iz članka 11. ovoga Zakona.
(8) Smatra se da je bolest prestala kad nakon liječenja i ozdravljenja, usmrćenja, klanja ili uginuća posljednje oboljele životinje i nakon provedbe završne dezinfekcije, odnosno dezinsekcije i deratizacije protekne najduže vrijeme inkubacije za tu zaraznu bolest, ukoliko nije drugačije propisano.
(9) Mjere određene sukladno stavku 1. ovoga članka, za posjednika životinja su obvezujuće.
Članak 26.
(1) Uprava prati pojavu i kretanje bolesti životinja i zoonoza na području Republike Hrvatske i u drugim državama, o čemu daje redovita izvješća.
(2) Uprava mora na propisani način prijaviti svaku pojavu bolesti koja podliježe obveznoj prijavi Europskoj komisiji i OIE.
(3) U slučajevima kad radi pojave bolesti životinja postoji ozbiljan rizik za zdravlje ljudi ili životinja, o pojavi i opasnosti Uprava mora obavijestiti i javnost, tijela državne uprave nadležna za zdravlje ljudi, za stočarstvo, za zaštitu okoliša i tijelo nadležno za zaštitu i spašavanje te ih upoznati s najvažnijim mjerama zaštite zdravlja životinja.
(4) Način praćenja i izvješćivanja o pojavi bolesti životinja pravilnikom propisuje ministar.
Članak 27.
(1) Vrste i količine cjepiva koje je potrebno osigurati za sprječavanje pojave i širenja pojedinih bolesti, kao i veterinarske organizacije koje su ga dužne nabaviti i uskladištiti, određuje čelnik Uprave.
(2) Sredstva za nabavu, uskladištenje i kontrolu imunogenosti cjepiva iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu.
(3) Zahtjev za pristup bankama cjepiva Europske unije i drugih relevantnih međunarodnih organizacija podnosi čelnik Uprave.
Članak 28.
U slučaju pojave emergentne bolesti životinja kao i u slučajevima ugroženosti od pojave ili pojave pojedine bolesti iz članka 11. ovoga Zakona, nadležni veterinarski ured dužan je odrediti skupine veterinarskih djelatnika, radi provođenja mjera zaštite zdravlja životinja, a ovisno o razini ugroženosti može zatražiti i sudjelovanje drugih službi.
Članak 29.
Radi onemogućavanja unošenja, širenja i poduzimanja mjera suzbijanja određenih bolesti iz članka 11. ovoga Zakona, ministar može, na prijedlog čelnika Uprave, zatražiti da Vlada Republike Hrvatske odredi način sudjelovanja Ministarstva unutarnjih poslova, ustrojstvenih jedinica Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske u provođenju mjera ograničenja ili zabrane kretanja osoba i životinja za određena područja, a po potrebi i dijelova granice Republike Hrvatske.
Članak 30.
(1) Kada na zaraženom ili ugroženom području nema dovoljan broj veterinara za uspješno suzbijanje bolesti iz članka 11. ovoga Zakona, čelnik Uprave može odrediti potreban broj veterinara i drugih djelatnika s drugih područja, za provedbu mjera kontrole, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti.
(2) Čelnik Uprave dužan je obavijestiti veterinarsku organizaciju o upućivanju njenih djelatnika na druga područja za provođenje mjera iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Veterinari i drugi djelatnici dužni su odazvati se pozivu i sudjelovati u radu skupina u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Ukoliko su osobe iz stavka 3. ovoga članka u radnom odnosu, imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme odsutnosti s rada.
(5) Osobe iz stavka 3. ovoga članka koje nisu u radnom odnosu imaju pravo na naknadu, čiju visinu utvrđuje ministar.
(6) Sredstva za isplatu naknada iz stavaka 4. i 5. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu.
Članak 31.
Službene osobe nadležne policijske uprave, u granicama svojih ovlasti, pružaju nadležnom veterinarskom uredu, na njegov zahtjev, pomoć pri provedbi odgovarajućih mjera zaštite zdravlja životinja.
Članak 32.
Veterinarska služba Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske poduzima mjere zaštite zdravlja životinja koje služe potrebama Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske, te o pojavi bolesti životinja, poduzetim mjerama i prestanku bolesti izvješćuje nadležni veterinarski ured.
Članak 33.
(1) Mjere usmrćivanja ili u određenim slučajevima prisilnog klanja zaraženih ili na zaraznu bolest sumnjivih životinja kao i slučajevima zaštite dobrobiti životinja te uništavanje kontaminiranih predmeta i proizvoda životinjskog podrijetla, sjemena i zametaka naređuje se, kad se zarazna bolest ne može uspješno i bez opasnosti od njezinog širenja suzbiti primjenom drugih mjera određenih ovim Zakonom ili kad primjena drugih mjera za njezino suzbijanje nema gospodarskog opravdanja.
(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka određuje čelnik Uprave ili veterinarski inspektor.
Članak 34.
(1) Za životinju koja je usmrćena, zaklana ili uginula zbog provedbe naređene mjere, kao i za uništene proizvode životinjskog podrijetla i predmete oštećene ili uništene zbog provedbe naređenih mjera iz članka 33. ovoga Zakona, posjednik životinje odnosno vlasnik proizvoda životinjskog podrijetla i predmeta, ima pravo na naknadu, u visini tržišne cijene na dan provođenja mjere.
(2) Procjenu vrijednosti životinje odnosno proizvoda životinjskog podrijetla i predmeta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje povjerenstvo koje osniva čelnik Uprave u čijem sastavu mora obvezno biti nadležni veterinarski inspektor.
(3) Rješenje o pravu na naknadu štete i visini štete donosi čelnik Uprave na prijedlog povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka, u roku od 60 dana, a isplata mora uslijediti najkasnije u roku od 90 dana od dana provedene mjere.
Članak 35.
Posjednik životinje, odnosno vlasnik predmeta nema pravo na naknadu štete iz članka 34. ovoga Zakona:
1. ako pojavu znakova bolesti ili uginuće nije odmah prijavio i sa životinjom postupio na način propisan odredbama članka 18. ovoga Zakona,
2. ako nije poduzeo propisane ili naređene mjere za sprječavanje i suzbijanje zarazne ili nametničke bolesti propisane ovim Zakonom,
3. ako životinja nije propisno označena,
4. ako premještanje životinja obavlja suprotno odredbama ovoga Zakona,
5. ako se bolest životinja pojavila kod uvoza ili za vrijeme trajanja karantene uvezene životinje,
6. za psa usmrćenog u tijeku provođenja mjera iz članka 45. stavka 7. ovoga Zakona,
7. ako je kod pčela oboljelih od američke gnjiloće utvrđeno trajanje bolesti starije od dva mjeseca.
Članak 36.
(1) Zaštita zdravlja životinja od drugih bolesti provodi se:
1. poduzimanjem mjera propisanih odredbama ovoga Zakona,
2. primjenom znanstveno utvrđenih spoznaja i praktično provjerenih vještina u utvrđivanju, liječenju i suzbijanju bolesti.
(2) Pod drugim bolestima životinja podrazumijevaju se sve ostale bolesti životinja koje ugrožavaju zdravlje životinja i posredno, preko proizvoda životinjskog podrijetla, zdravlje ljudi.
3. Registracija i odobravanje farmi, sabirnih centara, sajmova i trgovaca životinjama
Članak 37.
(1) Farme papkara i kopitara, peradi i kunića, valionice, farme za uzgoj divljači, objekti za uzgoj riba i školjkaša, drugi objekti akvakulture i objekti uzgoja životinja moraju biti upisani u Registar farmi.
(2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka moraju biti odobreni, ukoliko je to određeno posebnim propisom iz stavka 6. ovoga članka.
(3) Rješenje o udovoljavanju objekata iz stavka 2. ovoga članka propisanim uvjetima i određivanju broja odobrenja objekta, na prijedlog stručnog povjerenstva kojeg osniva, donosi čelnik Uprave.
(4) Trgovci životinjama, sabirni centri i sajmovi moraju udovoljavati propisanim uvjetima te, na temelju rješenja čelnika Uprave, biti registrirani ili odobreni te upisani u upisnike koje vodi Uprava.
(5) Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenja iz stavka 3. i 4. ovoga članka i briše objekte te pravne i fizičke osobe iz navedenih registra i upisnika u sljedećim slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,
– proteka roka na koji je izdano odobrenje,
– prestanka obavljanja djelatnosti.
(6) Objekte iz stavka 1. ovoga članka, veterinarsko-zdravstvene uvjete kojima moraju udovoljavati objekti iz stavaka 2. i 4. ovoga članka te sadržaj, oblik i način vođenja registra i upisnika iz stavaka 1. i 4. ovoga članka, pravilnikom propisuje ministar.
4. Ostali objekti za trgovinu i okupljanje životinja
Članak 38.
(1) Objekti i mjesta za održavanje dražbi, izložbi i sportskih natjecanja te javnih smotri na koje se, u tu svrhu, dopremaju životinje, moraju biti pod nadzorom veterinarske inspekcije i udovoljavati propisanim uvjetima.
(2) U objekte i na mjesta iz stavka 1. ovoga članka smiju se dopremati samo zdrave i propisno označene životinje koje prati propisana i uredna dokumentacija.
(3) Uvjete kojima moraju udovoljavati objekti i mjesta iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Članak 39.
Izložbe, sportska natjecanja, zoološki vrtovi, cirkusi i druge priredbe sa životinjama te trgovina životinja i proizvoda životinjskog podrijetla izvan objekata, prostorija i mjesta utvrđenih odredbama ovoga Zakona, mogu se održavati samo na temelju prethodne veterinarsko-zdravstvene suglasnosti nadležnoga veterinarskog ureda.
5. Označavanje i registracija životinja
a) Označavanje goveda, ovaca, koza, svinja i kopitara
Članak 40.
(1) Goveda, ovce, koze i svinje podliježu obveznom označavanju koje provode posjednici životinja, ovlaštene veterinarske organizacije i veterinarska služba, u skladu s propisanim uvjetima iz stavka 9. ovoga članka.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, označavanje uzgojno valjanih životinja, u skladu s propisanim uvjetima iz stavka 9. ovoga članka, obavlja Hrvatska poljoprivredna agencija (u daljnjem tekstu: HPA).
(3) Kopitari podliježu obveznom označavanju koje provode ovlaštene uzgojne organizacije, HPA i ovlaštene veterinarske organizacije.
(4) U slučaju potrebe otkrivanja, sprječavanja i suzbijanja zaraznih i nametničkih bolesti te kontrole prometa životinja, čelnik Uprave može narediti obvezno označavanje i drugih vrsta životinja.
(5) Posjednik životinja odgovoran je da su životinje propisanim načinom označene i registrirane.
(6) Posjednik životinja mora voditi propisane evidencije i registre te prijavljivati rođenja, uginuća, klanja i premještanja životinja na propisani način.
(7) Kod premještanja životinje moraju pratiti propisani dokumenti.
(8) Troškove označavanja i registracije životinja snosi njihov posjednik.
(9) Oblik i sadržaj obvezne oznake za označavanje životinja, način i postupak označavanja, način vođenja evidencije i oblik obrazaca te način postupanja s markicama i putnim listovima uginulih, usmrćenih ili zaklanih životinja pravilnikom propisuje ministar u skladu s pravno obvezujućim aktima Europske unije (u daljnjem tekstu: propisi EU) koji reguliraju područje identifikacije i registracije životinja.
(10) Uprava uspostavlja Jedinstveni registar domaćih životinja (u daljnjem tekstu: JRDŽ) kao integriranu bazu podataka koja obuhvaća Registar farmi, Jedinstveni registar goveda, Jedinstveni registar ovaca i koza, Jedinstveni registar svinja i Središnji registar kopitara.
(11) JRDŽ može sadržavati i druge baze podataka i aplikacije koje su od važnosti za rad Uprave i provedbu propisa iz područja veterinarstva.
(12) Operativni dio poslova vođenja Jedinstvenog registra domaćih životinja Uprava sporazumom o međusobnoj suradnji povjerava HPA.
Označavanje goveda
Članak 41.
(1) Nadležno tijelo za provedbu uredbi Europske unije (u daljnjem tekstu: uredbe EU) u području identifikacije i registracije goveda (uključujući vrste bizon i bivol), provedbu nadzora te dostavu informacija prema Europskoj komisiji i nadležnim tijelima drugih država članica je Uprava.
(2) Uprava uspostavlja Jedinstveni registar goveda kao računalnu bazu podataka o označenim i registriranim govedima u skladu s odredbama članka 5. Uredbe (EZ) br. 1760/2000.
(3) Ministar je ovlašten donijeti pravilnike, naredbe i naputke za provedbu uredbi EU i propisa EU donesenih na temelju uredbi EU koje uređuju područje identifikacije i registracije goveda.
Označavanje ovaca i koza
Članak 42.
(1) Nadležno tijelo za provedbu uredbi EU u području identifikacije i registracije ovaca i koza, provedbu nadzora te dostavu informacija prema Europskoj komisiji i nadležnim tijelima drugih država članica je Uprava.
(2) Uprava uspostavlja Jedinstveni registar ovaca i koza kao računalnu bazu podataka o označenim i registriranim ovcama i kozama u skladu s odredbama članka 8. Uredbe (EZ) br. 21/2004.
(3) Ministar je ovlašten donijeti pravilnike, naredbe i naputke za provedbu uredbi EU i propisa EU donesenih na temelju uredbi EU koje uređuju područje identifikacije i registracije ovaca i koza.
Označavanje kopitara
Članak 43.
(1) Nadležno tijelo za provedbu Uredbe (EZ) br. 504/2008 u području identifikacije i registracije kopitara, provedbu nadzora te dostavu informacija prema Europskoj komisiji i nadležnim tijelima drugih država članica EU je Ministarstvo.
(2) Identifikacijske dokumente za kopitare izdaju ovlaštene uzgojne organizacije i HPA.
(3) HPA distribuira i vodi evidenciju izdanih mikročipova za označavanje kopitara te vodi Središnji registar kopitara koji je sastavni dio JRDŽ.
(4) Mjere propisane člankom 19. Uredbe (EZ) br. 504/2008 provodi subjekt u poslovanju s hranom kada je riječ o klanju kopitara, odnosno, odobreni prijevoznik nusproizvoda, kada se radi o usmrćivanju ili uginuću.
(5) Ministar je ovlašten donijeti pravilnike, naredbe i naputke za provedbu uredbi EU i propisa EU donesenih na temelju uredbi EU koje uređuju područje identifikacije i registracije kopitara.
b) Mjere veterinarskog inspektora u označavanju životinja
Članak 44.
(1) Ako veterinarski inspektor utvrdi nepravilnosti u svezi označavanja i registracije goveda te registracije njihova premještanja na gospodarstvu, u skladu s Uredbom (EZ) br. 494/98, ima pravo i obvezu, narediti:
1. zabranu premještanja pojedinih ili svih životinja sa gospodarstva ili uvođenja životinja na gospodarstvo; i/ili
2. usmrćivanje životinje i uništavanje lešine.
(2) Mjere koje provodi veterinarski inspektor u slučaju kada se utvrde nepravilnosti u označavanju drugih vrsta životinja pravilnikom propisuje ministar.
c) Označavanje pasa, mačaka i pitomih vretica
Članak 45.
(1) Psi moraju biti označeni mikročipom najkasnije 90 dana od dana štenjenja.
(2) Svi psi, mačke i pitome vretice koji su označeni moraju biti upisani u Upisnik kućnih ljubimaca koji vodi Uprava.
(3) Vlasnik psa mora posjedovati Putovnicu za kućne ljubimce propisanu Odlukom Komisije 2003/803/EZ od 26. studenoga 2003. kojom se utvrđuju obrasci putovnica za kretanje pasa, mačaka i pitomih vretica unutar Zajednice (SL L 312, 27. 11. 2003.), (u daljnjem tekstu: Putovnica).
(4) Izdavanje Putovnice i unošenje podataka iz stavka 8. ovoga članka u Upisnik kućnih ljubimaca te cijepljenje pasa, mačaka i pitomih vretica, obveza je veterinarske organizacije i ambulante veterinarske prakse koje su za to ovlaštene.
(5) Za troškove označavanja i izdavanja Putovnice te upisa pasa, mačaka i pitomih vretica u Upisnik kućnih ljubimaca, posjednik plaća naknadu čiju visinu pravilnikom utvrđuje ministar.
(6) Posjednik je obvezan prijaviti nabavu psa, odnosno odjaviti psa u slučaju svakog gubitka posjeda životinje (nestanka, prodaje, darovanja, uginuća) u roku od 14 dana od nastalog događaja pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 4. ovoga članka.
(7) Psi nad kojima nisu provedene propisane mjere iz stavka 4. ovoga članka smještaju se u sklonište na teret posjednika, odnosno jedinice lokalne samouprave ako posjednik nije poznat, a koje se mogu darovati, prodati ili usmrtiti u skladu s odredbama posebnog propisa o zaštiti životinja.
(8) Oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika kućnih ljubimaca pravilnikom propisuje ministar.
(9) Uvjete i način označavanja te oblik obvezne oznake pravilnikom propisuje ministar ako propisima EU nije drugačije propisano.
6. Reprodukcija životinja
Članak 46.
(1) Rasplodna grla, sjeme za umjetno osjemenjivanje i zametci moraju biti slobodni od zaraznih i nametničkih bolesti utvrđenih odredbama ovoga Zakona.
(2) Muška rasplodna grla za proizvodnju sjemena za umjetno osjemenjivanje i grla za prirodni pripust te plotkinje za proizvodnju oplođenih jajnih stanica, mogu se koristiti samo ako su na temelju provedenih mjera u skladu s odredbama ovoga Zakona slobodni od propisanih zaraznih i nametničkih bolesti.
(3) Sjeme za umjetno osjemenjivanje i zametci moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede polučivanja, pripreme i razrjeđivanja, zdravstvene ispravnosti i biološke kakvoće te biti označeni na propisani način.
(4) Uvjete iz stavka 3. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Članak 47.
(1) Centri za sakupljanje sjemena i centri za skladištenje sjemena moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.
(2) Rješenje o udovoljavanju objekata iz stavka 1. ovoga članka propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima donosi čelnik Uprave, na prijedlog stručnog povjerenstva koje osniva.
(3) Upisnik odobrenih objekata iz stavka 1. ovoga članka vodi Uprava, a objavljuje se na web stranici Ministarstva.
(4) Veterinarsko-zdravstvene uvjete kojima moraju udovoljavati objekti iz stavka 1. ovoga članka te sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 3. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
(5) Timovi za sakupljanje zametaka i timovi za proizvodnju zametaka moraju udovoljavati propisanim uvjetima.
(6) Rješenje o odobravanju timova iz stavka 5. ovoga članka donosi čelnik Uprave, na prijedlog stručnog povjerenstva koje osniva.
(7) Upisnik odobrenih timova iz stavka 5. ovoga članka vodi Uprava, a objavljuje se na web stranici Ministarstva.
(8) Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenje iz stavaka 2. i 6. ovoga članka i briše pravnu ili fizičku osobu iz upisnika u sljedećim slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,
– prestanka obavljanja djelatnosti.
(9) Uvjete za odobravanje timova za proizvodnju zametaka i timova za uzimanje zametaka te sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 7. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
7. Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija
Članak 48.
(1) Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija obavljaju se na svim objektima, prostorima, prijevoznim sredstvima, spremnicima, na opremi i predmetima koji podliježu nadzoru veterinarske inspekcije te objektima, prostorima, pašnjačkim i drugim površinama gdje životinje povremeno ili stalno borave ili se kreću.
(2) Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija obavljaju se radi sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti životinja i zoonoza, nametničkih bolesti, zaštite zdravstvene ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje te veterinarske zaštite okoliša od onečišćenja patogenim mikroorganizmima i parazitima.
(3) Sredstva za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju moraju se koristiti na način da ne onečišćuju okoliš.
(4) Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, u slučaju kada je obvezna na temelju odredaba ovoga Zakona odnosno naređena od strane veterinarskog inspektora, obavljaju ovlaštene veterinarske organizacije, pod uvjetima i na način koje pravilnikom propisuje ministar.
(5) Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju mogu obavljati i druge pravne i fizičke osobe, osim u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka, pod uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.
(6) Čelnik Uprave utvrđuje rješenjem jesu li ispunjeni propisani uvjeti iz stavaka 4. i 5. ovoga članka.
(7) Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenje iz stavka 6. ovoga članka i briše pravnu ili fizičku osobu iz upisnika u sljedećim slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,
– prestanka obavljanja djelatnosti.
(8) Registar osoba iz stavaka 4. i 5. ovoga članka vodi Uprava, a objavljuje se na web stranici Ministarstva.
8. Premještanje pošiljaka unutar Republike Hrvatske
Svjedodžbe
Članak 49.
(1) Prije premještanja unutar Republike Hrvatske posjednik mora za životinju u propisanim slučajevima ishoditi i na zahtjev ovlaštene osobe predočiti svjedodžbu o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje (u daljnjem tekstu: svjedodžba).
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ministar može pravilnikom propisati izdavanje svjedodžbe za druge vrste životinja.
(3) U slučaju upućivanja životinja na klaonicu svjedodžba mora sadržavati podatke propisane Prilogom II. Odjeljkom III. Uredbe (EZ) br. 853/2004 i Prilogom I., Odjeljkom IV. Poglavljem X. Uredbe (EZ) br. 854/2004.
(4) Svjedodžba je javna isprava.
(5) Svjedodžba se ne smije izdati ako je u mjestu podrijetla životinja iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrđeno postojanje zarazne ili nametničke bolesti koja se može prenijeti tom vrstom životinja, osim kada je to posebnim aktom dozvoljeno.
(6) Za izdavanje svjedodžbe plaća se naknada.
(7) Oblik, odnosno sadržaj obrasca svjedodžbe, način osiguravanja sljedivosti i rokove čuvanja svjedodžbi, slučajeve u kojima posjednik mora ishoditi svjedodžbu za životinje koje se premještaju, način i uvjete izdavanja svjedodžbi te visinu naknade iz stavka 6. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Članak 50.
(1) Svjedodžbu izdaje ovlašteni veterinar, u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka svjedodžbu može izdati i veterinarski inspektor, ukoliko na području lokalne samouprave nema imenovanog ovlaštenog veterinara.
(3) Osoba ovlaštena za izdavanje svjedodžbe mora biti nepristrana i ne smije imati ekonomski interes u vezi sa strankom kojoj izdaju svjedodžbu.
(4) O izdanim svjedodžbama osoba ovlaštena za izdavanje svjedodžbe vodi službenu evidenciju.
Članak 51.
Za pse, mačke i pitome vretice u pratnji posjednika u premještanju, posjednik mora posjedovati Putovnicu te je na zahtjev ovlaštene osobe predočiti.
Uvjeti premještanja
Članak 52.
(1) Premještanje životinja u Republici Hrvatskoj obavlja se u skladu s uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.
(2) U slučaju donošenja državnog programa za iskorjenjivanje određenih bolesti životinja za stjecanje posebnoga zdravstvenog statusa ministar može propisati dodatne, odnosno posebne uvjete za nekomercijalno kretanje, a koji se odnose na zemlju, regiju, stado ili životinju.
(3) U slučaju donošenja državnog programa za iskorjenjivanje određene bolesti životinja za stjecanje zdravstvenog statusa, ministar može propisati dodatne, odnosno posebne uvjete za promet, a koji se odnose na zemlju, regiju, stado ili životinju.
(4) Premještanje životinja i proizvoda životinjskog podrijetla dozvoljeno je samo ako u zemlji, regiji, odnosno na gospodarstvu s kojeg potječe životinja nema ograničenja u trgovanju, odnosno nisu uvedene zaštitne mjere radi bolesti životinja, u skladu s odredbama ovoga Zakona.
Veterinarski pregledi na mjestu otpreme
Članak 53.
(1) Premještanje pošiljaka životinja, dozvoljeno je ukoliko se na mjestu otpreme obavljaju veterinarski pregledi u skladu s propisom iz stavka 4. ovoga članka, osigurana identifikacija i sljedivost te ispunjeni drugi propisani uvjeti na temelju kojih se obavlja certificiranje.
(2) Veterinarskim pregledom na mjestu otpreme utvrđuje se da li su ispunjene propisane mjere identifikacije i registracije te zaštita zdravlja i dobrobiti životinja.
(3) Pošiljatelj pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka obvezan je prijaviti otpremu ovlaštenom veterinaru u skladu s odredbama propisa iz stavka 4. ovoga članka.
(4) Način i sadržaj pregleda pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka, kao i slučajeve u kojima nije obvezan veterinarski pregled iz stavka 1. ovoga članka, pravilnikom propisuje ministar.
Članak 54.
Posjednici životinja na mjestu odredišta obvezni su prijavljivati prispijeće pošiljke životinja u skladu s propisima o označavanju i registraciji životinja.
Pregled tijekom prijevoza radi zaštite životinja
Članak 55.
(1) Za nadzor prijevoza životinja čelnik Uprave osniva posebne mobilne jedinice veterinarskih inspektora koje na njegov zahtjev obavljaju veterinarske preglede pošiljaka, a ovlaštene su zaustavljati vozila koja prevoze životinje u komercijalne svrhe.
(2) Uprava mora veterinarskim inspektorima osigurati potrebnu edukaciju i treninge te ih opremiti za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Sredstva za provođenje mjera iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se iz sredstava državnog proračuna.
(4) Način i postupke obavljanja veterinarskih pregleda, zaustavljanja vozila, osposobljavanje članova mobilnih jedinica, opremu i oznake mobilnih jedinica te njihovih vozila, pravilnikom propisuje ministar uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za unutarnje poslove i ministra nadležnog za promet.
Članak 56.
(1) Veterinarski inspektori i ovlašteni veterinari obavljaju i druge preglede životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje, koji su propisani kao uvjet za stavljanje u promet.
(2) Preglede životinja na gospodarstvima mogu obavljati i ovlašteni veterinari, ako su ispunjeni propisani uvjeti.
(3) Način, sadržaj i opseg veterinarskih pregleda iz ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Članak 57.
(1) Ako veterinarski inspektor utvrdi da je u promet stavljena pošiljka suprotno odredbama ovoga Zakona, a životinje ne pokazuju sumnju odnosno znakove zarazne ili nametničke bolesti, kao i da životinje i proizvodi životinjskog podrijetla ne potječu iz zaraženog ili na zarazu sumnjivog područja, naređuje da se na trošak posjednika:
1. obavi istovar životinja koje ne pokazuju sumnju ili znakove poremećaja zdravlja i njihovo stavljanje u karantenu, uz određivanje mjesta i uvjeta karantene, odnosno mjesta i uvjeta za privremeno skladištenje ako se radi o proizvodima životinjskog podrijetla, te vrstu pregleda i dijagnostičkih pretraga,
2. životinje, ako se ne raspolaže prikladnim karantenskim objektom ili je takvo rješenje ekonomičnije, a ne postoje razlozi za zabranu klanja, upute u najbližu klaonicu ili vrate na gospodarstvo s kojeg je životinja otpremljena.
(2) Troškove karantene i klanja i druge troškove iz stavka 1. ovoga članka snosi posjednik životinja.
(3) Ako veterinarski inspektor utvrdi da je u promet stavljena pošiljka suprotno odredbama ovoga Zakona, za koju se pri obveznom veterinarskom pregledu i kontroli utvrdi da potječe iz zaraženog područja, da postoji sumnja na zaraznu ili nametničku bolest ili je zaražena bolešću u slučaju koje klanje nije dozvoljeno, naređuje usmrćivanje životinja, ili neškodljivo uklanjanje lešina, odnosno proizvoda, na trošak posjednika.
Članak 58.
(1) Osobe koje obavljaju prijevoz moraju osigurati da se prijevozna sredstva kojima se otpremaju pošiljke nakon istovara očiste i u propisanim slučajevima dezinficiraju te moraju posjedovati potvrdu o provedenom postupku od pravnih ili fizičkih osoba registriranih za obavljanje poslova dezinfekcije.
(2) U slučajevima koje odredi veterinarski inspektor dezinfekcija prijevoznih sredstava iz stavka 1. ovoga članka mora se obaviti i prije utovara.
(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, ako se životinje otpremaju na, iz ili unutar zaraženog ili ugroženog područja, dezinfekcija prijevoznih sredstava mora se obaviti pod nadzorom ovlaštenog veterinara, koji o obavljenoj dezinfekciji izdaje potvrdu.
(4) Postupak i slučajeve u kojima se mora obaviti dezinfekcija prijevoznih sredstava te obrazac potvrde o obavljenoj dezinfekciji pravilnikom propisuje ministar.
Članak 59.
(1) Posjednici životinja i proizvoda životinjskog podrijetla te osobe koje obavljaju prijevoz moraju na zahtjev veterinarskog inspektora predočiti svjedodžbu, potvrdu ili drugu propisanu ispravu.
(2) Osobe koje obavljaju prijevoz i službene osobe nadležne policijske uprave kao i druge službene ovlaštene osobe moraju prijaviti prometnu nezgodu u tijeku prijevoza životinja i proizvoda životinjskog podrijetla nadležnom veterinarskom uredu, odnosno najbližoj veterinarskoj organizaciji ili veterinarskoj praksi.
(3) Veterinarska organizacija ili veterinarska praksa dužne su osigurati veterinarsku pomoć povrijeđenim životinjama, te o postupku i poduzetim mjerama žurno izvijestiti nadležni veterinarski ured, koji naređuje mjere za osiguranje proizvoda i organizira prijevoz povrijeđenih i uginulih životinja, a po potrebi i prijevoz zdravih životinja.
(4) Troškove pružanja veterinarskih usluga i provođenja mjera iz stavka 3. ovoga članka snosi posjednik životinja ili proizvoda.
Članak 60.
(1) Veterinarske preglede i kontrolu pošiljaka životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje namijenjenih Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao i inspekcijski nadzor/službenu kontrolu u ustrojstvenim jedinicama Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske obavlja veterinarski inspektor Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, veterinarske preglede može, po ovlaštenju Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske, obavljati i ovlašteni veterinar.
(3) Djelokrug rada veterinarske inspekcije u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske pravilnikom propisuje ministar obrane uz prethodno mišljenje ministra.
Članak 61.
(1) Službene osobe policijskih uprava u granicama svoje nadležnosti kontroliraju posjeduju li posjednici životinja i proizvoda životinjskog podrijetla svjedodžbu, potvrdu ili drugu propisanu ispravu za pošiljke koje otpremaju prijevoznim sredstvom ili za životinje koje se kreću.
(2) Ako se kontrolom iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da posjednici životinja i životinjskih proizvoda ne raspolažu propisanim dokumentima, da životinje nisu označene, ili da životinje i proizvodi potječu iz zaraženog ili ugroženog područja, službene osobe policijske uprave takve pošiljke zadržavaju i o tome izvješćuju nadležni veterinarski ured.
9. Premještanje pošiljaka unutar Europske unije i izvoz u treće zemlje
Certificiranje
Članak 62.
(1) U postupku certificiranja provjerava se jesu li obavljeni propisani pregledi, odnosno pretrage i ispunjavaju li pošiljke životinja, odnosno proizvodi propisane uvjete.
(2) Međunarodnom svjedodžbom o zdravlju, odnosno zdravstvenoj ispravnosti pošiljke (u daljnjem tekstu: certifikat) potvrđuje se da je na mjestu podrijetla pošiljke obavljen propisani veterinarski pregled i da su ispunjena jamstva navedena u certifikatu.
(3) Postupak certificiranja obavlja i certifikat potvrđuje veterinarski inspektor, odnosno ovlašteni veterinar kontrolnog tijela kojem je Uprava povjerila posao certificiranja (u daljnjem tekstu: osoba ovlaštena za certificiranje).
(4) Izvoznik:
– osigurava sadržaj obrasca certifikata i u elektroničkom obliku ga dostavlja Upravi,
– je odgovoran da je oblik odnosno sadržaj certifikata odgovarajući za odnosnu pošiljku i odredišnu državu. Oblik odnosno sadržaj obrazaca certifikata određeni su propisima odredišne države,
– je dužan unaprijed najaviti otpremu pošiljke.
(5) Uprava provjerava mogu li se uvjeti traženi u certifikatu potvrditi te tiska original certifikata.
(6) Iznimno od odredbe stavka 4. podstavka 2. ovoga članka, Uprava priprema sadržaj i oblik obrasca certifikata kad je tako određeno bilateralnim ili multilateralnim sporazumom s odredišnom državom.
(7) Sljedivost potvrđenih certifikata mora biti osigurana na način koji omogućava vezu između certifikata i osobe ovlaštene za certificiranje koja ga je potvrdila.
(8) Oblik, odnosno sadržaj obrasca certifikata, detaljni postupak iz stavka 4. ovoga članka, način osiguravanja sljedivosti i rokove čuvanja certifikata, kao i način, uvjete te naknadu za izdavanje certifikata pravilnikom propisuje ministar.
Članak 63.
(1) Osoba ovlaštena za certificiranje mora biti nepristrana i ne smije imati ekonomski interes u vezi sa strankom kojoj izdaje certifikat.
(2) Certifikati moraju biti izdani na hrvatskom jeziku i na jednom od službenih jezika države krajnjeg odredišta.
(3) Osoba ovlaštena za certificiranje koristi pečat s grbom Republike Hrvatske označen rednim brojem. Osim pečata s grbom Republike Hrvatske označenim rednim brojem, na certifikatu mora biti tiskanim slovima ispisano ime i prezime, vlastoručni potpis i broj iskaznice osobe ovlaštene za certificiranje koja ga je izdala.
Članak 64.
(1) Osoba ovlaštena za certificiranje ne smije potvrditi podatke u certifikatu koje nije utvrdila, odnosno ako nije uvjerena u njihovu istinitost.
(2) Osoba ovlaštena za certificiranje ne smije potpisati prazan ili nepotpuno ispunjen obrazac certifikata, te u slučaju ako propisani pregledi, odnosno pretrage nisu obavljeni.
(3) Ako osoba ovlaštena za certificiranje potpisuje certifikat na temelju drugog dokumenta, takav dokument mora mu se dostaviti prilikom potpisivanja.
(4) Osoba ovlaštena za certificiranje može na certifikatu potvrditi i podatke:
– koje utvrdi druga osoba pod nadzorom veterinarskog inspektora, ovlaštena od Uprave, pod uvjetom da navedena osoba može osigurati pouzdanost podataka,
– koje dobije na temelju monitoringa provedenih u skladu s odredbama veterinarskih propisa.
Premještanje pošiljaka unutar Europske unije
Članak 65.
(1) Pojedine pošiljke koje se otpremaju u drugu državu članicu ili se dopremaju iz druge države članice u Republiku Hrvatsku, mora pratiti certifikat u skladu s standardnim obrascem certifikata propisanim Uredbom (EZ) br. 599/2004.
(2) Prije izdavanja certifikata iz stavka 1. ovoga članka mora se obaviti veterinarski pregled.
(3) Veterinarski pregled iz stavka 2. ovoga članka obavlja veterinarski inspektor ili kontrolno tijelo.
(4) Sadržaj i način veterinarskog pregleda iz stavka 2. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar, ako nisu propisani propisima EU.
Članak 66.
Nekomercijalno premještanje kućnih ljubimaca iz Republike Hrvatske u drugu državu članicu obavlja se u skladu s Uredbom (EZ) br. 998/2003.
Izvoz pošiljaka u treće zemlje
Članak 67.
(1) Pošiljka koja se izvozi u treće zemlje mora biti pregledana na mjestu otpreme na propisani način, u skladu sa zahtjevima treće zemlje uvoznice.
(2) Pošiljku iz stavka 1. ovoga članka mora pratiti certifikat.
(3) Veterinarski pregled iz stavka 1. ovoga članka obavlja veterinarski inspektor ili kontrolno tijelo.
10. Unošenje pošiljaka iz trećih zemalja
Granična veterinarska postaja
Članak 68.
(1) Unošenje pošiljaka životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, hrane za životinje, nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda te drugih pošiljaka iz trećih zemalja na područje Republike Hrvatske, koje podliježu veterinarskom pregledu, dopušteno je jedino na graničnim prijelazima na kojima se nalaze granične veterinarske postaje (u daljnjem tekstu: GVP).
(2) GVP može biti smještena na cestovnom, zrakoplovnom, pomorskom ili željezničkom graničnom prijelazu.
(3) O lokaciji i vrsti GVP odlučuje uredbom Vlada Republike Hrvatske.
(4) GVP u pogledu objekata i opreme mora ispunjavati uvjete propisane Odlukom Komisije 2001/812/EZ od 21. studenoga 2001. kojom se utvrđuju zahtjevi za odobravanje graničnih inspekcijskih postaja odgovornih za veterinarske preglede proizvoda koji se unose u Zajednicu iz trećih zemalja (SL L 306, 23. 11. 2001.).
(5) GVP mora biti odobrena za rad od strane Europske komisije, a popis odobrenih GVP objavljuje se u Službenom listu Europske unije.
(6) Europska komisija u skladu s Odlukom Komisije 2009/821/EZ od 28. rujna 2009. o listi odobrenih graničnih inspekcijskih postaja, o utvrđivanju određenih pravila o inspekcijskim pregledima koje provode veterinarski stručnjaci Komisije te o utvrđivanju veterinarskih jedinica u okviru Traces-a (SL L 296, 12. 11. 2009.) može u suradnji s Upravom obavljati inspekciju GVP i graničnih prijelaza na kojima se ne nalaze GVP iz stavka 2. ovoga članka.
(7) Pošiljke koje podliježu veterinarskom pregledu iz stavka 1. ovoga članka i uvjete za njihovo unošenje pravilnikom propisuje ministar.
Unošenje pošiljaka preko graničnih prijelaza na kojima
se ne nalaze GVP
Članak 69.
(1) Iznimno od odredbe članka 68. stavka 1. ovoga Zakona dopušteno je:
1. unošenje do pet kućnih ljubimaca u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe (EZ) br. 998/2003 u svrhu nekomercijalnog kretanja koje se obavlja u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 998/2003 i osobnih pošiljaka proizvoda životinjskog podrijetla (u daljnjem tekstu: osobne pošiljke) u smislu članka 1. točke 1. Uredbe (EZ) br. 206/2009 koje se obavlja u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 206/2009 na graničnim prijelazima na kojima se ne nalaze GVP,
2. unošenje pošiljaka iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona, osim pošiljaka životinja, na područje Republike Hrvatske preko Neumskog koridora na kojem se nalazi granični prijelaz, ukoliko je pošiljka plombirana.
(2) Nadzor pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka obavljaju službenici Carinske uprave u skladu s propisima kojima su uređeni djelokrug rada i ovlasti carinskih službenika, a na graničnim prijelazima na kojima nisu prisutni službenici Carinske uprave, policijski službenici u skladu s propisima kojima su uređeni djelokrug rada i ovlasti policijskih službenika.
(3) Ukoliko službenici iz stavka 2. ovoga članka tijekom nadzora utvrde da pošiljka iz točke 2. stavka 1. ovoga članka nije plombirana ili je plomba oštećena, pošiljka se upućuje na najbliži granični prijelaz na kojem se nalazi GVP radi obavljanja veterinarskog pregleda.
(4) Nije dozvoljeno unositi na područje Republike Hrvatske pse, mačke i pitome vretice mlađe od tri mjeseca iz zemalja navedenih u Prilogu II. Dijelu C Uredbe (EZ) br. 998/2003 i trećih zemalja koje nisu navedene u Uredbi (EZ) br. 998/2003.
(5) Detaljna pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 998/2003 iz stavka 1. točke 1. ovoga članka ministar je ovlašten donijeti pravilnik.
(6) Uvjete unošenja pošiljaka iz stavka 1. točke 2. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Granični veterinarski inspektor
Članak 70.
(1) Veterinarske preglede na GVP obavlja granični veterinarski inspektor.
(2) GVP je pod nadzorom voditelja GVP, koji je odgovoran za njezin rad.
(3) Na GVP mora biti osiguran dovoljan broj graničnih veterinarskih inspektora i drugih službenika.
(4) Službenici iz stavka 3. ovoga članka moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
1. imati srednju stručnu spremu veterinarske struke,
2. imati najmanje jednu godinu staža u struci.
Nadzor osobnih pošiljaka
Članak 71.
(1) Službenici iz članka 69. stavka 2. ovoga Zakona imaju pravo i obvezu identificirati i oduzeti osobne pošiljke koje nisu u skladu s uvjetima utvrđenim Uredbom (EZ) br. 206/2009 u skladu s propisima kojima su uređeni njihov djelokrug rada i ovlasti.
(2) Prilikom oduzimanja osobnih pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka od fizičkih i pravnih osoba koje su unijele takve pošiljke na područje Republike Hrvatske naplaćuju se troškovi uništavanja.
(3) Uprava jedanput godišnje dostavlja Europskoj komisiji izvješće o rezultatima provedbe Uredbe (EZ) br. 206/2009 na temelju podataka koje do 1. ožujka tekuće godine dostave ministarstva nadležna za postupanje iz stavka 1. i 2. ovoga članka u skladu s Prilogom V. iste Uredbe.
(4) Troškove uništavanja osobnih pošiljaka iz stavka 2. ovoga članka određuje pravilnikom ministar.
Veterinarski pregled pri unošenju
Članak 72.
(1) Veterinarski pregled pošiljaka iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona može biti dokumentacijski, identifikacijski i fizički, od kojih je dokumentacijski pregled obvezan.
(2) Osoba odgovorna za pošiljku je obvezna predočiti pošiljku iz stavka 1. ovoga članka radi obavljanja veterinarskog pregleda.
(3) Način obavljanja veterinarskog pregleda pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka propisan je Uredbom (EZ) br. 882/2004.
(4) Detaljan način obavljanja veterinarskog pregleda pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Hrana za životinje neživotinjskog podrijetla
Članak 73.
(1) Popis pošiljaka hrane za životinje neživotinjskog podrijetla koje podliježu veterinarskom pregledu utvrđen je Zakonom o uvozu hrane i hrane za životinje iz trećih zemalja (»Narodne novine«, br. 39/13.).
(2) Hrana za životinje neživotinjskog podrijetla koja nije navedena u stavku 1. ovoga članka podliježe veterinarskom pregledu prilikom uvoza učestalošću koje odredi Uprava u skladu s višegodišnjim nacionalnim planom kontrole.
(3) Detaljan način veterinarskog pregleda hrane za životinje neživotinjskog podrijetla iz stavka 2. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Pristojbe pri unošenju pošiljaka
Članak 74.
(1) Pri unošenju pošiljaka iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona za obavljeni veterinarski pregled osoba odgovorna za pošiljku plaća pristojbu u skladu s Uredbom (EZ) br. 882/2004.
(2) Novčana sredstva prikupljena u skladu sa stavkom 1. ovoga članka namijenjena su isključivo za financiranje troškova veterinarskog pregleda, certificiranja, laboratorijskih analiza i uzorkovanja.
(3) Za provedbu Uredbe iz stavka 1. ovoga članka u dijelu koji se odnosi na pristojbe iz istoga stavka ministar je ovlašten donijeti pravilnik.
Prispijeće pošiljke životinja
Članak 75.
(1) Osoba odgovorna za pošiljku obvezna je najmanje 24 sata prije prispijeća graničnom veterinarskom inspektoru ili drugom službeniku na GVP prijaviti putem stručnog sustava za kontrolu prometa životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla te drugim proizvodima (engl. Trade control and expert system - u daljnjem tekstu: TRACES sustav) na obrascu ZVDU prispijeće pošiljke životinja iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona iz trećih zemalja u skladu s Uredbom (EZ) br. 282/2004.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prispijeće pošiljke može se prijaviti telekomunikacijskim putem, a dostavljeni podaci moraju biti istovjetni onima sa obrasca ZVDU.
(3) Obrazac ZVDU se sastoji od izvornika i preslika.
(4) Osoba odgovorna za pošiljku mora obavijestiti službenika Carinske uprave o odobravanju uvoza predočenjem izvornika obrasca ZVDU ili dostavom obrasca ZVDU elektroničkim putem.
(5) Izvornik ZVDU-a mora pratiti pošiljku do odredišta.
(6) Granični veterinarski inspektor čuva dokumentaciju koja prati životinje, kao i presliku ZVDU-a, u trajanju od najmanje tri godine.
Prispijeće pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla i drugih proizvoda
Članak 76.
(1) Osoba odgovorna za pošiljku obvezna je prije prispijeća pošiljke na područje Republike Hrvatske graničnom veterinarskom inspektoru ili drugom službeniku na GVP prijaviti putem obrasca ZVDU prispijeće pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla i drugih proizvoda iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona iz trećih zemalja u skladu s Uredbom (EZ) br. 136/2004.
(2) Odredbe članka 75. stavaka 2. do 6. ovoga Zakona primjenjuju se i u slučaju pošiljaka proizvoda životinjskog podrijetla i drugih proizvoda.
(3) Službenik carinske uprave obavlja carinski postupak i carinjenje pošiljki iz članka 75. ovoga Zakona i ovoga članka na temelju izdanog ZVDU i dokaza o uplaćenoj pristojbi iz članka 74. ovoga Zakona.
Rješenje ili odobrenje
Članak 77.
(1) Na temelju zahtjeva uvoznika, Uprava donosi rješenje kojim se utvrđuje ispunjavanje uvjeta za unošenje sljedećih pošiljaka iz trećih zemalja:
1. proizvoda životinjskog podrijetla kao trgovačkih uzoraka i uzoraka namijenjenih posebnim istraživanjima ili analizama,
2. nusproizvoda kao uzoraka i predmeta ukoliko ispunjavaju uvjete propisane Uredbom (EU) br. 142/2011,
3. određenih laboratorijskih uzoraka, trgovačkih uzoraka namijenjenih izložbama, sajmovima i drugim manifestacijama, nusproizvoda kao izložbenih predmeta, te drugim slučajevima kada unošenje pošiljaka predstavlja opasnost za zdravlje ljudi i životinja.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka važi 3 mjeseca.
(3) Pošiljke i uvjete za unošenje pošiljaka iz stavka 1. točaka 1. i 3. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Slobodne zone, slobodna skladišta, carinska skladišta i registrirani opskrbljivači brodova
Članak 78.
(1) Pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona koje se unose u slobodne zone, slobodna skladišta, carinska skladišta ili u objekt gospodarskog subjekta koji opskrbljuje pomorska prijevozna sredstva u prekograničnom prometu podliježu veterinarskom pregledu u skladu s Odlukom Komisije 2000/571/EZ od 8. rujna 2000. kojom se utvrđuje način obavljanja veterinarskih pregleda proizvoda iz trećih zemalja koji se unose u slobodne zone, slobodna skladišta, carinska skladišta ili subjekata koji opskrbljuju pomorska prijevozna sredstva u prekograničnom prometu (SL L 240, 23. 9. 2000.).
(2) Pošiljke iz stavka 1. ovoga članka mora pratiti ZVDU o ulasku odnosno certifikat u skladu s Odlukom iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Veterinarski pregled iz stavka 1. ovoga članka obavlja granični veterinarski inspektor ili veterinarski inspektor.
(4) Objekti na području slobodne zone, slobodnog skladišta, carinskog skladišta ili objekt gospodarskog subjekta koji opskrbljuje pomorska prijevozna sredstva u prekograničnom prometu iz stavka 1. ovoga članka moraju biti odobreni u skladu s uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.
(5) O ispunjavanju uvjeta iz stavka 4. ovoga članka Uprava donosi rješenje.
(6) Upisnik odobrenih objekata iz stavka 4. ovoga članka vodi Uprava.
(7) Troškove veterinarskog pregleda iz stavka 1. ovoga članka izvan mjesta na kojem se nalazi GVP snosi podnositelj zahtjeva u skladu s pravilnikom kojeg donosi ministar.
Karantenski objekti
Članak 79.
(1) Karantenski objekti moraju ispunjavati propisane uvjete.
(2) O ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka Uprava izdaje odobrenje.
(3) Uvjeti iz stavka 1. ovoga članka za ptice propisani su Uredbom (EU) br. 139/2013, osim za ptice navedene u skladu s člankom 2. iste Uredbe.
(4) Uvjete iz stavka 1. ovoga članka za životinje, koje nisu navedene u stavku 3. ovoga članka, pravilnikom propisuje ministar.
(5) Troškove karantene iz ovoga članka snosi osoba odgovorna za pošiljku.
Uzorkovanje pošiljaka pri unošenju
Članak 80.
(1) Uprava u skladu s Uredbom (EZ) br. 136/2004 izrađuje i provodi godišnji plan nadziranja pošiljaka proizvoda životinjskog podrijetla, hrane za životinje i životinja namijenjenih klanju, koje se unose.
(2) Pri provođenju plana iz stavka 1. ovoga članka granični veterinarski inspektor može obaviti uzorkovanje, kao i u slučajevima kada utvrdi izravnu ili neizravnu opasnost za zdravlje ljudi ili životinja.
(3) Učestalost uzorkovanja za životinje provodi se u skladu s Odlukom Komisije 97/794/EZ od 12. studenoga 1997. kojom se utvrđuju detaljna pravila za primjenu Direktive Vijeća 91/496/EEZ u pogledu veterinarskih pregleda živih životinja koje se uvoze iz trećih zemalja (SL L 323, 26. 11. 1997.).
(4) Način postupanja s pošiljkom proizvoda životinjskog podrijetla i hranom za životinje propisan je Uredbom (EZ) br. 136/2004.
Odbijanje unošenja pošiljke
Članak 81.
(1) Granični veterinarski inspektor u skladu s Uredbom (EZ) br. 882/2004 rješenjem odbija unošenje pošiljaka iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona ako se veterinarskim pregledom iz članka 72. ovoga Zakona utvrdi da:
– pošiljka ili prijevozno sredstvo ne udovoljava propisanim uvjetima,
– životinje nisu sposobne za nastavak prijevoza,
– je pošiljka zaražena, sumnjiva na zarazu ili da potječe iz zaraženog područja,
– pošiljka dolazi iz zemlje koja se ne nalazi na listi zemalja iz koje je odobreno njihovo unošenje,
– pošiljka koja se unosi nije proizvedena u izvoznom objektu odobrenom od strane Europske unije,
– pošiljku ne prati propisana ili pravilno ispunjena dokumentacija,
– pošiljka ne ispunjava uvjete za uvoz,
– pošiljka može ugroziti zdravlje ljudi i životinja te da je izravno ugrožena dobrobit životinja,
– životinje i proizvodi nisu označeni na propisani način te se ne može utvrditi identitet i sukladnost dokumenata i životinja, odnosno proizvoda životinjskog podrijetla ili druge robe u pošiljci,
– su proizvodi životinjskog podrijetla i hrana za životinje higijenski neispravni,
– proizvodi životinjskog podrijetla i hrana za životinje namijenjeni prehrani ljudi i hranidbi životinja sadrže radioaktivne tvari i rezidue u količinama iznad najviše dopuštenih.
(2) Granični veterinarski inspektor može rješenjem privremeno zabraniti unošenje pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka ako treba otkloniti nedostatke na pošiljci ili dokumentaciji koji je prate.
(3) U slučaju kad granični veterinarski inspektor odbije unošenje pošiljke, to navodi na ZVDU, te određuje mjeru iz članaka 82. i 83. ovoga Zakona.
(4) Uz ovlaštenja propisana ovim Poglavljem granični veterinarski inspektor ima pravo i obvezu:
1. obaviti nadzor dobrobiti životinja i preglede propisane dokumentacije vezanu uz dobrobit prilikom izlaza životinja iz Republike Hrvatske u treću zemlju;
2. nadzirati zbrinjavanje kuhinjskog otpada iz međunarodnih prijevoznih sredstava u pomorskim i zračnim lukama na području GVP;
3. odobriti privremeno uskladištenje pošiljaka proizvoda životinjskog podrijetla, hrane za životinje te nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda u skladišta u slobodnoj zoni, slobodna skladišta ili carinska skladišta koje ne udovoljavaju propisanim uvjetima za unošenje;
4. narediti dezinfekciju prijevoznih sredstava te objekata i opreme na GVP,
5. zabraniti uporabu prijevoznih sredstava za prijevoz pošiljaka iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona, ako ne udovoljavaju propisanim uvjetima.
Postupanje graničnoga veterinarskog inspektora pri odbijanju unošenja pošiljke životinja
Članak 82.
(1) U slučaju odbijanja pošiljke životinja u skladu s člankom 81. ovoga Zakona, granični veterinarski inspektor na ZVDU, u dogovoru s osobom odgovornom za pošiljku, određuje jednu od sljedećih mjera:
1. da se životinje smjeste u odgovarajuće prostore, adekvatno hrane, napoje i po potrebi liječe,
2. privremeno oduzimanje životinja i smještaj u karanteni ili izolacija na GVP do dobivanja rezultata laboratorijskih pretraga,
3. da se životinje vrate u treću zemlju u kojoj je izdan certifikat ako zdravstveno stanje i uvjeti za zaštitu dobrobiti životinja to dopuštaju.
(2) U slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka granični veterinarski inspektor provodi sljedeće mjere:
1. putem raspoloživih baza podataka obavještava sve GVP o odbijanju pošiljke,
2. na svakoj stranici certifikata koji prati odbijenu pošiljku označava odbijanje pošiljke žigom.
(3) Ako vraćanje pošiljke iz stavka 1. točke 3. ovoga članka nije moguće, posebno iz razloga kada postoji neposredna opasnost za zdravlje ljudi i životinja, granični veterinarski inspektor:
1. može narediti klanje životinja,
2. ako nema druge mogućnosti, mora narediti usmrćivanje životinja i uklanjanje nusproizvoda Kategorije 1 ili 2,
3. ako se radi o mjerama koje se provode pri odbijanju životinja koje su zaštićene na temelju odredaba propisa o zaštiti prirode, potrebno je obavijestiti ministarstvo nadležno za poslove zaštite prirode.
Postupanje graničnoga veterinarskog inspektora pri odbijanju unošenja pošiljaka proizvoda životinjskog podrijetla
Članak 83.
(1) U slučaju odbijanja pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla iz članka 81. ovoga Zakona u skladu s postupkom propisanim Uredbom (EZ) br. 882/2004 granični veterinarski inspektor na ZVDU, u dogovoru s osobom odgovornom za pošiljku, naređuje jednu od sljedećih mjera:
1. da se pošiljka vrati, odnosno pošalje u treću zemlju podrijetla ili utovara pošiljke te u tom slučaju na svakoj stranici certifikata koji prati odbijenu pošiljku označi odbijanje pošiljke žigom,
2. da se uništi u najbližem za to odobrenom objektu u skladu s uvjetima propisanim Uredbom (EU) br. 142/2011,
3. da se pošiljka prenamjeni odnosno da se odobri uporaba proizvoda za druge svrhe osim za prehranu ljudi i hranidbu životinja.
(2) Do vraćanja pošiljke ili donošenja odluke o odbijanju pošiljke iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, pošiljka se stavlja pod nadzor graničnog veterinarskog inspektora, na trošak osobe odgovorne za pošiljku.
(3) Ako vraćanje pošiljke nije moguće ili je od unošenja pošiljke prošlo razdoblje od 60 dana pošiljka se uništava u skladu s Uredbom (EZ) br. 882/2004.
(4) Granični veterinarski inspektor na GVP mora podatke o odbijanju unošenja pošiljaka proizvoda životinjskog podrijetla iz ovoga članka upisati u sve raspoložive baze podataka kojima se osigurava da pošiljka ne može biti unesena na područje Republike Hrvatske odnosno Europske unije na drugoj GVP.
Postupanje s unesenim pošiljkama u slučaju neispunjavanja uvjeta
Članak 84.
(1) Ako se naknadnim laboratorijskim pretragama utvrdi da pošiljka iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona ne ispunjava propisane uvjete, veterinarski inspektor, u dogovoru s osobom odgovornom za pošiljku, odlučuje da se pošiljka:
1. otpremi izvan područja Republike Hrvatske odnosne Europske unije najkasnije u roku od 60 dana, odnosno odmah, ako je ugroženo zdravlje ljudi ili životinja,
2. uništi u najbližem za to odobrenom objektu.
3. prenamijeni u druge svrhe osim za prehranu ljudi.
(2) Pošiljka se obvezno uništava ako se ne otpremi izvan područja Republike Hrvatske u roku iz stavka 1. točke 1. ovoga članka.
(3) Do konačne odluke pošiljka mora biti uskladištena pod nadzorom veterinarskog inspektora na trošak osobe odgovorne za pošiljku.
(4) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na pošiljke za koje granični veterinarski inspektor na GVP odobri unošenje s namjenom unaprijed najavljene uporabe odnosno uništavanja u skladu s posebnim propisom, pod uvjetom da nije ugroženo zdravlje ljudi ili životinja.
(5) Uvjete iz ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Unesene pošiljke koje nisu veterinarski pregledane
Članak 85.
Pošiljke iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona koje su unesene na područje Republike Hrvatske, a da nije obavljen veterinarski pregled u skladu s odredbama ovoga Zakona, oduzimaju se, a veterinarski inspektor odlučuje o njihovom uništavanju ili vraćanju u skladu s odredbama članka 84. ovoga Zakona.
Troškovi
Članak 86.
(1) Troškove koji nastaju provođenjem mjera propisanih odredbama ovoga Poglavlja, a nisu obuhvaćeni plaćanjem propisane naknade za veterinarski pregled, snosi osoba odgovorna za pošiljku te ne postoji obveza povrata za Republiku Hrvatsku.
(2) Troškove, koji nastaju provođenjem mjera iz stavka 1. ovoga članka za pošiljke u provozu, snosi pošiljatelj ili njegov predstavnik u Republici Hrvatskoj te ne postoji obveza povrata za Republiku Hrvatsku.
III. VETERINARSKO JAVNO ZDRAVSTVO
1. Hrana životinjskog podrijetla
Registracija ili odobravanje objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla
Članak 87.
(1) Objekti u kojima se posluje s hranom životinjskog podrijetla moraju biti registrirani ili odobreni pri Upravi u skladu s propisima o hrani.
(2) Objekti koji podliježu odobravanju utvrđeni su Uredbom (EZ) br. 853/2004 i pravilnikom kojega donosi ministar.
(3) Objekti koji podliježu odobravanju pod posebnim uvjetima utvrđuju se pravilnikom kojega donosi ministar.
(4) Subjekt u poslovanju s hranom ne može započeti obavljati djelatnost u objektu koji podliježe odobravanju ili odobravanju pod posebnim uvjetima bez prethodnog utvrđivanja udovoljavanja uvjetima propisanima propisima o hrani.
(5) Udovoljavanje uvjetima iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje stručno povjerenstvo koje osniva čelnik Uprave na temelju zahtjeva za odobravanjem ili odobravanjem pod posebnim uvjetima kojega podnosi subjekt u poslovanju s hranom.
Upisnik registriranih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla
Članak 88.
(1) Objekti u kojima se proizvodi hrana životinjskog podrijetla, a koji ne podliježu odobravanju upisuju se na temelju zahtjeva subjekta u Upisnik registriranih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla koji vodi Uprava.
(2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz Upisnika registriranih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla u sljedećim slučajevima:
– na temelju podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,
– prestanka obavljanja djelatnosti poslovanja s hranom životinjskog podrijetla.
Upisnik odobrenih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla
Članak 89.
(1) Objekti u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla koji podliježu odobravanju i ispunjavaju propisane uvjete upisuju se temeljem rješenja u Upisnik odobrenih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla koji vodi Uprava.
(2) Objekti u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla koji podliježu odobravanju pod posebnim uvjetima i ispunjavaju propisane uvjete upisuju se temeljem rješenja u Upisnik objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla odobrenih pod posebnim uvjetima koji vodi Uprava.
(3) Rješenja iz stavka 1., 2. i 5. ovoga članka donosi Uprava.
(4) Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenja iz stavka 3. ovoga članka i briše odobreni objekt ili objekt odobren pod posebnim uvjetima iz upisnika u sljedećim slučajevima:
– na temelju podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,
– proteka roka na koji je izdano odobrenje,
– prestanka obavljanja odobrene djelatnosti ili djelatnosti odobrene pod posebnim uvjetima poslovanja s hranom životinjskog podrijetla.
(5) Subjekti u poslovanju s hranom čiji su objekti u postupku kategorizacije provedene od strane Uprave procijenjeni kao nesukladni, te im je, temeljem pozitivno procijenjenog plana unaprjeđenja izdano rješenje o privremenom odobrenju za obavljanje djelatnosti poslovanja s hranom, moraju se uskladiti s odredbama propisa o hrani do roka na koji je rješenje izdano. Krajnji rok na koji se izdaje rješenje ne može biti dulji od 31. prosinca 2015. godine.
(6) Privremeno odobrenje za rad objekata iz stavka 5. ovoga članka valjano je za stavljanje na tržište hrane isključivo na području Republike Hrvatske, osim ako nije drugačije uređeno međunarodnim ugovorom.
(7) Hrana iz objekata iz stavka 5. ovoga članka mora biti označena posebnom oznakom zdravstvene ispravnosti odnosno identifikacijskom oznakom u skladu s provedbenim propisom kojega donosi ministar.
Klanje životinja namijenjenih potrošnji u vlastitom kućanstvu
Članak 90.
(1) Dozvoljeno je klanje svinja, ovaca, koza, peradi, kunića, uzgojene divljači i drugih životinja kako je određeno pravilnikom, na gospodarstvu podrijetla ako te životinje ne pokazuju znakove poremećenog zdravlja, a meso i mesni proizvodi podrijetlom od navedenih životinja su namijenjeni potrošnji isključivo u vlastitom kućanstvu.
(2) Klanje kopitara i goveda mora se obaviti u klaonici i u slučajevima kada je njihovo meso namijenjeno potrošnji u vlastitom kućanstvu.
(3) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar.
Članak 91.
U slučaju prisilnoga klanja klaonica koju odredi veterinarski inspektor dužna je primiti na klanje životinju određenu za prisilno klanje, odnosno trup i organe prisilno zaklanih životinja.
Članak 92.
Ministar pravilnikom propisuje:
– detaljnije uvjete kojima moraju udovoljavati objekti u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla koji podliježu registraciji, odobravanju ili odobravanju pod posebnim uvjetima,
– detaljnije odredbe o postupku registracije ili odobravanja objekta u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla,
– oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika registriranih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla, Upisnika odobrenih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla te Upisnika objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla odobrenih pod posebnim uvjetima,
– posebna pravila o higijeni hrane životinjskog podrijetla,
– mikrobiološke i druge kriterije hrane životinjskog podrijetla prilikom stavljanja na tržište,
– dodatne zahtjeve označavanja hrane životinjskog podrijetla,
– način uzorkovanja i analitičke metode analize hrane životinjskog podrijetla,
– posebna pravila o stavljanju na tržište malih količina hrane životinjskog podrijetla proizvedene na gospodarstvu podrijetla,
– posebna pravila organizacije i provedbe službenih kontrola koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje, zdravlju i dobrobiti životinja,
– nacionalne mjere i dozvoljena odstupanja za provedbu propisa EU koji reguliraju područje hrane životinjskog podrijetla te posebna pravila za poslovanje s hranom životinjskog podrijetla ukoliko nisu propisana propisima EU.
2. REZIDUE
Obveze posjednika životinja i subjekata u poslovanju s hranom
Članak 93.
(1) Posjednici životinja, veterinarski djelatnici te proizvođači hrane životinjskog podrijetla moraju se pridržavati propisanih preventivnih mjera i određenih rokova karencije, prilikom uporabe VMP i drugih tvari, kako bi se spriječila pojava rezidua.
(2) Posjednik životinja dužan je posjedovati evidenciju o primjeni VMP na životinjama čiji su proizvodi namijenjeni prehrani ljudi i evidenciju primjene hrane za životinje koja sadrži dodatke hrani za životinje.
(3) Način vođenja evidencija iz stavka 2. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
(4) Životinje namijenjene klanju mogu se otpremati u klaonicu samo ako postoji jamstvo posjednika da životinje nisu bile tretirane zabranjenim tvarima, a u slučaju liječenja da je proteklo propisano vrijeme karencije.
(5) Proizvodi životinjskoga podrijetla namijenjeni prehrani ljudi ne smiju se stavljati u promet za javnu potrošnju ako sadrže ili sadrže u količinama većim od dopuštenih propisima EU, rezidue i druge kontaminante škodljive za ljudsko zdravlje.
(6) Ministar pravilnikom određuje najviše dopuštene količine rezidua i drugih kontaminanata u izlučevinama, tjelesnim tekućinama, dlaci i proizvodima živih životinja, te organima i tkivima zaklanih životinja, vodi i hrani za životinje, ako nisu propisani propisima EU. Ako se radi o organima i tkivima zaklanih životinja namijenjenih prehrani ljudi, ministar donosi pravilnik iz ovoga stavka, uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za zdravlje.
(7) Sustav uzimanja uzoraka, laboratorijske metode i ciljna tkiva za njihovo određivanje pravilnikom propisuje ministar.
(8) Radi zaštite javnoga zdravlja, Državni plan monitoringa rezidua u proizvodima životinjskoga podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi, donosi ministar.
(9) Radi zaštite zdravlja ljudi, mjere zabrane liječenja životinja određenim VMP, hormonima i drugim tvarima za koje se utvrdi da zaostajanjem u životinjskom tkivu i organima te njihovim proizvodima mogu ugroziti zdravlje ljudi, pravilnikom ili naredbom donosi ministar.
(10) Program državnog monitoringa za praćenje antimikrobne rezistencije donosi ministar.
3. HRANA ZA ŽIVOTINJE
Registracija ili odobravanje objekata u poslovanju s hranom za životinje
Članak 94.
(1) Objekti u kojima posluju subjekti u poslovanju s hranom za životinje moraju biti registrirani ili odobreni pri Upravi u skladu s propisima o hrani i upisani u Upisnik registriranih ili odobrenih objekata u poslovanju s hranom za životinje.
(2) Subjekt u poslovanju s hranom za životinje ne može započeti obavljati djelatnost u objektu koji podliježe odobravanju bez prethodnog utvrđivanja udovoljavanja uvjetima propisanima propisima o hrani.
(3) Objekti u kojima posluju subjekti u poslovanju s hranom za životinje koji podliježu odobravanju utvrđeni su Uredbom (EZ) br. 183/2005 i Uredbom (EZ) br. 141/2007 te pravilnikom kojega donosi ministar.
(4) Udovoljavanje uvjetima iz stavka 2. i 3. ovoga članka utvrđuje stručno povjerenstvo koje osniva čelnik Uprave na temelju zahtjeva za odobravanjem objekta kojega podnosi subjekt u poslovanju s hranom za životinje.
(5) Ministar je ovlašten donijeti pravilnik za detaljniju provedbu Uredbe (EZ) br. 183/2005 i Uredbe (EZ) br. 141/2007.
Upisnik registriranih objekata u poslovanju s hranom za životinje
Članak 95.
(1) Objekti u kojima posluju subjekti u poslovanju s hranom za životinje, a koji ne podliježu odobravanju, upisuju se na temelju zahtjeva subjekta u Upisnik registriranih objekata u poslovanju s hranom za životinje koji vodi Uprava.
(2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz Upisnika registriranih objekata u poslovanju s hranom za životinje u sljedećim slučajevima:
– na temelju podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom za životinje,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,
– prestanka obavljanja registrirane djelatnosti poslovanja s hranom za životinje.
Upisnik odobrenih objekata u poslovanju s hranom za životinje
Članak 96.
(1) Objekti koji ispunjavaju propisane uvjete za odobrene objekte u poslovanju s hranom za životinje upisuju se na temelju rješenja kojeg donosi Uprava u Upisnik odobrenih objekata u poslovanju s hranom za životinje koji vodi Uprava.
(2) Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenje i briše objekt iz stavka 1. ovoga članka iz Upisnika odobrenih objekata u poslovanju s hranom za životinje u sljedećim slučajevima:
– na temelju podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s hranom za životinje,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,
– proteka roka na koji je izdano odobrenje,
– prestanka obavljanja odobrene djelatnosti poslovanja s hranom za životinje.
Članak 97.
Ministar pravilnikom propisuje:
– detaljnije odredbe o postupku registracije ili odobravanja objekta u poslovanju s hranom za životinje,
– oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika registriranih objekata u poslovanju s hranom za životinje i Upisnika odobrenih objekata u poslovanju s hranom za životinje,
– posebna pravila o higijeni hrane za životinje za subjekte u poslovanju s hranom za životinje,
– posebna pravila o higijeni hrane za životinje za subjekte u poslovanju s hranom za životinje koji koriste proizvode životinjskog podrijetla, proizvode koji potječu iz specifičnog izvora ili su namijenjeni za posebne hranidbene potrebe životinja,
– posebna pravila za označavanje, pakiranje prezentiranje i stavljanje na tržište hrane za životinje,
– posebne uvjete za higijenu hrane za životinje u odnosu na osoblje, evidencije, prostorije i opremu u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije,
– posebne uvjete i pravila o higijeni hrane za životinje za određene vrste proizvoda,
– mikrobiološke i druge kriterije za hranu za životinje prilikom stavljanja na tržište i hranidbu životinja,
– dodatne zahtjeve za označavanje hrane za životinje,
– nacionalne mjere i dozvoljena odstupanja za provedbu propisa EU koji reguliraju područje hrane za životinje te posebna pravila za poslovanje s hranom za životinje ukoliko nisu propisana propisima EU.
4. NUSPROIZVODI I OD NJIH DOBIVENI PROIZVODI
Poslovanje s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima
Članak 98.
(1) Poslovanje s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima obavlja se u skladu s Uredbom (EZ) br. 1069/2009 i Uredbom (EU) br. 142/2011.
(2) Za provedbu Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i Uredbe (EZ) br. 142/2011 nadležna je Uprava.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka za postupanje u skladu s člankom 24. stavkom 1. točkama (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 1069/2009 nadležno je ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša.
(4) Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša, u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, izvješćuje Upravu o statusu izdavanja dozvola za čije je izdavanje nadležno.
(5) Za provedbu uredbi iz stavka 1. ovoga članka ministar je ovlašten donijeti pravilnik.
Odobreni objekti u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima
Članak 99.
(1) Subjekt u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima ne može započeti obavljati djelatnost u objektu u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima koji podliježe odobravanju bez prethodnog utvrđivanja udovoljavanja propisanim uvjetima u objektu.
(2) Objekti koji podliježu odobravanju i uvjeti iz stavka 1. ovoga članka utvrđeni su Uredbom (EZ) br. 1069/2009 i Uredbom (EU) br. 142/2011.
(3) Udovoljavanje uvjetima iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje stručno povjerenstvo koje osniva čelnik Uprave, po podnesenom zahtjevu subjekta u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenih proizvoda.
(4) O udovoljavanju uvjetima iz stavka 1. ovoga članka Uprava donosi rješenje.
(5) Uprava vodi Upisnik odobrenih objekata iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenje iz stavka 4. ovoga članka i briše odobreni objekt iz upisnika iz stavka 5. ovoga članka u slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,
– prestanka obavljanja djelatnosti poslovanja s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima.
(7) Oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 5. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Registrirani objekti i subjekti u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima
Članak 100.
(1) Uprava vodi Upisnik registriranih objekata i subjekata u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima.
(2) Subjekti u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima iz stavka 1. ovoga članka su sakupljači i prijevoznici te krajnji korisnici nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda.
(3) Registrirani objekti iz stavka 1. ovoga članka i subjekti iz stavka 2. ovoga članka upisuju se u upisnik iz stavka 1. ovoga članka, na temelju rješenja o registraciji, koje donosi Uprava, po podnesenom zahtjevu.
(4) Registrirani objekti iz stavka 1. ovoga članka i subjekti iz stavka 2. ovoga članka rješenjem se brišu iz upisnika iz stavka 1. ovoga članka u slučajevima u skladu s člankom 99. stavkom 6. ovoga Zakona.
(5) Oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka te postupak registracije iz ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Postupanje s nusproizvodima
Članak 101.
(1) Korisnici objekata iz članaka 37. i 87. ovoga Zakona, kao i druga mjesta na kojima nastaju nusproizvodi moraju osigurati njihovo privremeno čuvanje u propisanim uvjetima i otpremu, na način koji propisuje ministar.
(2) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju poslove sakupljanja nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 dužne su osigurati preuzimanje nusproizvoda od mjesta nastanka i/ili sabirališta nusproizvoda.
(3) Posjednik životinje dužan je predati lešinu životinje kao nusproizvod Kategorije 1 ili 2, koncesionaru iz članka 103. stavka 1. ovoga Zakona ili pravnim i fizičkim osobama iz stavka 2. ovoga članka, a do predaje dužan je s lešinom postupati na propisani način.
(4) Veterinarski inspektor može odobriti zakapanje i spaljivanje nusproizvoda u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i Uredbe (EU) br. 142/2011.
(5) Način postupanja s nusproizvodima iz ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Sakupljanje nusproizvoda s javnih površina
Članak 102.
(1) Jedinice lokalne samouprave te Grad Zagreb dužni su osigurati sakupljanje i propisno zbrinjavanje lešina životinja i ostalih nusproizvoda s javnih površina.
(2) Jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb snose troškove postupanja iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Poslove sakupljanja iz stavka 1. ovoga članka obavljaju pravne ili fizičke osobe registrirane za sakupljanje nusproizvoda u skladu s člankom 100. ovoga Zakona.
Koncesija
Članak 103.
(1) Poslovi sakupljanja, prerade i uklanjanja nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2, osim sadržaja probavnog trakta, mlijeka i stajskog gnoja, iz objekata iz članaka 37. i 87. ovoga Zakona obavljaju se na temelju stečene koncesije.
(2) Sakupljanje nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 iz stavka 1. ovoga članka smatra se sporednom djelatnošću i služi obavljanju poslova prerade i uklanjanja nusproizvoda.
(3) Koncesija iz stavka 1. ovoga članka može se dodijeliti pravnoj ili fizičkoj osobi koja na području Republike Hrvatske ima najmanje jedan objekt za preradu nusproizvoda te ispunjava druge tehničke, stručne i organizacijske uvjete za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Postupak davanja koncesije provodi stručno povjerenstvo od pet članova i tajnika koje imenuje ministar.
(5) Odluku o davanju koncesije donosi Ministarstvo na temelju prethodno provedenog postupka davanja koncesije i prijedloga stručnog povjerenstva iz stavka 4. ovoga članka.
(6) Ugovor o koncesiji sklapa ministar i odabrani ponuditelj na vrijeme od 10 godina.
(7) Ugovorno plaćanje naknade za koncesiju prihod je državnog proračuna.
(8) Ukoliko za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji iz stavka 6. ovoga članka, koncesionar s pravnim ili fizičkim osobama registriranima za sakupljanje nusproizvoda u skladu s člankom 100. ovoga Zakona sklopi podugovor o obavljanju poslova iz stavka 2. ovoga članka, dužan je obavijestiti Ministarstvo.
(9) Tehničke, stručne i organizacijske uvjete iz stavka 3. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar, osim ako nije drugačije propisano Uredbom (EZ) br. 1069/2009 i Uredbom (EU) br. 142/2011.
(10) Na postupak davanja koncesije i pravnu zaštita u postupcima davanja koncesije te druga pitanja u vezi s koncesijama koja nisu uređena ovim Zakonom odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o koncesijama (»Narodne novine«, br. 143/12.).
Naknada
Članak 104.
(1) Za obavljeno sakupljanje, prijevoz, preradu nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 te uklanjanje nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 i od njih dobivenih proizvoda u skladu s člankom 103. ovoga Zakona plaća se naknada.
(2) Visinu naknade iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
IV. SUSTAV PROVEDBE VETERINARSKE DJELATNOSTI
Članak 105.
(1) Veterinarsku djelatnost obavljaju pravne osobe kao veterinarske ambulante, veterinarske stanice, veterinarske bolnice, veterinarske klinike, centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje te veterinarske ljekarne (u daljnjem tekstu: veterinarske organizacije), u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2) Veterinarske organizacije iz stavka 1. ovoga članka osnivaju se kao trgovačka društva.
(3) Pojedine poslove veterinarske djelatnosti, u skladu s odredbama ovoga Zakona, obavlja Veterinarski fakultet i Hrvatski veterinarski institut.
(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, pojedine poslove veterinarske djelatnosti može obavljati i veterinarska služba.
(5) Pravne i fizičke osobe koje su osnovane za obavljanje veterinarske djelatnosti u drugoj državi članici mogu u Republici Hrvatskoj pružati usluge veterinarske djelatnosti pod uvjetima i na način koji odredi ministar.
Članak 106.
(1) Veterinarsku djelatnost mogu obavljati i fizičke osobe u ambulantama veterinarske prakse (u daljnjem tekstu: veterinarska praksa), u skladu s odredbama ovoga Zakona, a upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.
(2) Obrazac i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Postupak osnivanja i ukidanja
Članak 107.
(1) Veterinarsku organizaciju može osnovati pravna i fizička osoba.
(2) Veterinarsku praksu može osnovati veterinar.
(3) Veterinarsku službu, kao unutarnju ustrojstvenu jedinicu, može osnovati Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo obrane, pravna osoba koja obavlja djelatnost uzgoja stoke i stočarske proizvodnje te druge pravne osobe koje ovu djelatnost ne obavljaju na profitnoj osnovi niti pružaju veterinarske usluge posjednicima životinja.
(4) Veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba mogu se osnovati uz prethodnu veterinarsku suglasnost nadležnoga veterinarskog ureda.
(5) Veterinarska organizacija i veterinarska praksa mogu se osnovati uz prethodno mišljenje Hrvatske veterinarske komore.
(6) Veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba mogu započeti obavljati djelatnost na temelju rješenja o udovoljavanju propisanim uvjetima uređenja objekata, prostora, prostorija, veterinarske opreme i stručnih djelatnika koje donosi čelnik Uprave na prijedlog stručnog povjerenstva koje osniva.
(7) Veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.
(8) Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenje iz stavka 6. ovoga članka i briše veterinarsku organizaciju, veterinarsku praksu i veterinarsku službu iz upisnika u sljedećim slučajevima:
– podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe,
– nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru u skladu s člankom 141. ovoga Zakona,
– ukidanja uvjetnog odobrenja,
– prijedloga inspektora u slučaju neobavljanja djelatnosti dulje od 30 dana.
(9) Uvjete kojima moraju udovoljavati veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba, uvjete iz stavka 5. ovoga članka i uvjete za izdavanje suglasnosti iz stavka 4. ovoga članka te oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 7. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Članak 108.
(1) Na području Republike Hrvatske mora se osigurati zaštita zdravlja životinja te provedba mjera veterinarskoga javnog zdravstva.
(2) Ako na određenom području lokalne samouprave nije osigurana zaštita zdravlja životinja te provedba mjera veterinarskoga javnog zdravstva, pravnu osobu za obavljanje veterinarske djelatnosti mora osnovati jedna ili više jedinica lokalne samouprave, u skladu s potrebama.
1. VETERINARSKE ORGANIZACIJE
a) Veterinarska ambulanta i veterinarska stanica
Članak 109.
(1) Veterinarska ambulanta i veterinarska stanica obavljaju u okviru svoje djelatnosti, ambulantno, kućnim posjetima i u gospodarskim objektima, sljedeće poslove:
1. provode propisana preventivna cijepljenja, propisane dijagnostičke i druge pretrage radi zaštite zdravlja životinja i ljudi te mjere za otkrivanje, suzbijanje, sprječavanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti i zoonoza,
2. provode preventivna cijepljenja, dijagnostička i druga ispitivanja radi zaštite zdravlja životinja,
3. obavljaju preglede oboljelih životinja i razudbe lešina, ispitivanja uzroka oboljenja ili uginuća životinja, osnovna laboratorijsko-dijagnostička ispitivanja te promatranje životinja,
4. otkrivaju i prijavljuju pojavu zarazne bolesti ili sumnju na pojavu zarazne ili nametničke bolesti,
5. liječe oboljele životinje, obavljaju kirurške, porodiljske i druge veterinarske zahvate na životinjama,
6. liječe neplodnost te provode umjetno osjemenjivanje životinja i prijenos oplođenih jajnih stanica (embriotransfer),
7. provode mjere veterinarske zaštite okoliša radi sprječavanja širenja i suzbijanja zaraznih ili nametničkih bolesti životinja (dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju i radiološku dekontaminaciju),
8. vode propisane evidencije i dokumentacije,
9. izdaju svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja, putne listove za goveda, putovnice za kućne ljubimce certifikate i druge javne isprave kada je to određeno ovim Zakonom ili drugim propisom donesenim za provedbu propisa EU,
10. provode veterinarsko-stočarsko prosvjećivanje u svrhu očuvanja i unapređenja zdravlja, dobrobiti te reprodukcije životinja,
11. obavljaju propisane veterinarske preglede,
12. obavljaju službene kontrole,
13. provode, organiziraju i kontroliraju označavanje životinja, te unose podatke o označenim životinjama i njihovom premještanju u skladu s ovim zakonom i propisima o označavanju i registraciji životinja,
14. obavljaju i druge poslove određene svojim statutom, odnosno aktom o osnivanju, u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2) Poslove iz stavka 1. točaka 2., 3., 4., 5., 6. i 10. ovoga članka obavljaju veterinarske stanice i veterinarske ambulante na zahtjev posjednika životinja.
(3) Poslove iz stavka 1. točaka 1., 7., 9., 11. i 13. ovoga članka te članka 17. ovoga Zakona može obavljati samo veterinarska ambulanta, odnosno veterinarska stanica koju na vrijeme od pet godina ovlasti Uprava kao ovlaštenu veterinarsku organizaciju.
(4) Poslove iz stavka 1. točke 12. ovoga članka i članka 115. stavka 1. ovoga Zakona može obavljati samo veterinarska organizacija koju ovlasti Uprava kao kontrolno tijelo.
(5) Na području Grada Zagreba i jedinica područnih samouprava na kojima su ovlaštene dvije ili više veterinarskih organizacija, posjednik životinje ima pravo jedanput godišnje izabrati organizaciju za obavljanje pojedinih poslova iz stavka 3. ovoga članka, u opsegu i pod uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.
(6) Pojedine poslove iz stavka 3. ovoga članka koje mogu obavljati i druge veterinarske organizacije ili veterinarska praksa te uvjete za njihovo obavljanje pravilnikom propisuje ministar.
(7) Rješenje o povjeravanju poslova iz stavka 6. ovoga članka donosi čelnik Uprave.
(8) U slučaju kada se utvrdi da veterinarska organizacija ili veterinarska praksa iz stavka 6. ovoga članka povjerene poslove obavlja protivno odredbama ovoga Zakona, čelnik Uprave može ukinuti rješenje o povjeravanju poslova.
(9) Ovlaštena veterinarska organizacija iz stavka 3. ovoga članka mora osigurati obavljanje poslova svoje djelatnosti tijekom cijeloga dana i udovoljavati posebnim uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.
Postupak dodjele javnih ovlasti
Članak 110.
(1) Odluka o davanju ovlasti za obavljanje poslova iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona donosi se na temelju javnoga natječaja.
(2) Javni natječaj iz stavka 1. ovoga članka raspisuje Uprava, a provodi ga povjerenstvo koje imenuje čelnik Uprave.
(3) Odluku o davanju ovlasti najpovoljnijem ponuditelju Uprava donosi na prijedlog povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Na odluku iz stavka 3. ovoga članka može se podnijeti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od njezinog primitka.
(5) Rješenje po žalbi iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo donosi u roku od 30 dana.
(6) Ako se na javni natječaj ne javi niti jedan ponuditelj, odnosno ako se ponuditelj ne odabere, javni natječaj se poništava, a čelnik Uprave određuje veterinarske organizacije koje su dužne provoditi mjere iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona, do donošenja odluke o davanju ovlasti na temelju ponovljenoga javnog natječaja koji se mora objaviti u roku od 60 dana.
Ugovor o povjeravanju poslova
Članak 111.
(1) Čelnik Uprave, na temelju odluke iz članka 110. stavka 3. ovoga Zakona, s ovlaštenom pravnom osobom sklapa ugovor o povjeravanju poslova.
(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži odredbe o:
– vrsti i opsegu povjerenih poslova,
– nazivu jedne ili više jedinica lokalne samouprave na kojima se obavljaju povjereni poslovi,
– početku i trajanju ovlasti za obavljanje poslova,
– načinu i uvjetima obavljanja poslova,
– osiguravanju financijskih sredstava za obavljanje poslova,
– mogućnosti i razlozima otkaza ugovora prije isteka vremena,
– uvjetima za jednostrani raskid ugovora,
– odgovornosti u obavljanju povjerenih poslova,
– drugim pravima i obvezama ugovornih strana.
Prestanak ugovora
Članak 112.
(1) Ugovor o povjeravanju poslova iz članka 111. stavka 1. ovoga Zakona prestaje protekom vremena na koji je sklopljen, otkazom ili raskidom.
(2) Uprava može i prije isteka roka otkazati ugovor, bez otkaznog roka ili uz otkazni rok, ako utvrdi da ovlaštena veterinarska organizacija:
– ne obavlja ili nepotpuno obavlja povjerene poslove,
– obavlja povjerene poslove protivno ugovornim odredbama.
(3) U slučaju iz stavka 1. ili 2. ovoga članka, Uprava ukida odluku iz članka 110. stavka 3. ovoga Zakona te određuje veterinarsku organizaciju koja je dužna provoditi mjere iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona, do donošenja odluke o davanju ovlasti na temelju novoga javnog natječaja koji se mora objaviti u roku od 60 dana.
Upisnik ovlaštenih veterinarskih organizacija
Članak 113.
(1) Ovlaštene veterinarske organizacije upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.
(2) Oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
(3) Popis ovlaštenih veterinarskih organizacija objavljuje se na web-stranici Ministarstva.
Članak 114.
(1) Za dobivenu ovlast iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona ovlaštena veterinarska organizacija ne plaća posebnu naknadu.
(2) Za obavljanje povjerenih poslova ovlaštene veterinarske organizacije odgovorne su Upravi.
Kontrolna tijela
Članak 115.
(1) Uprava može povjeriti pojedine poslove službenih kontrola hrane životinjskog podrijetla, hrane za životinje, nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda ovlaštenim veterinarskim organizacijama kao kontrolnim tijelima u skladu s Uredbom (EZ) br. 882/2004.
(2) Kontrolna tijela iz stavka 1. ovoga članka moraju ispunjavati uvjete propisane člankom 5. Uredbe (EZ) br. 882/2004.
(3) Uprava s kontrolnim tijelom zaključuje ugovor o povjeravanju poslova na vrijeme od 5 godina.
(4) Uprava provodi inspekcijski nadzor, odnosno organizira reviziju rada kontrolnih tijela.
(5) U slučaju da nadzorom, odnosno revizijom utvrdi da kontrolna tijela ne izvršavaju ugovorne obveze, Uprava može raskinuti ugovor o povjeravanju poslova, a ako kontrolna tijela ne poduzmu odgovarajuće i pravodobne korekcije, ugovor se može raskinuti bez otkaznog roka.
(6) Detaljnije uvjete kojima moraju udovoljavati kontrolna tijela, popis poslova koji im se mogu povjeriti i postupak povjeravanja poslova pravilnikom propisuje ministar.
(7) Uprava izvješćuje Europsku komisiju o povjeravanju poslova službenih kontrola kontrolnim tijelima u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 882/2004.
(8) Odredbe članaka 110. do 114. ovoga Zakona koje se odnose na postupak povjeravanja poslova ovlaštenim veterinarskim organizacijama, na odgovarajući se način primjenjuju i na postupak povjeravanja poslova kontrolnim tijelima.
b) Veterinarska bolnica i veterinarska klinika
Članak 116.
(1) Veterinarska bolnica i veterinarska klinika, u okviru svoje djelatnosti, obavljaju stacionarno liječenje i njegu bolesnih i ozlijeđenih životinja.
(2) Veterinarska bolnica i veterinarska klinika obavljaju:
1. pregled oboljelih životinja i ispituju uzrok oboljenja,
2. liječenje oboljelih životinja te kirurške, porodiljske i druge veterinarske zahvate,
3. liječenje neplodnosti,
4. umjetno osjemenjivanje životinja,
5. pojedine poslove u provedbi određenih mjera iz članka 17. ovoga Zakona, u skladu s člankom 109. stavkom 5. ovoga Zakona,
6. savjetovanje posjednika životinja radi očuvanja zdravlja životinja,
7. vođenje propisanih evidencija i dokumentacije,
8. druge poslove određene statutom, u skladu s odredbama ovoga Zakona,
9. iz djelokruga svoga rada, izdavanje svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja.
c) Centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje
Članak 117.
(1) Centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje mogu obavljati:
1. proizvodnju uzgojno valjanih životinja,
2. reprodukcijsko testiranje rasplodnjaka,
3. umjetno osjemenjivanje životinja,
4. pružanje stručne pomoći u provođenju umjetnog osjemenjivanja i suzbijanja neplodnosti životinja,
5. poslove zaštite zdravlja vlastitih životinja i njihove reprodukcijske sposobnosti,
6. poslove laboratorijske dijagnostike i analize sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica,
7. edukaciju u području umjetnog osjemenjivanja i reprodukcije životinja,
8. informatičku obradu i analizu podataka iz područja reprodukcije životinja,
9. praćenje znanstvenih istraživanja u vezi s razmnožavanjem i genetikom kod životinja,
10. druge poslove u vezi s unapređenjem veterinarstva i stočarstva, u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2) Centri iz stavka 1. ovoga članka na temelju rješenja čelnika Uprave o odobravanju djelatnosti upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.
(3) Centri iz stavka 1. ovoga članka moraju udovoljavati posebnim uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar, a u slučaju ako obavljaju djelatnost iz članka 47. stavka 1. i 5. ovoga Zakona, moraju udovoljavati i uvjetima propisanim stavcima 4. i 9. navedenoga članka.
d) Veterinarska ljekarna
Članak 118.
Veterinarska ljekarna se osniva u skladu s odredbama posebnog propisa, radi opskrbe veterinarskih organizacija i posjednika životinja VMP, sredstvima za njegu i zaštitu životinja, veterinarskim instrumentima i opremom te hranom za životinje.
2. VETERINARSKI FAKULTET I HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT
a) Veterinarski fakultet
Članak 119.
Veterinarski fakultet za potrebe veterinarstva i u svrhu unapređivanja veterinarske djelatnosti i znanstveno-nastavnog rada obavlja sljedeće poslove:
1. kliničku, laboratorijsku i terensku dijagnostiku bolesti životinja,
2. liječenje životinja,
3. razudbu lešina te patohistološke pretrage životinjskih organa,
4. istraživanja, unapređuje i primjenjuje metode kemijskih, histoloških, bioloških, histokemijskih, ekoloških, mikrobioloških, uroloških, parazitoloških, radijacijskih, radio-kemijskih i drugih analiza organa životinja, krvi, krvnog seruma, izlučevina životinja, hrane za životinje, hrane životinjskog podrijetla, drugih bioloških supstrata, tla, vode, i zraka te o njima daje stručna mišljenja,
5. izradu studija, elaborata i projektne dokumentacije na području veterinarstva, uzgoja, proizvodnje, hranidbe te prerade i prometa životinja te proizvoda životinjskog podrijetla,
6. istraživanja, praćenje i analiziranje pojava kretanja zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja, planira i predlaže mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije radi sprječavanja širenja i suzbijanja zaraznih, nametničkih i drugih bolesti,
7. djelatnosti iz područja lovstva, akvatičnih organizama i korisnih kukaca,
8. vještačenja i izrade ekspertiza iz područja veterinarstva, uzgoja, proizvodnje, hranidbe te prerade i prometa životinja te proizvoda životinjskog podrijetla za potrebe sudstva te pravnih i fizičkih osoba,
9. istraživanja i proizvodnju farmaceutskih, bioloških i biocidnih sredstava za potrebe registracije, liječenja životinja i suzbijanja bolesti životinja,
10. ocjenjivanje zdravstvene ispravnosti i kakvoće hrane životinjskog podrijetla i drugih proizvoda životinjskog podrijetla, o čemu daje stručne ocjene i mišljenja,
11. istraživanja uvjeta smještaja u objektima za uzgoj životinja, o čemu daje stručne ocjene i mišljenja,
12. istraživanja, pripremu i primjenu mjera za unapređivanje dobrobiti životinja,
13. praćenje, analizu i ocjenu utjecaja okoliša na zdravstveno stanje životinja i utjecaj životinja na okoliš,
14. propisana preventivna cijepljenja i propisane dijagnostičke pretrage u svrhu edukacije studenata,
15. davanje stručne pomoći veterinarskim organizacijama i uzgajivačima životinja te proizvođačima hrane životinjskog podrijetla, hrane za životinje i VMP,
16. organizira i zajedno s Hrvatskom veterinarskom komorom, Upravom i Hrvatskim veterinarskim institutom, provodi program obveznoga stručnog usavršavanja veterinara.
b) Hrvatski veterinarski institut
Članak 120.
Hrvatski veterinarski institut za potrebe veterinarstva:
1. obavlja terensku i laboratorijsku dijagnostiku zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja,
2. prati, analizira i proučava stanje glede pojava, kretanja, suzbijanja i iskorjenjivanja zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja,
3. planira i predlaže preventivna cijepljenja te dijagnostičke pretrage životinja,
4. planira i predlaže mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije radi sprječavanja širenja i suzbijanja zaraznih bolesti životinja,
5. istražuje načine zaštite od zoonoza,
6. istražuje, unapređuje i primjenjuje metode otkrivanja, suzbijanja i prevencije zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja,
7. istražuje, unapređuje, proizvodi i primjenjuje biološka i farmaceutska sredstva za dijagnostiku, profilaksu i terapiju,
8. obavlja laboratorijske pretrage proizvoda životinjskog podrijetla radi utvrđivanja njihove zdravstvene ili higijenske ispravnosti,
9. istražuje, unapređuje i primjenjuje metode otkrivanja, suzbijanja i prevencije zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja,
10. istražuje, unapređuje, priprema i primjenjuje nova imunološka sredstva za zaštitu zdravlja životinja,
11. prati, analizira i ocjenjuje utjecaj okoliša na zdravstveno stanje životinja,
12. istražuje zoohigijenske uvjete u objektima za uzgoj stoke i stočarsku proizvodnju,
13. obavlja laboratorijske pretrage hrane životinjskoga podrijetla i drugih proizvoda životinjskog podrijetla radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti,
14. obavlja laboratorijske pretrage na rezidue i druge biološki aktivne tvari u životinjama, mesu i ostaloj hrani životinjskog podrijetla,
15. obavlja kontrolu radioaktivnih tvari u životinjama, mesu i proizvodima životinjskog podrijetla te hrani za životinje,
16. obavlja toksikološke pretrage životinja, proizvoda životinjskoga podrijetla i hrane za životinje,
17. obavlja ispitivanja i kontrolu kakvoće VMP, u proizvodnji i prometu,
18. istražuje, unapređuje i primjenjuje razvojne metode tehnologije i kontrole hrane životinjskog podrijetla, hrane za životinje te VMP,
19. istražuje, unapređuje i pruža stručnu pomoć u svezi s inspekcijom životinja, inspekcijom hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje,
20. pruža stručnu pomoć veterinarskim organizacijama i uzgajateljima životinja te proizvođačima hrane životinjskog podrijetla, hrane za životinje i VMP,
21. pruža znanstvenu podršku u svezi sigurnosti hrane i hrane za životinje,
22. pruža znanstvenu podršku u svezi zdravlja i dobrobiti životinja,
23. s Hrvatskom veterinarskom komorom i Upravom, sudjeluje u provedbi programa obveznoga stručnog usavršavanja veterinara,
24. obavlja i druge poslove određene statutom, u skladu s odredbama ovoga Zakona.
3. VETERINARSKA PRAKSA
Članak 121.
(1) Veterinarsku praksu veterinar može obavljati pod sljedećim uvjetima:
1. da ima hrvatsko državljanstvo,
2. da ima potpunu poslovnu sposobnost,
3. da mu pravomoćnom sudskom presudom ili odlukom drugoga nadležnog tijela nije izrečena mjera zabrane obavljanja veterinarske djelatnosti,
4. da ima odobrenje za rad (u daljnjem tekstu: licencija) Hrvatske veterinarske komore.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 1. ovoga članka, priznaje se i državljanstvo druge države članice.
Članak 122.
(1) U veterinarskoj praksi mogu se obavljati poslovi iz članka 109. stavka 1. ovoga Zakona, osim poslova navedenih u stavku 1. točkama 1., 7., 9., 11. i 12. istoga članka.
(2) U veterinarskoj praksi ne mogu se obavljati poslovi u provedbi mjera iz članka 14. ovoga Zakona, osim u slučaju iz članka 109. stavka 6. ovoga Zakona.
Članak 123.
U obavljanju veterinarske prakse veterinar mora:
1. na zahtjev posjednika životinje pružiti zdravstvenu pomoć ili drugu veterinarsku uslugu u okviru odobrene djelatnosti,
2. sudjelovati, na poziv Uprave, u sprječavanju i suzbijanju zaraznih bolesti,
3. voditi propisanu dokumentaciju i evidencije,
4. davati podatke o svom radu na zahtjev Uprave,
5. obavljati poslove zdravstvene zaštite životinja u skladu s pravilima struke i kodeksom veterinarske etike.
4. VETERINARSKA SLUŽBA
Članak 124.
(1) Veterinarska služba obavlja veterinarsku djelatnost u objektima i na životinjama u posjedu tijela državne uprave, odnosno pravne osobe kod koje je osnovana.
(2) Veterinarska služba ne može obavljati poslove iz članka 17. i članka 109. stavka 1. točaka 1., 7., 9. i 11. ovoga Zakona.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, pojedine poslove u provedbi mjera iz članka 17. ovoga Zakona koje se ne financiraju iz državnog proračuna, čelnik Uprave bez provedbe javnog natječaja, rješenjem može povjeriti veterinarskoj službi, ako udovoljava posebnim uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.
(4) U slučaju kada se utvrdi da veterinarska služba iz stavka 3. ovoga članka povjerene poslove obavlja protivno odredbama ovoga Zakona, čelnik Uprave može donijeti rješenje o ukidanju rješenja o povjeravanju poslova.
5. IZVJEŠĆIVANJE O OBAVLJANJU POSLOVA VETERINARSKE DJELATNOSTI
Članak 125.
(1) Veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba dužne su Upravi podnositi izvješća o obavljanju veterinarske djelatnosti.
(2) Veterinarski fakultet, Hrvatski veterinarski institut i Hrvatska veterinarska komora dužni su Upravi podnositi izvješća o obavljanju poslova za potrebe veterinarstva utvrđenih odredbama ovoga Zakona.
(3) Sadržaj, oblik i način podnošenja izvješća iz ovoga članka te rokove njihova dostavljanja pravilnikom propisuje ministar.
6. VETERINARSKI DJELATNICI
Članak 126.
(1) Izravno poslove veterinarstva iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona obavljaju veterinarski djelatnici: veterinari i veterinarski tehničari, a određene specijalizirane poslove u veterinarskoj dijagnostici te analitici i stručnjaci drugih struka.
(2) Postavljanje dijagnoze, određivanje terapije, liječenje, kirurške, porodiljske i druge zahvate na životinjama, promet VMP, veterinarski pregled i kontrolu te druge poslove veterinarskoga javnog zdravstva mogu obavljati samo veterinari.
(3) Veterinari iz stavka 2. ovoga članka mogu obavljati poslove veterinarske djelatnosti samo uz licenciju, koju izdaje Hrvatska veterinarska komora na vrijeme od pet godina.
(4) Postupak, uvjete i način izdavanja, produljivanja i oduzimanja licencije pravilnikom propisuje ministar.
(5) Poslove tehničke naravi, umjetno osjemenjivanje, dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju te higijeničarske i druge poslove veterinarstva koji nisu sadržani u odredbi stavka 2. ovoga članka obavljaju veterinarski tehničari, po nalogu veterinara i prema pravilima struke.
(6) Iznimno od odredbi stavka 2. ovog članka kirurške zahvate tijekom pokusa na životinjama mogu obavljati i liječnici, farmaceuti, medicinski biokemičari, stomatolozi, agronomi stočari, biotehnolozi ili biolozi i to na laboratorijskim životinjama: mišu, štakoru, zamorcu, zlatnom hrčku, kineskom hrčku, mongolskom skakaču, žabi i zebrici, ako imaju položen ispit za osposobljavanje u skladu s odredbama Zakona o zaštiti životinja (»Narodne novine«, br. 135/06. i 37/13.).
7. HRVATSKA VETERINARSKA KOMORA
Članak 127.
(1) Hrvatska veterinarska komora je udruga veterinara i veterinarskih tehničara kojoj je temeljna zadaća reguliranje veterinarske profesije, promicanje veterinarstva i zastupanje interesa u području veterinarstva.
(2) Članovi Hrvatske veterinarske komore su veterinari koji obavljaju poslove veterinarske djelatnosti na području Republike Hrvatske.
(3) Hrvatska veterinarska komora je pravna osoba, a članstvo u Komori je obvezno za veterinare iz stavka 2. ovoga članka.
Članak 128.
(1) Djelatnost, tijela upravljanja, ustrojstvo i način rada Hrvatske veterinarske komore određeni su statutom koji nadležno tijelo Komore donosi uz prethodnu suglasnost ministra.
(2) Hrvatska veterinarska komora svoju djelatnost obavlja samostalno, u skladu s donesenim statutom te odredbama ovoga Zakona.
Članak 129.
(1) Zadaće Hrvatske veterinarske komore jesu:
1. reguliranje veterinarske profesije, promicanje i zastupanje interesa u području veterinarstva,
2. vođenje upisnika članova,
3. skrb o poštivanju pravila kodeksa veterinarske etike, kodeksa dobre veterinarske prakse i poduzimanje odgovarajućih mjera u slučaju njihova kršenja,
4. davanje mišljenja za osnivanje i prestanak obavljanja djelatnosti veterinarskih organizacija i privatne prakse,
5. izdavanje, produljivanje i oduzimanje licencija,
6. davanje mišljenja i prijedloga u postupku donošenja propisa kojima se uređuju pitanja, uvjeti i način obavljanja veterinarske djelatnosti, te drugih općih akata kojima se propisuju obveze veterinara u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti,
7. donošenje nomenklature veterinarskih usluga i u suradnji s komorama koje predstavljaju interese veterinarskih organizacija i subjekata u poslovanju s hranom te hranom za životinje, određivanje kriterija za cijene veterinarskih usluga ako se iste ne financiraju iz državnog proračuna i ne provode u sklopu obveznih mjera koje propisuje Ministarstvo,
8. organiziranje i provođenje, s Veterinarskim fakultetom, Hrvatskim veterinarskim institutom i Upravom, obveznoga stručnog usavršavanja veterinara te skrb o stručnom osposobljavanju i usavršavanju veterinarskih djelatnika i zastupanje njihovih interesa,
9. utvrđivanje i nadziranje načina promidžbe veterinarskih organizacija i veterinarske prakse,
10. nadzor nad stručnim radom veterinara i kontrola sustava upravljanja kvalitetom,
11. organiziranje znanstvenih i stručnih skupova,
12. drugi poslovi određeni statutom.
(2) Poslovi iz stavka 1. točaka 5. i 9. ovoga članka obavljaju se kao javna ovlast, a akti koje u tom svojstvu izdaje Hrvatska veterinarska komora su javne isprave.
(3) Troškovi obavljanja poslova iz stavka 1. točke 10. ovoga članka, sufinanciraju se iz državnog proračuna, a visinu sufinanciranja pravilnikom propisuje ministar.
8. NADZOR NAD STRUČNIM RADOM U OBAVLJANJU VETERINARSKE DJELATNOSTI
Članak 130.
(1) Nadzor nad stručnim radom u obavljanju veterinarske djelatnosti, u skladu s godišnjim programom nadzora, po ukazanoj potrebi ili na zahtjev čelnika Uprave, provodi Hrvatska veterinarska komora.
(2) Nadzor iz stavka 1. ovoga članka provodi povjerenstvo sastavljeno od istaknutih stručnjaka pojedinih područja veterinarske djelatnosti, članova Hrvatske veterinarske komore i nadležnog veterinarskog inspektora.
(3) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka osniva predsjednik Hrvatske veterinarske komore.
(4) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka, nakon obavljenog nadzora, predsjedniku Hrvatske veterinarske komore podnosi izvješće o utvrđenim činjenicama, ocjeni stručnosti i uspješnosti rada, utvrđenim nedostacima, njihovim uzrocima i posljedicama, kao i prijedlog za poduzimanje propisanih mjera.
(5) Hrvatska veterinarska komora može privremeno ili trajno oduzeti licenciju veterinaru ako su nadzorom iz stavka 1. ovoga članka utvrđeni nedostaci takve naravi da bi daljnje obavljanje poslova moglo prouzročiti štetne posljedice ili opasnost po zdravlje ljudi ili životinja.
(6) O obavljenim nadzorima te poduzetim mjerama iz stavaka 4. i 5. ovoga članka Hrvatska veterinarska komora izvješćuje Upravu.
(7) Uvjete i način rada te naknade za rad članova povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka propisuje Hrvatska veterinarska komora.
9. KONTROLA SUSTAVA UPRAVLJANJA KVALITETOM
Članak 131.
(1) Hrvatska veterinarska komora organizira pružanje stručne pomoći u uvođenju i provodi kontrolu sustava upravljanja kvalitetom u obavljanju veterinarske djelatnosti u skladu sa Statutom.
(2) Uvjete i način pružanja stručne pomoći te provedbe kontrole sustava upravljanja kvalitetom propisuje Hrvatska veterinarska komora.
10. PRISTOJBE, NAKNADE I TROŠKOVI
a) Pristojbe i naknade
Članak 132.
(1) Za financiranje troškova službenih kontrola iz ovoga Zakona Ministarstvo obračunava i naplaćuje pristojbe i naknade u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 882/2004.
(2) Sredstva prikupljena u skladu sa stavkom 1. ovoga članka prihod su državnog proračuna za posebne namjene, a namijenjena su isključivo za financiranje troškova službenih kontrola u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 882/2004.
(3) Uprava nadzire obračunavanje i plaćanje pristojbi i naknada te obveznike plaćanja pristojbi i naknada iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Za provedbu Uredbe iz stavka 1. ovoga članka, u dijelu koji se odnosi na financiranje troškova službenih kontrola, ministar je ovlašten donijeti pravilnik.
b) Troškovi u veterinarstvu
Članak 133.
U skladu s Odlukom Vijeća 2009/470/EZ od 25. svibnja 2009. o troškovima u području veterinarstva (SL L 155, 18. 6. 2009.) na posebnoj poziciji državnog proračuna osiguravaju se sredstva za financiranje mjera zdravstvene zaštite životinja namijenjena za:
1. podmirenje troškova za suzbijanje određenih zaraznih ili nametničkih bolesti iz ovoga Zakona, i to za:
– isplatu naknada za usmrćene ili zaklane životinje te za uništene proizvode životinjskog podrijetla, odnosno uništene ili oštećene predmete tijekom provođenja naređenih mjera,
– naređeno razdoblje čekanja koje treba poštivati prije uvođenja (obnove) novih životinja na gospodarstvu nakon klanja,
– preventivna cijepljenja i dijagnostička ispitivanja,
– zaprečivanje zaraženog ili ugroženog područja,
– dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju,
– troškove veterinara i drugih veterinarskih djelatnika iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona,
– uklanjanje lešina životinja,
– za nabavu i uskladištenje te nadopunjavanje minimalno potrebne opreme za krizne stožere, osnovane za provedbu kriznih planova,
2. osiguravanje zaliha cjepiva, odnosno njegova interventnog uvoza te pristup međunarodnim bankama cjepiva,
3. podmirenje troškova utvrđivanja pojave zarazne ili nametničke bolesti i laboratorijske dijagnostičke pretrage zaraznih ili nametničkih bolesti životinja,
4. podmirenje troškova tiskanja i distribucije propisanih obrazaca, evidencija i druge dokumentacije,
5. razvitak i primjenu novih dijagnostičkih i analitičkih postupaka,
6. provođenje državnog monitoringa propisanog veterinarskim propisima,
7. druge svrhe u svezi s kontrolom bolesti i dobrobiti životinja,
8. provođenje službenih kontrola.
Članak 134.
Posjednik životinje snosi sve troškove preventivnog cijepljenja, dijagnostičkog i drugog ispitivanja, kao i sve druge troškove u svezi s provedbom mjera koje su propisane ili naređene u skladu s odredbama ovoga Zakona, osim ako se radi o suzbijanju zaraznih ili nametničkih bolesti u skladu s odredbama članka 133. ovoga Zakona ili ako je naredbom iz članka 17. ovoga Zakona drugačije određeno.
Članak 135.
(1) Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 133. ovoga Zakona, nadležno tijelo može odrediti sufinanciranje troškova prijevoza i prerade lešina goveda, kopitara, svinja, koza, ovaca i peradi, iz sredstava državnog proračuna.
(2) Visinu naknade i uvjete plaćanja troškova iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom utvrđuje ministar.
(3) Posjednik životinje snosi troškove dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije dvorišta, obora i staja, ako odredbama ovoga Zakona nije drukčije određeno.
V. UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR
1. Upravni nadzor
Članak 136.
Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.
2. Inspekcijski nadzor
Članak 137.
(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona te propisa EU iz područja veterinarstva, provode veterinarski inspektori i granični veterinarski inspektori.
(2) Inspekcijski nadzor iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva veterinarsko-zdravstveni nadzor nad životinjama, proizvodima životinjskog podrijetla, hranom za životinje, kvalitetom hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje pri uvozu, nusproizvodima i od njih dobivenih proizvoda; nad objektima, opremom, sredstvima te uvjetima za držanje, uzgoj i proizvodnju životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje; nad provođenjem pokusa na životinjama; nad provođenjem naređenih mjera za sprječavanje, otkrivanje i suzbijanje zaraznih bolesti životinja; nad sredstvima za prijevoz i uvjetima prijevoza te objektima, uvjetima i opremom za promet životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, hrane za životinje i nusproizvoda i od njih dobivenim proizvodima; nad objektima, opremom, uvjetima i načinom rada veterinarskih organizacija, veterinarske prakse i veterinarske službe u obavljanju zdravstvene zaštite životinja, nad dobivanjem, proizvodnjom, skladištenjem reprodukcijskog materijala, nad uvjetima proizvodnje, prometa i skladištenja i primjene VMP, kao i nad svim drugim objektima, sredstvima, predmetima i opremom, koji mogu biti prijenosnici zaraznih bolesti životinja ili na drugi način ugrožavati njihovo zdravlje i zdravlje ljudi, u cilju verifikacije sukladnosti s propisima.
(3) Radi obavljanja poslova iz djelokruga veterinarske inspekcije ustrojavaju se područne jedinice Ministarstva: veterinarski uredi i granične veterinarske postaje.
(4) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka smatraju se poslovima s posebnim uvjetima rada.
Veterinarski inspektor i granični veterinarski inspektor
Članak 138.
(1) Za veterinarskog inspektora i graničnog veterinarskog inspektora može se imenovati osoba koja pored općih uvjeta propisanih za prijam u državnu službu ispunjava i sljedeće uvjete:
1. ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij veterinarske struke,
2. ima položen državni stručni ispit za veterinarskog inspektora,
3. ima najmanje 4 godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima.
(2) Za obavljanje poslova višeg veterinarskog inspektora i višeg graničnog veterinarskog inspektora može se imenovati osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka te ima najmanje 8 godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima od čega najmanje 4 godine u poslovima inspekcijskog nadzora ili 4 godine rada u Upravi.
(3) Veterinarske i granične veterinarske inspektore iz stavka 1. i 2. ovoga članka imenuje i razrješuje ministar.
Članak 139.
Veterinarski i granični veterinarski inspektori pri provedbi inspekcijskog nadzora vode postupak, sastavljaju zapisnik i donose rješenja kada su za to ovlašteni odredbama ovoga Zakona te propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.
Članak 140.
(1) Pravne i fizičke osobe čiji rad podliježe nadzoru veterinarskog inspektora dužne su omogućiti obavljanje nadzora, pružiti potrebne podatke i obavijesti te osigurati uvjete za nesmetan rad.
(2) Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su privremeno obustaviti poslovanje nadziranog objekta za vrijeme inspekcijskog nadzora/službenu kontrolu ako veterinarski inspektor nije u mogućnosti na drugi način obaviti nadzor odnosno kontrolu.
(3) Pravne i fizičke osobe dužne su, na zahtjev veterinarskog inspektora, u primjerenom roku dostaviti ili pripremiti podatke i dokumentaciju koji su mu potrebni za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora.
(4) Niti jedna informacija koja se odnosi na poslovanje pravnih i fizičkih osoba čiji rad podliježe nadzoru veterinarskog inspektora do koje je tijekom inspekcijskog nadzora/službenih kontrola došao veterinarski inspektor, ne smije biti otkrivena bez pisanog pristanka nadziranih osoba, osim:
– kad je to neophodno za provedbu odredaba ovoga Zakona i kada to odobri ministar,
– kad je to potrebno za vođenje postupka koji se vodi po podnesenoj kaznenoj prijavi ili zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, nakon provedenoga inspekcijskog nadzora.
Članak 141.
(1) Ako veterinarski inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da ovaj Zakon ili drugi propis na temelju kojeg je ovlašten postupati nije primijenjen ili da nije pravilno primijenjen, naredit će rješenjem otklanjanje utvrđene nepravilnosti, određujući rok u kojem se nepravilnosti moraju otkloniti.
(2) Veterinarski inspektor rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi bez odgađanja, a najkasnije u roku 15 dana od dana provedenog nadzora.
Članak 142.
(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora veterinarski inspektor može privremeno oduzeti, do donošenja rješenja o počinjenom prekršaju ili presude o kaznenom djelu, dokumentaciju i predmete koji u prekršajnom ili sudskom postupku mogu poslužiti kao dokaz.
(2) O privremenom oduzimanju dokumentacije ili predmeta iz stavka 1. ovoga članka izdaje se potvrda.
(3) U slučaju postupanja iz stavka 1. ovoga članka, kaznena prijava ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka mora se podnijeti u roku od 48 sati, a nadležno tijelo po prijavi ili zahtjevu postupa žurno.
Članak 143.
Veterinarski inspektor može obavljati poslove službenih kontrola u smislu Uredbe (EZ) br. 882/2004 i Uredbe (EZ) br. 854/2004.
Članak 144.
(1) Protiv rješenja Ministarstva, Uprave i čelnika Uprave nije dopuštena žalba već se može pokrenuti upravni spor.
(2) Protiv rješenja veterinarskog inspektora donesenog u prvom stupnju može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, koja ne zadržava izvršenje rješenja i o kojoj rješava Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu, koje imenuje Vlada Republike Hrvatske.
(3) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka čini pet članova koji imaju završen sveučilišni diplomski studij veterinarske i/ili pravne struke s najmanje pet godina radnog iskustva i položenim državnim stručnim ispitom.
(4) Članovi povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka imaju pravo na naknadu za rad u povjerenstvu čiju visinu utvrđuje ministar u skladu s odlukom Vlade Republike Hrvatske.
(5) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka donosi Poslovnik o radu.
Članak 145.
(1) Izvršno rješenje veterinarskog inspektora kojem je predmet nenovčana obveza i koje se prema prirodi obveze može izvršiti prisilom, izvršit će se na navedeni način, pečaćenjem objekta, prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme ili na drugi pogodan način.
(2) Ako se rješenje ne može izvršiti u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka, veterinarski inspektor prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze novčanim kaznama.
(3) Prisilna novčana kazna iz stavka 2. ovoga članka izriče se u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini za nadziranu pravnu osobu, ili do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini za nadziranu fizičku osobu.
Članak 146.
Ako veterinarski inspektor obavljanjem inspekcijskog nadzora utvrdi da je počinjen prekršaj ili kazneno djelo dužan je bez odgode, a najkasnije u roku od petnaest dana, podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili kaznenu prijavu.
Članak 147.
(1) Veterinarski inspektor je dužan voditi očevidnik o obavljenim nadzorima.
(2) Sadržaj, oblik i način vođenja očevidnika veterinarskih inspektora iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
Članak 148.
(1) Kad je za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora/službene kontrole potrebno uzeti uzorke i izvršiti analizu, veterinarski inspektor ovlašten je uzeti uzorke i dostaviti ih na laboratorijske pretrage u laboratorije utvrđene u skladu s propisom o provedbi Uredbe (EZ) br. 882/2004.
(2) Troškovi uzorkovanja iz stavka 1. ovoga članka podmiruju se u skladu s propisom o provedbi Uredbe (EZ) br. 882/2004.
Članak 149.
(1) Veterinarski inspektor službenom iskaznicom i značkom dokazuje službeno svojstvo, identitet i ovlasti.
(2) Oblik i sadržaj obrasca službene iskaznice, izgled značke, te način izdavanja i vođenja upisnika o izdanim službenim iskaznicama i značkama pravilnikom propisuje ministar.
Članak 150.
Veterinarski inspektor ovlašten je u postupku inspekcijskog nadzora zatražiti i pregledati isprave na temelju kojih utvrđuje identitet osobe (osobna iskaznica, putovnica i sl.), a osobe koje podliježu nadzoru obvezne su na zahtjev dati mu takvu ispravu. Ako osoba odbije da mu se utvrdi identitet, veterinarski inspektor će pisano, a u žurnim slučajevima i na usmeni zahtjev, od nadležne policijske uprave zatražiti pomoć pri utvrđivanju identiteta nadziranih osoba.
Veterinarski inspektor
Članak 151.
Veterinarski inspektor provodi inspekcijski nadzor nad:
– radom ovlaštenih veterinara,
– radom kontrolnih tijela,
– radom veterinarskih organizacija, veterinarske prakse i veterinarskih službi u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti,
– udovoljavanjem propisanim uvjetima veterinarskih organizacija, veterinarske prakse i veterinarskih službi u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti,
– udovoljavanjem veterinarskim uvjetima farmi i uzgoja životinja namijenjenih pokusima, objektima za provođenje pokusa i načinom provođenja pokusa, valionica, sabirnih centara, stočnih sajmišta, tržnica, otkupnih mjesta i odmorišta za životinje te javnim smotrama,
– udovoljavanjem veterinarsko-zdravstvenim uvjetima centara za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje, centara za sakupljanje sjemena, centara za skladištenje sjemena, timova za sakupljanje zametaka, timova za proizvodnju zametaka te odobrenih tijela, zavoda i centara za promet životinjama i rasplodnim materijalom i njihovim radom,
– provedbom umjetnoga osjemenjivanja i embriotransfera životinja,
– objektima za klanje životinja, obradu, preradu i uskladištenje proizvoda životinjskoga podrijetla u svezi s udovoljavanjem propisanim uvjetima,
– sredstvima za prijevoz životinja i načinom prijevoza životinja u svezi s udovoljavanjem propisanim uvjetima,
– provedbom mjera za sprječavanje, otkrivanje, suzbijanje, iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti životinja,
– provedbom mjera za zaštitu od zoonoza,
– provedbom mjera za zaštitu zdravlja životinja,
– držanjem, proizvodnjom i prometom životinja,
– označavanjem životinja i radom osoba ovlaštenih za označavanje,
– proizvodnjom, skladištenjem i prometom proizvoda životinjskoga podrijetla,
– proizvodnjom, skladištenjem i prometom hrane za životinje,
– proizvodnjom, skladištenjem, prometom i primjenom VMP te uporabom sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju,
– ostacima štetnih tvari (reziduama), u životinjama i proizvodima životinjskoga podrijetla koji su namijenjeni ljudskoj prehrani,
– prometom sirovih koža, nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda, vode za napajanje životinja i proizvodnju proizvoda životinjskog podrijetla,
– provedbom mjera zaštite okoliša od negativnih utjecaja vezanih uz zaštitu zdravlja životinja, uzgoj životinja i obradu, preradu, skladištenje i promet proizvoda životinjskog podrijetla,
– radom objekata za obradu, preradu, uskladištenje i uklanjanje nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda, provođenjem mjera veterinarske zaštite okoliša, kao i nad radom objekata za daljnje iskorištavanje prerađenih nusproizvoda,
– radom i opremom pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju sakupljanje i prijevoz nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda,
– radom dijagnostičkih i analitičkih laboratorija,
– uzima uzorke dijagnostičkog materijala za laboratorijske pretrage radi utvrđivanja zdravstvenog stanja životinja, zdravstvene ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje,
– obavlja nadzor nad izdavanjem svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja i uplati naplaćenih naknada kao i nadzor nad izdavanjem druge propisane dokumentacije te nadzor nad obavljanjem veterinarskih pregleda i kontrola i izdavanjem propisane dokumentacije i naplate naknada za te preglede,
– pregledava poslovne knjige koje se odnose na provođenje propisa o obavljanju veterinarske djelatnosti, zdravstvenoj ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla, propisa o stavljanju VMP u promet na malo i propisa o mjerama za promicanje stočarstva i poticajnih mjera,
– provodi veterinarsku kontrolu dezinfekcije prijevoznih sredstava kojima su otpremane pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla ili otpadne životinjske tvari,
– izdaje uvjerenja o udovoljavanju propisanim uvjetima objekata namijenjenih provođenju karantenskih mjera za pošiljke životinja i životinjskih proizvoda iz uvoza, obavlja nadzor nad provedbom propisanih mjera u karanteni za uvezene životinje te donosi rješenje o zatvaranju ili produžavanju karantene, odnosno daljnjem postupku sa životinjama ili proizvodima životinjskog podrijetla,
– provodi i druge propisane mjere kada je ugroženo zdravlje životinja, dobrobit životinja, zdravstvena ispravnost proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje,
– obavlja i druge poslove za koje je ovlašten ovim Zakonom i drugim propisima, prema ukazanim potrebama.
Članak 152.
U provedbi inspekcijskog nadzora/službenih kontrola veterinarski inspektor ima pravo i obvezu:
1. privremeno zabraniti premještanje životinja, te premještanje i uporabu proizvoda životinjskoga podrijetla, hrane za životinje i predmeta kojima se mogu prenijeti uzročnici zaraznih ili nametničkih bolesti u slučaju sumnje na zaraznu ili nametničku bolest,
2. privremeno zabraniti ili ograničiti promet i uporabu proizvoda životinjskoga podrijetla, hrane za životinje ako se posumnja u njihovu zdravstvenu ili higijensku ispravnost,
3. zaustaviti, pretražiti ili zadržati bilo koje prijevozno sredstvo za koje smatra da prevozi životinje, proizvode životinjskog podrijetla ili hranu za životinje, postupajući u skladu s odredbama posebnih propisa, te pregledati hranu životinjskog podrijetla ili hranu za životinje i uzeti uzorke,
4. u objektima koje nadzire otvoriti i pregledati spremnik ili pakiranje za koje ima saznanja da sadrži proizvode životinjskog podrijetla ili hranu za životinje, utvrditi sadržaj i uzeti uzorke,
5. zabraniti uporabu prostorija, uređaja, opreme, postrojenja i pribora u objektu, zapečatiti prostorije,
6. narediti otklanjanje nedostatka u objektima, koji glede izgradnje, tehničkih uređaja, tehnološke opreme, načina rada, higijene i veterinarske zaštite okoliša ne udovoljavaju propisanim uvjetima,
7. zabraniti uporabu objekata iz točke 6. ovoga članka ako se u određenom roku ne otklone utvrđeni nedostaci,
8. zabraniti promet i upotrebu VMP , ako se promet ili upotreba obavlja protivno odredbama posebnih propisa, te narediti njihovo neškodljivo uklanjanje u skladu s posebnim propisima,
9. zabraniti promet i upotrebu VMP koji sadrže zabranjene supstancije, zadržati, oduzeti te narediti njihovo neškodljivo uklanjanje,
10. zabraniti upotrebu biocidnih pripravaka i kemikalija, ako se upotreba obavlja protivno odredbama posebnih propisa, te narediti njihovo neškodljivo uklanjanje u skladu s posebnim propisima,
11. zabraniti promet i uporabu hrane za životinje i dodataka hrani za životinje za koje utvrdi da su škodljivi po zdravlje životinja ili zdravlje ljudi,
12. narediti uklanjanje nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda,
13. zabraniti obavljanje veterinarske djelatnosti pravnim ili fizičkim osobama ako ne ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom odnosno obavljaju djelatnost protivno odredbama ovoga Zakona;
14. uzimati uzorke proizvoda životinjskog podrijetla, reprodukcijskog materijala, VMP i druge predmete, radi ispitivanja njihove veterinarsko-zdravstvene ispravnosti i kakvoće,
15. narediti karantenu za životinje zatečene u premještanju bez obvezne i ispravne dokumentacije, odnosno za životinje koje nisu označene na propisani način, a ako iste životinje ne pokazuju znakove oboljenja i u slučaju da ne postoje uvjeti stavljanja u karantenu ili je takvo rješenje ekonomičnije, uputiti na klanje pod posebnim uvjetima u najbližu klaonicu ili vratiti,
16. u obavljanju inspekcijskog nadzora zabraniti uporabu nastambi za životinje i drugih objekata, zgrada, prostorija, opreme i uređaja, ako se započne s radom prije nego što se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, utvrdilo da udovoljavaju propisanim uvjetima, odnosno koji nisu odobreni ili registrirani,
17. narediti mjere iz članka 20., članka 23. i članka 82. ovoga Zakona,
18. privremeno zabraniti rad objekta u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla ili u objektu u poslovanju s hranom za životinje ukoliko u razdoblju duljem od 60 dana od dana izdavanja računa subjekt u poslovanju s hranom nije platio pristojbu utvrđenu člankom 132. ovoga Zakona, a do dana podmirenja pristojbe,
19. izdavati certifikate i druge javne isprave određene ovim Zakonom,
20. zabraniti klanje životinja i proizvodnju proizvoda životinjskog podrijetla ako postoji sumnja da su životinje zaražene, odnosno da su proizvodi životinjskog podrijetla ili dodaci za proizvode životinjskog podrijetla onečišćeni i/ili zdravstveno neispravni,
21. uzimati službene uzorke za laboratorijske pretrage i dijagnostiku,
22. narediti zadržavanje proizvoda životinjskog podrijetla i hranu za životinje, kad je to potrebno iz razloga zaštite zdravlja ljudi i životinja,
23. oduzeti, odnosno narediti uklanjanje proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje, ako su prilikom veterinarskog pregleda proglašeni neupotrebljivim za ljudsku prehranu, odnosno ishranu životinja,
24. nadzirati obračunavanje i plaćanje pristojbi i naknada,
25. dozvoliti stavljanje pošiljaka u promet nakon obavljenoga propisanoga veterinarskog pregleda,
26. obavljati i druge poslove službenog veterinara (engl. official veterinarian) utvrđene propisima EU ili drugim posebnim propisima,
27. poduzimati i druge radnje za koje je ovlašten posebnim propisima i prema ukazanim potrebama.
OVLAŠTENI VETERINAR
Članak 153.
(1) Ovlašteni veterinar je veterinar ovlašten za obavljanje poslova koji su temeljem ovoga zakona preneseni na veterinarske organizacije i veterinarske prakse.
(2) Za ovlaštenog veterinara iz stavka 1. ovoga članka može se imenovati veterinar koji ima najmanje dvije godine radnog iskustva u struci, licenciju i položen državni stručni ispit za ovlaštenog veterinara.
(3) Program državnoga stručnog ispita za ovlaštenog veterinara donosi pravilnikom ministar.
(4) Ovlaštenog veterinara na prijedlog ovlaštene veterinarske organizacije i veterinarske prakse imenuje čelnik Uprave.
(5) Ovlaštenog veterinara razrješuje čelnik Uprave:
– na prijedlog odgovorne osobe u veterinarskoj organizaciji ili veterinarskoj praksi u kojoj je ovlašteni veterinar bio zaposlen,
– na prijedlog veterinarskog inspektora u slučaju kada se inspekcijskim nadzorom utvrdi da ovlašteni veterinar ne obavlja povjerene poslove ili obavlja protivno propisima i ugovoru o povjeravanju poslova.
(6) Upisnik ovlaštenih veterinara vodi Uprava.
(7) Oblik i sadržaj te način vođenja Upisnika ovlaštenih veterinara pravilnikom propisuje ministar.
Članak 154.
(1) Ovlašteni veterinari su za svoj rad odgovorni čelniku Uprave.
(2) U skladu s opsegom poslova koji je povjeren veterinarskoj organizaciji ili veterinarskoj praksi ovlašteni veterinari obavljaju sljedeće poslove:
– veterinarske preglede i kontrole na gospodarstvima, farmama, stočnim sajmovima, izložbama životinja i drugim objektima kada je za to ovlaštena veterinarska organizacija u kojoj je zaposlen,
– službene kontrole hrane životinjskog podrijetla, hrane za životinje te nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda povjerenih kontrolnom tijelu,
– certificiranje povjereno kontrolnom tijelu,
– izdavanje svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja,
– provedbu obveznog označavanja životinja te vođenje propisane evidencije o označavanju i prometu životinja,
– provedbu propisanih mjera za otkrivanje, sprječavanje, suzbijanje i kontrolu zaraznih ili nametničkih bolesti,
– uzorkovati dijagnostički materijal od životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje radi ispitivanja zdravstvenog stanja životinja, odnosno zdravstvene ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje,
– zabraniti otpremu životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i nusproizvoda životinjskog podrijetla, ako se prilikom veterinarskog pregleda utvrdi ili posumnja da je pošiljka zaražena ili zdravstveno neispravna, ako potječe iz zaraženog područja, ako ne udovoljava drugim propisanim uvjetima zdravstvene ispravnosti, ako pošiljka nije propisno označena, ne prati ju propisana i uredna dokumentacija, ako prijevozno sredstvo ne udovoljava propisanim veterinarskim uvjetima te o tomu neodgodivo izvijestiti veterinarskog inspektora.
– provedbu i drugih veterinarskih mjera iz ovoga Zakona ako je za to ovlašten.
(3) U slučaju kada ovlašteni veterinar prilikom obavljanja veterinarskog pregleda i kontrole utvrdi postupanje protivno odredbama ovoga Zakona, o tome je dužan izvijestiti veterinarskog inspektora ovlaštenog da naredi mjere za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.
SREDIŠNJI VETERINARSKI INFORMACIJSKI SUSTAV
Članak 155.
(1) Središnji veterinarski informacijski sustav (u daljnjem tekstu: SVIS) je objedinjeni sustav upisnika, registara i računalnih programa čiji su podaci organizirani u strukturiranim bazama podataka propisanih ovim Zakonom i drugim posebnim propisima u području veterinarstva, koji se vode u svrhu zaštite zdravlja i dobrobiti životinja i provedbi mjera veterinarskoga javnog zdravstva, a čija je zadaća da pruži učinkovit pristup informacijama i bude potpora pravodobnom donošenju odluka te učinkovitom upravljanju u svim segmentima veterinarske službe.
(2) SVIS sačinjavaju:
1. JRDŽ,
2. program za registraciju VMP,
3. program za prikupljanje i nadzor veterinarskih pristojbi,
4. program za monitoring rezidua,
5. program za praćenje, nadzor i izvještavanje o određenim bolestima životinja,
6. program za praćenje, nadzor i izvještavanje o zoonozama,
7. registar veterinarskog zakonodavstva,
8. program za dodjeljivanje statusa stada,
9. svi ostali upisnici, registri i računalni program potrebni za provedbu ovoga Zakona te propisa EU u području veterinarstva.
(3) Sve pravne i fizičke osobe u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti te svi ostali obveznici u skladu s odredbama ovoga Zakona moraju u elektronskom obliku dostavljati propisane podatke u SVIS i omogućavati besplatan pristup bazama podataka.
(4) Podaci iz stavka 1. ovoga članka vjerodostojni su jedino ako proizlaze iz SVIS-a.
(5) Podaci u SVIS-u vlasništvo su Uprave.
(6) Uvjete sadržaja, uspostave i vođenja, kao i način financiranja SVIS-a pravilnikom propisuje ministar.
Članak 156.
Uprava osigurava povezivanje i uključivanje SVIS-a u međunarodne informacijske sustave na području veterinarstva u slučajevima kada je to obvezno.
Članak 157.
Za djelovanje i održavanje SVIS-a Uprava dobiva i koristi podatke, koje u okviru propisanih zbirki podataka vode ministarstva, druga tijela državne uprave, javni zavodi i agencije te druga ovlaštena tijela, a odnose se prvenstveno:
– na zemljišni katastar,
– na poljoprivredna gospodarstva,
– na zbirke podataka iz područja lijekova i kemikalija,
– na pojavu i širenje zoonoza kod ljudi,
– na podatke iz središnjeg registra stanovništva.
VI. PREKRŠAJNE ODREDBE
I. Prekršajne odredbe u području zaštite zdravlja životinja
Zaštita zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti
Članak 158.
(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 6.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
1. kao posjednik životinje ne osigura provedbu mjera za otkrivanje, sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti, protivno odredbi članka 7. stavka 2. ovoga Zakona,
2. kao posjednik životinje ili subjekt u poslovanju hranom ne poštuje pravila ili ne osigura provedbu mjera propisanih člankom 12., odnosno postupa protivno članku 12. stavku 5. ovoga Zakona,
3. ne poštuje obvezu provedbe mjera koje propisuje ministar, odnosno postupi protivno odredbama propisa iz članka 11. stavka 6. ovoga Zakona,
4. ne poštuje obvezu provedbe mjera koje može propisati čelnik Uprave u slučaju pojave emergentne bolesti ili radi sprječavanja unošenja zaraznih ili nametničkih bolesti iz drugih država, odnosno postupa protivno odredbama članka 13. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona,
5. ne poštuje obvezu provedbe mjera koje može propisati čelnik Uprave, odnosno postupi protivno odredbama članka 16. ovoga Zakona,
6. ne poštuje obvezu provedbe mjera otkrivanja, nadziranja, sprječavanja pojave i širenja, kontrole, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti životinja i zoonoza koje za tekuću godinu propisuje ministar, odnosno ako postupi protivno odredbama propisa iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona,
7. veterinarska organizacija ili ambulanta veterinarske prakse ne provede mjere koje je naredio veterinarski inspektor u svrhu postavljanja sumnje ili sprječavanja širenja određene zarazne ili nametničke bolesti, kao i uzimanja i dostave propisanog dijagnostičkog materijala, sukladno odredbama članka 20. stavka 1. ovoga Zakona,
8. postupi protivno ili ne udovoljava uvjetima o obveznom upisu u registar ili odobravanju, propisanim na temelju odredaba članka 37. stavaka 1., 2. i 4. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. točaka 1. i 8. ovoga članka počinjen u obavljanju djelatnosti drugi puta, pravnim i fizičkim osobama uz novčanu kaznu može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od godine dana.
Članak 159.
Novčanom kaznom od 30.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 6.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
1. o pojavi znakova bolesti ili uginuću ne obavijesti veterinara, ili ne ograniči kretanje bolesne životinje, sukladno odredbama članka 18. ovoga Zakona,
2. veterinarski djelatnik ne prijavi sumnju na zaraznu bolest odnosno ne poduzme sve potrebne mjere kako svojim postupcima ne bi utjecao na širenje uzročnika bolesti, sukladno odredbama članka 19. stavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona,
3. kao posjednik životinja ne provede mjere određene od strane ovlaštenog veterinara, odnosno ako postupi protivno odredbi članka 19. stavka 5. ovoga Zakona,
4. službeni laboratorij ne ispunjava uvjete kojima moraju udovoljavati laboratoriji, odnosno ne ispunjava obveze propisane odredbom članka 22. stavka 3. ovoga Zakona,
5. referentni laboratorij ne ispunjava uvjete kojima moraju udovoljavati laboratoriji, odnosno ne ispunjava obveze propisane odredbom članka 23. stavka 4. ovoga Zakona,
6. ne provede mjere koje naređuje veterinarski inspektor u slučaju utvrđivanja bolesti, propisane odredbama članka 24. stavka 2. ovoga Zakona,
7. ne provede mjere koje naređuje veterinarski inspektor u slučaju utvrđivanja zarazne ili nametničke bolesti, propisane odredbama članka 25. stavka 1. ovoga Zakona,
8. ne provede mjere koje naređuje ministar u slučajevima posebnih okolnosti, elementarnih nepogoda ili epidemija većih razmjera iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona,
9. ne provede mjere usmrćivanja ili prisilnog klanja zaraženih ili na zaraznu bolest sumnjivih životinja kao i slučajevima zaštite dobrobiti životinja ili ne uništi kontaminirane predmete i proizvode životinjskog podrijetla, sjemena i zametke, iz članka 33. ovoga Zakona,
10. ne udovoljava uvjetima o provedbi mjera zaštite zdravlja životinja od drugih bolesti, propisanim odredbama članka 36. ovoga Zakona,
11. postupi protivno ili ne udovoljava uvjetima o obveznom upisu u registar ili odobravanju, propisanim na temelju odredaba članka 38. ovoga Zakona,
12. obavlja djelatnost bez veterinarsko-zdravstvene suglasnosti iz članka 39. ovoga Zakona,
13. postupa protivno, odnosno ne udovoljava uvjetima propisanim odredbama članka 46. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona,
14. postupa protivno, odnosno ne udovoljava uvjetima propisanim odredbama članka 47. stavaka 1. i 5. ovoga Zakona,
15. postupa protivno, odnosno ne udovoljava uvjetima propisanim odredbama članka 48. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona.
Članak 160.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
1. odbije na zahtjev posjednika životinja pružiti odgovarajuću veterinarsku uslugu protivno odredbi članka 7. stavka 1. ovoga Zakona,
2. zaposlene osobe u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti dolaze u neposredan dodir sa životinjama, a nisu upoznate s temeljnim znanjima o bolestima životinja, zoonozama, njihovom sprječavanju i prenošenju na ljude te o propisima o zaštiti zdravlja životinja protivno odredbi članka 15. stavka 1. ovoga Zakona,
3. neovlašteno provodi osposobljavanje osoba iz članaka 15. stavka 1. ovoga Zakona, protivno odredbi članka 15. stavka 2. ovoga Zakona.
Označavanje i registracija životinja
Članak 161.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 6.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
1. premješta govedo protivno mjeri koje odredi veterinarski inspektor u skladu s Uredbom (EZ) br. 494/98,
2. skine ili zamijeni ušnu markicu bez dozvole nadležnog tijela, protivno odredbama članka 4. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1760/2000,
3. ne preda putni list nadležnom tijelu u skladu s odredbama članka 6. stavka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1760/2000,
4. u skladu s odredbama članka 7. Uredbe (EZ) br. 1760/2000, ne dostavi nadležnom tijelu na zahtjev sve informacije o podrijetlu, identifikaciji i, kada je to odgovarajuće, o odredištu goveda koje je posjedovao, prevozio, kojima je trgovao ili koje je zaklao,
5. premješta ovcu i kozu koja nije označena u skladu s odredbama članka 4. Uredbe (EZ) br. 21/2004,
6. skine ili zamijeni ušnu markicu bez dozvole nadležnog tijela, protivno odredbama članka 4. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 21/2004,
7. u skladu s odredbama članka 5. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 21/2004, ne dostavi nadležnom tijelu na zahtjev sve informacije o podrijetlu, identifikaciji i, kada je to odgovarajuće, o odredištu ovaca i koza koje je posjedovao, prevozio, kojima je trgovao ili koje je zaklao u posljednje 3 godine,
8. protivno odredbama članka 5. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 504/2008 ne podnese prijavu tijelu koje izdaje identifikacijske isprave u svrhu ishodovanja identifikacijske isprave kopitara,
9. ne podnese zahtjev za identifikacijsku ispravu, ili za registraciju postojeće identifikacijske isprave uvezenog kopitara, kako je propisano člankom 8. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 504/2008,
10. zakolje kopitara koji nije označen u skladu s člancima 5., 6., 8. ili 15. Uredbe (EZ) br. 504/2008,
11. ne vrati identifikacijsku ispravu zaklanog, uginulog ili usmrćenog kopitara tijelu koje izdaje identifikacijske isprave u skladu s člankom 19. Uredbe (EZ) br. 504/2008,
12. ne evidentira liječenje kopitara i, shodno VMP koji je upotrijebljen, ne evidentira status kopitara u identifikacijskoj ispravi kao namijenjen klanju ili nije namijenjen klanju radi prehrane ljudi, u skladu s člankom 20. Uredbe (EZ) br. 504/2008,
13. ne vodi propisane evidencije i registre odnosno ne prijavljuje rođenja, uginuća, klanja i premještanja životinja na propisani način u skladu s člankom 40. stavkom 6. ovoga Zakona,
14. postupa protivno odredbama koje reguliraju područje identifikacije, registracije, premještanja životinja, načina vođenja evidencija, načina i postupka označavanja životinja, načina i postupka s markicama i putnim listovima iz članka 40 stavka 9. ovoga Zakona.
Članak 162.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako postupa protivno odredbama o označavanju pasa, mačaka i pitomih vretica iz članka 45. stavaka 1., 2., 3. i 6., odnosno propisa donesenih na temelju članka 45. stavaka 8. i 9. ovoga Zakona.
Premještanje pošiljaka
Članak 163.
Novčanom kaznom od 30.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
1. postupa protivno odredbama o svjedodžbi o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje iz članka 49. stavka 1. odnosno ako svjedodžba nije u skladu s propisom iz stavka 5. istoga članka ovoga Zakona,
2. postupa protivno, odnosno ne udovoljava uvjetima premještanja propisanim odredbama članka 52. ovoga Zakona,
3. postupa protivno odredbama propisa o načinu i sadržaju pregleda pošiljaka iz članka 53. stavka 4. ovoga Zakona,
4. postupa protivno odredbama propisa o načinu i postupcima obavljanja veterinarskih pregleda, zaustavljanja vozila, osposobljavanje članova mobilnih jedinica, opremu i oznake mobilnih jedinica te njihovih vozila iz članka 55. stavka 4. ovoga Zakona,
5. postupa protivno odredbama propisa o načinu, sadržaju i opsegu veterinarskih pregleda iz članka 56. stavka 3. ovoga Zakona,
6. ne provede mjere iz članka 57. ovoga Zakona,
7. obavlja prijevoz u neočišćenim i u propisanim slučajevima dezinficiranim prijevoznim sredstvima te ne posjeduju potvrdu o dezinfekciji prijevoznih sredstava odnosno postupa protivno odredbama o dezinfekciji prijevoznih sredstava te ne udovoljava uvjetima iz članka 58. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona,
8. postupa protivno odredbama članka 59. stavka 3. ovoga Zakona,
9. postupa protivno odredbama o certificiranju iz članka 62. stavka 4. te propisa iz stavka 8. istoga članka ovoga Zakona,
10. izdaje certifikat protivno odredbama članka 64. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.
Članak 164.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
1. postupa protivno odredbama o izdavanju svjedodžbe iz članka 50. stavaka 1., 3. i 4. ovoga Zakona,
2. postupa protivno odredbama o uvjetima premještanja iz članka 52. ovoga Zakona,
3. postupa protivno odredbi o obveznoj prijavi otpreme iz članka 53. stavka 3. ovoga Zakona,
4. postupa protivno odredbi o obveznoj prijavi prispijeća pošiljke iz članka 54. ovoga Zakona,
5. postupa protivno odredbama o prijevozu iz članka 59. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.
Unošenje pošiljaka
Članak 165.
(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj osoba odgovorna za pošiljku kao pravna osoba, a novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te osoba odgovorna za pošiljku kao fizička osoba ako na područje Republike Hrvatske:
1. unese ili pokuša unijeti pošiljku bez da je obavila veterinarski pregled što je protivno odredbama članka 72. ovoga Zakona,
2. unese ili pokuša unijeti pošiljku bez rješenja iz članka 77. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Pošiljka koja je predmet prekršaja iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se i u slučaju ako nije u vlasništvu počinitelja prekršaja.
(3) Pošiljka iz stavka 1. ovoga članka može se uništiti i prije okončanja prekršajnog postupka ako predstavlja opasnost za zdravlje ljudi i/ili životinja.
Članak 166.
(1) Novčanom kaznom od 8.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj osoba odgovorna za pošiljku kao pravna osoba, novčanom kaznom od 3.000,00 do 5.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, te novčanom kaznom od 1.000,00 do 2.000,00 kuna osoba odgovorna za pošiljku kao fizička osoba ako:
1. ne prijavi prispijeće pošiljke životinja u skladu s člankom 75. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona,
2. ne prijavi prispijeće pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla u skladu s člankom 76. stavkom 1. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka može se kazniti na mjestu počinjenja prekršaja novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 kuna osoba odgovorna za pošiljku kao pravna osoba, novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, te novčanom kaznom od 500,00 kuna osoba odgovorna za pošiljku kao fizička osoba.
(3) Novčanu kaznu iz stavka 2. ovoga članka izriče i naplaćuje viši granični veterinarski inspektor ili granični veterinarski inspektor.
(4) Ako počinitelj prekršaja odbije odmah platiti kaznu iz stavka 2. ovoga članka, protiv njega se pokreće redoviti prekršajni postupak.
II. Prekršajne odredbe u području veterinarskog javnog zdravstva
Hrana životinjskog podrijetla
Članak 167.
Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, te novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna fizička osoba ako:
1. ne registrira, odobri ili odobri pod posebnim uvjetima objekt u kojem posluje s hranom životinjskog podrijetla sukladno članku 87. stavku 1. ovoga Zakona i članku 4. stavku 2. i 3. Uredbe (EZ) 853/2004,
2. obavlja djelatnost poslovanja s hranom u objektu koji podliježe odobravanju ili odobravanju pod posebnim uvjetima protivno odredbama članka 87. stavka 4. ovoga Zakona,
3. postupa protivno, odnosno ne udovoljava odredbama ili ne omogućuje provedbu propisa iz članka 92. ovoga Zakona,
4. stavlja na tržište hranu podrijetlom iz objekata kojima je izdano privremeno odobrenje za obavljanje djelatnosti poslovanja s hranom protivno članku 89. stavku 6. i 7. ovoga Zakona.
5. stavlja na tržište hranu životinjskog podrijetla koji nisu pripremljeni i kojima nije rukovano u objektima sukladno članku 4. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 853/2004,
6. ne prestane s radom sukladno članku 4. Uredbe (EZ) br. 853/2004 ako je nadležno tijelo ukinulo odobrenje ili u slučaju uvjetnog odobrenja nije produžilo ili izdalo trajno odobrenje za rad objekta,
7. ne označava i stavlja na tržište hranu životinjskog podrijetla protivno odredbama članka 5. Uredbe (EZ) br. 853/2004,
8. označava goveđe meso i proizvode protivno odredbama članka 13. stavku 2. i 5. i članku 15. Uredbe (EZ) br. 1760/2000,
9. postupa protivno odredbama članka 1. Uredbe (EZ) br. 2074/2005 o zahtjevima o lancu prehrane u svrhu provedbe Uredbe (EZ) br. 853/2004 i Uredbe (EZ) 854/2004.
Članak 168.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, te novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna fizička osoba ako:
1. ne ispunjava zahtjeve i uvjete u skladu propisanim općim obvezama za subjekte u poslovanju s hranom iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 853/2004,
2. uvozi hranu životinjskog podrijetla iz trećih zemalja protivno odredbama članka 6. Uredbe (EZ) br. 853/2004,
3. pri stavljanju u promet pošiljke hrane životinjskog podrijetla ne poštuje odredbe članka 7. Uredbe (EZ) br. 853/2004,
4. postupa protivno odredbama članka 2. Uredbe (EZ) br. 2074/2005 o zahtjevima vezano uz proizvode ribarstva u svrhu Uredbe (EZ) br. 853/2004 i Uredbe (EZ) br. 854/2004,
5. postupa sa trupovima zaklanih životinja protivno članku 2. Uredbe (EZ) br. 2075/2005,
6. ne omogući ovlaštenoj osobi uzorkovanje trupova zaklanih životinja sukladno članku 2. Uredbe (EZ) br. 2075/2005,
7. postupa s trupovima ili dijelovima trupova zaklanih životinja te životinjskim otpadom ili nusproizvodima protivno odredbama članka 4. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 2075/2005 te odredbama propisa o zbrinjavanju nusproizvoda,
8. trupove zaklanih životinja označava oznakom zdravstvene ispravnosti protivno odredbama članka 4. Uredbe (EZ) br. 2075/2005,
9. ne primjenjuje postupke i metode otkrivanja Trichinella sukladno odredbama članka 6. Uredbe (EZ) br. 2075/2005,
10. postupa protivno odredbama članka 9. Uredbe (EZ) br. 2075/2005 i ne obavijesti nadležno tijelo o činjenicama koje bi mogle utjecati na status uzgoja slobodnog od Trichinella,
11. uvozi meso podrijetlom od životinjskih vrsta koje mogu biti nosioci Trichinella protivno odredbama članaka 13., 14. i 15. Uredbe (EZ) br. 2075/2005.
Članak 169.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
1. postupa protivno odredbama članka 90. ovoga Zakona o klanju životinja namijenjenih potrošnji u vlastitom kućanstvu,
2. ne udovoljava odredbama propisa iz članka 90. stavka 3. ovoga Zakona,
3. u klaonicu ne primi životinju određenu za prisilno klanje, odnosno trup i organe prisilno zaklanih životinja kako je određeno člankom 91. ovoga Zakona.
Rezidue
Članak 170.
Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, te novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna fizička osoba ako:
1. se ne poštuju propisane preventivne mjere i određeni rokovi karencije prilikom uporabe VMP i drugih tvari kako je određeno člankom 93. stavkom 1. ovoga Zakona,
2. postupa protivno odredbama članka 1. Uredbe (EZ) br. 124/2009,
3. stavlja u promet hranu u kojoj je utvrđena veća količina tvari od količine propisane Prilogom Uredbe (EZ) br. 124/2009 EZ,
4. stavlja u promet životinje namijenjene prehrani ljudi ili proizvode životinjskog podrijetla namijenjene prehrani ljudi u kojima su utvrđene tvari u većoj količini od one propisane tablicom 1. Priloga Uredbe (EU) br. 37/2010,
5. stavlja u promet životinje namijenjene prehrani ljudi ili proizvode životinjskog podrijetla namijenjene prehrani ljudi u kojima su utvrđene tvari koje nisu propisane za tu životinjsku vrstu tablicom 1. Priloga Uredbe (EU) br. 37/2010,
6. stavlja u promet životinje namijenjene prehrani ljudi ili proizvode životinjskog podrijetla namijenjene prehrani ljudi u kojima su utvrđene tvari iz tablice 2. Priloga Uredbe (EU) br. 37/2010,
7. ne vodi evidenciju sukladno članku 93. stavku 2. i 3. ovoga Zakona,
8. otprema u klaonicu životinje namijenjene prehrani ljudi koje su tretirane zabranjenim tvarima ili prije isteka propisanog vremena karencije,
9. otprema u klaonicu životinje namijenjene klanju bez jamstva iz članka 93. stavka 4. ovoga Zakona,
10. stavlja u promet za javnu potrošnju proizvode namijenjene prehrani ljudi koji sadrže rezidue i druge kontaminante škodljive za ljudsko zdravlje ili koji sadrže nedozvoljene tvari u količinama većim od dopuštenih propisima iz članka 93. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona,
11. postupa protivno propisu iz članka 93. stavka 9. ovoga Zakona.
Hrana za životinje
Članak 171.
Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, te novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna fizička osoba ako:
1. ne prijavi nadležnom tijelu sve objekte u poslovanju s hranom za životinje pod njegovim nadzorom, a koji podliježu odobravanju u skladu s člankom 10. i člankom 11. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 183/2005,
2. posluje u objektu koji nije odobren sukladno članku 1. Uredbe (EZ) br. 141/2007,
3. posluje s hranom za životinje u objektima koji nisu registrirani i/ili odobreni od strane nadležnog tijela i upisani u odgovarajuće upisnike sukladno članku 94. stavku 1. ovoga Zakona,
4. uvozi hranu za životinje iz trećih zemalja protivno odredbama članka 23. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 183/2005,
5. izvozi hranu za životinje u treće zemalja protivno odredbama članka 25. Uredbe (EZ) br. 183/2005,
6. postupa protivno odredbama propisa iz članka 97. ovoga Zakona,
7. proizvodi, stavlja na tržište, prerađuje, miješa i/ili koristi u hranidbi životinja dodatke hrani za životinje i/ili premikse koji sadrže dodatke hrani za životinje protivno članku 3. stavku 1. točki (a) i (b) Uredbe (EZ) br. 1831/2003,
8. koristi u znanstveno istraživačkim projektima dodatke hrani za životinje ili premikse koji sadrže dodatke hrani za životinje protivno članku 3. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003,
9. postupa protivno članku 3. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 i stavlja na tržište dodatke hrani za životinje, koji sadrže genetski modificirane organizme ili su proizvedeni iz njih,
10. koriste znanstvene i druge podatke iz dokumentacije priložene prilikom podnošenja zahtjeva za odobravanje dodataka hrani za životinje protivno članku 20. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.
11. proizvodi, stavlja na tržište, prerađuje, miješa i/ili koristi u hranidbi životinja premikse i dopunske krmne smjese protivno Prilogu IV. Uredbe (EZ) br. 1831/2003,
12. postupa protivno članku 4. Uredbe (EZ) br. 767/2009 i stavlja na tržište hranu za životinje koja nije sigurna ili takvom hranom hrani životinje koje služe za proizvodnju hrane,
13. primijeti ili na bilo koji drugi način bude upoznat sa zdravstvenom neispravnošću hrane za životinje kojom rukuje, a ne postupi sukladno članku 12. stavku 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 767/2009.
Članak 172.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, te novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna fizička osoba ako:
1. ne prijavi nadležnom tijelu sve objekte u poslovanju s hranom za životinje pod njegovim nadzorom, a koji podliježu registraciji, u skladu s člankom 9. stavkom 2. i člankom 11. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 183/2005,
2. ne osigura primjenu općih higijenskih zahtjeva iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 183/2005, koji se odnose na sve faze proizvodnje, obrade i distribucije hrane za životinje te na hranidbu životinja,
3. ne postupa u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 183/2005 o primjeni odredbi iz Priloga I. odnosno Priloga II. Uredbe (EZ) br. 183/2005,
4. ne uspostavi pisani postupak ili postupke koji se temelje na načelima sustava analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP) sukladno članku 6. stavku 1. i 3. Uredbe (EZ) br. 183/2005,
5. ne postupi sukladno članku 12. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 i ne dostavi Europskoj komisiji svaki novi dostupni podatak koji bi mogao utjecati na procjenu sigurnosti prilikom korištenja dodatka hrani za životinje,
6. stavlja na tržište dodatke hrani za životinje i/ili premikse koji sadrže dodatke hrani za životinje koji su označeni protivno članku 16. i članku 29. Uredbe (EZ) br. 767/2009,
7. uzorkuje hranu za životinje za potrebe službenih kontrola protivno članku 1. Uredbe (EZ) br. 152/2009,
8. priprema uzorke i izražava rezultate provedenih analiza protivno članku 2. Uredbe (EZ) br. 152/2009,
9. analizira hranu za životinje protivno članku 3. Uredbe (EZ) br. 152/2009,
10. za analizu nedopuštenih dodataka hrani za životinje koristi potvrdne metode protivne članku 5. Uredbe (EZ) br. 152/2009,
11. postupi protivno članku 5. Uredbe (EZ) br. 767/2009 i ne osigura sve potrebne radnje radi povlačenja s tržišta zdravstveno neispravne hrane za životinje te ne omogući nadležnom tijelu uvid u sastav ili navedena svojstva hrane za životinje, koju je ta osoba stavila na tržište,
12. stavlja na tržište ili u proizvodnji hrane za životinje koristi tvari protivno članku 6. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 767/2009,
13. proizvodi i/ili stavlja na tržište hranu za životinje protivno članku 8. stavku 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 767/2009,
14. stavlja na tržište hranu za životinje za posebne hranidbene namjene protivno članku 9. Uredbe (EZ) br. 767/2009,
15. označava i/ili stavlja na tržište hranu za životinje označenu protivno članku 11. Uredbe (EZ) br. 767/2009.
Članak 173.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
1. ne dostavi, na zahtjev nadležnog tijela, podatke o tvrdnjama u skladu sa člankom 13. stavkom 1. (b) Uredbe (EZ) br. 767/2009,
2. označava i/ili stavlja na tržište hranu za životinje označenu protivno člancima 13. do 21. Uredbe (EZ) br. 767/2009,
3. stavlja na tržište hranu za životinje protivno članku 23. Uredbe (EZ) br. 767/2009,
4. prilikom označavanja krmiva koristi podatke iz Kataloga krmiva protivno članku 24. stavku 5. Uredbe (EZ) br. 767/2009,
5. postupi protivno članku 24. stavku 6. Uredbe (EZ) br. 767/2009 i ne obavijesti predstavnike europskih sektora za krmivo o pojedinačnom krmivu koje po prvi put stavlja na tržište, a koje nije navedeno u Katalogu krmiva,
6. za označavanje koristi vodiče i označi hranu za životinje protivno članku 25. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 767/2009,
7. ne osigura nadležnom tijelu uvid u primjenu načela sustava analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP) sukladno članku 7. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 183/2005,
8. ne dostavi, na zahtjev nadležnog tijela, jamstva u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 183/2005.
Nusproizvodi i od njih dobiveni proizvodi
Članak 174.
(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, te novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna fizička osoba ako:
1. obavlja djelatnost protivno odredbi članka 98. stavka 1. ovoga Zakona,
2. postupa protivno odredbama propisa iz članka 98. stavka 4. ovoga Zakona,
3. obavlja djelatnost protivno odredbama, odnosno ne udovoljava uvjetima propisanim na temelju odredaba članka 99. ovoga Zakona,
4. postupa protivno odredbama članka 101. stavka 1., 2., 3. i 5. ovoga Zakona,
5. postupa protivno odredbama članka 102. ovoga Zakona,
6. obavlja djelatnost protivno odredbama ugovora iz članka 103. stavka 6. ovoga Zakona,
7. ne identificira i ne osigura da se s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima postupa u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1069/2009 u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
8. ne osigura da nusproizvodi i od njih dobiveni proizvodi, u okviru svojeg poslovanja, udovoljavaju zahtjevima iz Uredbe (EZ) br. 1069/2009 u skladu s člankom 4. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
9. nusproizvode i od njih dobivene proizvode od prijemljivih životinja otprema s gospodarstva, objekata ili područja na koja se primjenjuju ograničenja u skladu s propisima EU ili zbog prisutnosti ozbiljne prenosive bolesti, protivno članku 6. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
10. nusproizvode i od njih dobivene proizvode kategorizira u posebne kategorije u odnosu na razinu rizika za javno zdravlje i zdravlje životinja koje ti nusproizvodi predstavljaju, protivno popisima navedenim u člancima 8., 9. i 10. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
11. na dobivene proizvode ne primjenjuje pravila vezano za kategoriju nusproizvoda od kojih su dobiveni, protivno članku 7. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
12. koristi nusproizvode i od njih dobivene proizvode protivno članku 11. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
13. uklanja, prerađuje ili koristi materijal Kategorije 1 protivno članku 12. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
14. uklanja, prerađuje ili koristi materijal Kategorije 2 protivno članku 13. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
15. uklanja, prerađuje ili koristi materijal Kategorije 3 protivno članku 14. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
16. uklanja ili koristi nusproizvode i od njih dobivene proizvode protivno članku 16. točkama (e), (f), (g) i (h) Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
17. koristi nusproizvode i od njih dobivene proizvode za istraživanja i druge specifične svrhe, protivno članku 17. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
18. koristi nusproizvode i od njih dobivene proizvode za posebne prehrambene namjene protivno članku 18. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
19. sakuplja, identificira ili prevozi nusproizvode Kategorije 1, 2, 3 i od njih dobivene proizvode protivno članku 21. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
20. ne vodi evidencije u skladu s člankom 22. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
21. ne da na raspolaganje nadležnom tijelu podatke kako je propisano čl. 22. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
22. se nije registrirala kao subjekt odnosno ako nije registrirala objekt ili djelatnost, u skladu s člankom 23. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
23. nije osigurala da su objekti ili postrojenja pod njenim nadzorom, odobrena od nadležnog tijela, kako je propisano u članku 24. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
24. nije osigurala da objekti ili postrojenja, djelatnici i oprema pod njenim nadzorom, te procedure i postupanje s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima, udovoljavaju uvjetima propisanim člankom 25. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
25. postupa s nusproizvodima u okviru poslovanja s hranom protivno članku 26. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
26. nije uspostavila, ne provodi ili ne održava samokontrole u objektima ili tvornicama u skladu s člankom 28. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
27. nije uspostavila, ne provodi ili ne održava pisane postupci koji se temelje na načelima sustava analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP) u skladu sa člankom 29. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
28. nusproizvode i od njih dobivene proizvode za hranjenje životinja iz uzgoja, isključujući krznaše, stavlja na tržište, protivno članku 31. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
29. organska gnojiva i poboljšivače tla stavlja na tržište i koristi protivno članku 32. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
30. stavlja na tržište dobivene proizvode protivno članku 33. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
31. neiskorišteni materijal za proizvodnju dobivenih proizvoda iz članka 33. Uredbe (EZ) br. 1069/2009 ukloni protivno članku 34. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
32. stavlja na tržište hranu za kućne ljubimce, protivno članku 35. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
33. stavlja na tržište dobivene proizvode, protivno članku 36. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
34. ne osigurava sigurno podrijetlo odnosno sljedivost u skladu sa člankom 37. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
35. postupa protivno članku 38. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
36. koristi dobivene proizvode protivno članku 39. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
37. uvozi ili provodi tranzitni prijevoz nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda na teritoriju Republike Hrvatske protivno članku 41. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
38. izvozi nusproizvode i/ili od njih dobivene proizvode protivno članku 43. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
39. otprema nusproizvode i/ili od njih dobivene proizvode u druge države članice protivno članku 48. Uredbe (EZ) br. 1069/2009.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka počinjen u obavljanju djelatnosti drugi put, pravnim i fizičkim osobama uz novčanu kaznu može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od godine dana.
III. Prekršajne odredbe u području sustava provedbe veterinarske djelatnosti
Članak 175.
Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
1. obavlja djelatnost protivno, odnosno ne udovoljava uvjetima propisanim na temelju odredaba članka 107. stavaka 6. i 9. ovoga Zakona,
2. ne ispunjava zahtjeve i uvjete propisane odredbama članka 115. stavaka 2. i 6. ovoga Zakona,
3. postupa protivno odnosno ne udovoljava odredbama propisa iz članka 178. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona.
Članak 176.
Novčanom kaznom od 30.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 6.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
1. obavlja povjerene poslove protivno ugovoru iz članka 111. stavka 1. ovoga Zakona,
2. obavlja djelatnost protivno, odnosno ne udovoljava uvjetima propisanim na temelju odredaba članka 117. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona,
3. obavlja djelatnost protivno odredbama članka 121. ovoga Zakona,
4. obavlja veterinarsku praksu protivno odredbama članka 123. ovoga Zakona,
5. obavlja djelatnost protivno odredbama članka 126. stavaka 1., 2., 3., 5. i 6. ovoga Zakona,
6. postupa protivno odredbama propisa iz članka 132. stavka 4. ovoga Zakona.
7. ne provede mjere koje je rješenjem donesenim na temelju članka 139. ovoga Zakona naredio nadležni veterinarski inspektor u skladu s ovlastima određenim ovim Zakonom.
Članak 177.
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
1. obavlja veterinarsku djelatnost protivno odredbama članka 105. stavaka 1., 3., 4. i 5. ovoga Zakona,
2. ne podnosi izvješće sukladno odredbama članka 125. ovoga Zakona,
3. postupa protivno odredbama članka 140. ovoga Zakona,
4. ne postupi po rješenju veterinarskog inspektora iz članka 141. stavka 1. ovoga Zakona,
5. se tijekom inspekcijskog nadzora odbije identificirati u skladu s člankom 150. ovoga Zakona,
6. postupa protivno odredbi članka 154. stavka 2. ovoga Zakona.
VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 178.
(1) Obvezuje se ministar odnosno nadležna tijela da na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona u roku od dvije godine od njegova stupanja na snagu donesu provedbene propise, planove i programe iz:
članka 11. stavka 6., članka 15. stavaka 2. i 3., članka 17. stavka 1., članka 21. stavka 2., članka 22. stavka 3., članka 23. stavka 4., članka 26. stavka 4., članka 30. stavka 5., članka 37. stavka 6., članka 38. stavka 3., članka 40. stavka 9., članka 44. stavka 2., članka 45. stavaka 5., 8. i 9., članka 46. stavka 4., članka 47. stavaka 4. i 9., članka 48. stavaka 4. i 5., članka 49. stavaka 2. i 7., članka 52. stavaka 1., 2. i 3., članka 53. stavka 4., članka 55. stavka 4., članka 56. stavka 3., članka 58. stavka 4., članka 60. stavka 3., članka 62. stavka 8., članka 65. stavka 4., članka 68. stavka 7., članka 69. stavaka 5. i 6., članka 71. stavka 4., članka 72. stavka 4., članka 73. stavka 3., članka 74. stavka 3., članka 77. stavka 3., članka 78. stavaka 4. i 7., članka 79. stavka 4., članka 87. stavaka 2. i 3., članka 89. stavka 7., članka 90. stavka 3., članka 92., članka 93. stavaka 3., 6., 7., 8., 9. i 10., članka 94. stavaka 3. i 5., članka 97., članka 98. stavka 5., članka 99. stavka 7., članka 100. stavka 5., članka 101. stavka 1., članka 103. stavka 9., članka 104. stavka 2., članka 105. stavka 5., članka 106. stavka 2., članka 107. stavka 9., članka 109. stavaka 5. i 9., članka 113. stavka 2., članka 115. stavka 6., članka 117. stavka 3., članka 124. stavka 3., članka 125. stavka 3., članka 126. stavka 4., članka 129. stavka 3., članka 132. stavka 4., članka 135. stavka 2., članka 144. stavka 4., članka 147. stavka 2., članka 149. stavka 2., članka 153. stavaka 3. i 7. te članka 155. stavka 6.
(2) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi sljedeći propisi doneseni na temelju Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 41/07. i 55/11.):
– Pravilnik o obveznom označavanju i registraciji svinja (»Narodne novine«, br. 51/07., 50/08., 156/08., 148/09. i 12/11.),
– Pravilnik o provođenju obveznog označavanja i registracije ovaca i koza (»Narodne novine«, br. 111/07., 128/08., 154/08., 9/10., 110/10. i 124/11.),
– Pravilnik o mjerama kontrole afričke svinjske kuge (»Narodne novine«, br. 112/07.),
– Pravilnik o kontroli određenih bolesti životinja i posebnim mjerama koje se odnose na vezikularnu enterovirusnu bolest svinja (»Narodne novine«, br. 115/07. i 45/13.),
– Pravilnik o držanju pčela i katastru pčelinje paše (»Narodne novine«, br. 18/08., 29/13. i 42/13.),
– Pravilnik o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja (»Narodne novine«, br. 42/08., 36/10. i 43/13.),
– Pravilnik o veterinarskim uvjetima za promet i uvoz sjemena goveda (»Narodne novine«, br. 60/08. i 135/08.),
– Pravilnik o veterinarskim uvjetima koji se primjenjuju u prometu i uvozu zametaka goveda (»Narodne novine«, br. 74/08.),
– Pravilnik o monitoringu određenih tvari i njihovih rezidua u živim životinjama i u proizvodima životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 79/08. i 51/13.),
– Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati sabirni centri, sajmovi, prijevoznici životinja i trgovci životinjama (»Narodne novine«, br. 98/08.),
– Pravilnik o visini naknade za skupljanje i toplinsku preradu nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (»Narodne novine«, br. 99/08.),
– Pravilnik o visini naknada za veterinarske preglede živih životinja u unutarnjem prometu i svjedodžbi o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje (»Narodne novine«, br. 104/08. i 80/12.),
– Pravilnik o visini naknada za obvezne veterinarske preglede u prometu preko granice Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 107/08. i 46/11.),
– Pravilnik o veterinarskim uvjetima koji se primjenjuju u prometu i uvozu sjemena svinja domaćih vrsta (»Narodne novine«, br. 112/08.),
– Pravilnik o mjerama kontrole i suzbijanja konjske kuge (»Narodne novine«, br. 112/08.),
– Pravilnik o načinu obavljanja veterinarskih pregleda i kontrola proizvoda životinjskog podrijetla u prometu preko granice Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 132/08., 153/09. i 144/11.),
– Pravilnik o izdavanju certifikata za žive životinje i proizvode životinjskog podrijetla u međunarodnom prometu (»Narodne novine«, br. 137/08. i 97/09.),
– Pravilnik o veterinarskim pregledima u prometu s državama članicama Europske unije s ciljem stvaranja jedinstvenog tržišta (»Narodne novine«, br. 139/08.),
– Pravilnik o veterinarskim i zootehničkim pregledima određenih životinja i proizvoda u prometu s državama članicama Europske unije (»Narodne novine«, br. 147/08.),
– Pravilnik o načinu obavljanja veterinarskih pregleda i kontrola živih životinja u prometu preko granice Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 154/08., 154/09., 28/10. i 50/11.),
– Pravilnik o veterinarskim uvjetima za uvoz i provoz određenih živih papkara i kopitara (»Narodne novine«, br. 41/09. i 32/13.),
– Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati veterinarske organizacije, veterinarska praksa i veterinarska služba u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti (»Narodne novine«, br. 45/09., 80/10. i 153/11.),
– Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za stavljanje u promet ovaca i koza (»Narodne novine«, br. 51/09. i 44/13.),
– Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bruceloze (B. melitensis) (»Narodne novine«, br. 56/09.),
– Pravilnik o mjerama kontrole arteritisa konja (»Narodne novine«, br. 62/09.),
– Pravilnik o mjerama za kontrolu i iskorjenjivanje bolesti plavog jezika (»Narodne novine«, br. 73/09. i 44/13.),
– Pravilnik o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na proizvodnju, preradu, stavljanje u promet i unošenje hrane životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 75/09.),
– Pravilnik o visini pristojbi i naknada za službene kontrole hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje (»Narodne novine«, br. 79/09., 93/09. i 107/09.),
– Pravilnik o zahtjevima zdravlja životinja i javnog zdravlja za promet i uvoz određenih proizvoda (»Narodne novine«, br. 81/09.),
– Pravilnik o zdravstvenim zahtjevima za stavljanje u promet i uvoz životinja, sjemena, jajnih stanica i zametaka koji ne podliježu zahtjevima propisa iz Dodatka A Dijela I. Pravilnika o veterinarskim i zootehničkim pregledima određenih životinja i proizvoda u prometu s državama članicama Europske unije (»Narodne novine«, br. 85/09.),
– Pravilnik o postupku priznavanja stručnih kvalifikacija i uvjetima za privremeno ili povremeno obavljanje veterinarske djelatnosti (»Narodne novine«, br. 2/10.),
– Pravilnik o uvjetima i postupku izdavanja, produljivanja i oduzimanja odobrenja za rad veterinara (licencije) (»Narodne novine«, br. 2/10. i 33/13.),
– Pravilnik o posebnim uvjetima za objekte u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla koji se odobravaju po posebnim uvjetima (»Narodne novine«, br. 15/10. i 133/10.),
– Pravilnik o označavanju pasa (»Narodne novine«, br. 72/10.),
– Pravilnik o ovlašćivanju službenih i referentnih laboratorija u području provedbe veterinarske djelatnosti (»Narodne novine«, br. 102/10.),
– Pravilnik o pregledu sirovog mlijeka namijenjenog javnoj potrošnji (»Narodne novine«, br. 110/10.),
– Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u veterinarskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 139/2010),
– Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati sajmovi za životinje (Narodne novine, broj 45/2011),
– Pravilnik o službenoj iskaznici državnog veterinarskog inspektora, graničnog veterinarskog inspektora i službenog veterinara te znački veterinarskog inspektora (»Narodne novine«, br. 52/11. i 93/12.),
– Pravilnik o načinu prijave bolesti životinja (»Narodne novine«, br. 62/11. i 114/11.),
– Pravilnik o sadržaju, obliku i načinu podnošenja izvješća o obavljanju poslova veterinarske djelatnosti te o načinu vođenja i sadržaju službene evidencije i izvješća u klaonici (»Narodne novine«, br. 84/11.),
– Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje leptospiroze životinja (»Narodne novine«, br. 89/11.),
– Pravilnik o uvjetima zdravlja životinja pri stavljanju u promet na području Europske unije te uvozu iz trećih zemalja peradi i jaja za valenje (»Narodne novine«, br. 107/11. i 42/13.),
– Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje enzootske leukoze goveda (»Narodne novine«, br. 30/12.),
– Pravilnik o veterinarskim uvjetima za stavljanje u promet goveda i svinja (»Narodne novine«, br. 71/12.),
– Pravilnik o uvjetima zdravlja životinja prilikom premještanja i uvoza kopitara iz trećih zemalja (»Narodne novine«, br. 78/12.),
– Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje Bruceloze svinje (B.suis) (»Narodne novine«, br. 86/12.),
– Pravilnik o mjerama kontrole, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti Aujeszkoga (»Narodne novine«, br. 95/12.),
– Pravilnik o sadržaju, obliku i načinu vođenja očevidnika veterinarskih inspektora i službenih veterinara (»Narodne novine«, br. 1/13.),
– Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje tuberkuloze goveda (»Narodne novine«, br. 34/13.),
– Pravilnik o načinu praćenja zoonoza i uzročnika zoonoza (»Narodne novine«, broj 42/13.),
– Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja infekciozne anemije kopitara (»Narodne novine«, br. 42/13.),
– Pravilnik o mjerama kontrole newcastleske bolesti (»Narodne novine«, br. 45/13.),
– Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje slinavke i šapa (»Narodne novine«, br. 50/13.),
– Naredba o povećanom odstrelu lisica (»Narodne novine«, br. 7/09.),
– Naredba o provođenju posebnih mjera za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće kod životinja na području Općine Dvor i Grada Gline (»Narodne novine«, br. 45/09.),
– Naredba o mjerama za sprječavanje pojave, rano otkrivanje i kontrolu novog virusa influence A podtip H1N1 (2009) u uzgojima svinja (»Narodne novine«, br. 150/09.),
– Naredba o obveznom pregledu mesa svinja na prisutnost oblića roda trichinella kod klanja za osobnu uporabu u kućanstvu (»Narodne novine«, br. 28/10.),
– Naredba o provedbi oralne vakcinacije lisica na području Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 47/12.),
– Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2013. godini (»Narodne novine«, br. 3/13. i 49/13.),
– Naredba o mjerama za sprječavanje pojave i širenja klasične svinjske kuge (»Narodne novine«, br. 26/13.),
– Naredba kojom se zabranjuje primjena na farmskim životinjama određenih tvari hormonskog i tireostatskog učinka i beta-agonista (»Narodne novine«, br. 51/13.),
– Naputak o način provođenja Naredbe o provedbi oralne vakcinacije lisica na području Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 9/13.),
– Naputak o načinu provođenja mjera kontrole zdravlja životinja propisanih Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2013. godini (»Narodne novine«, br. 26/13. i 42/13.),
(3) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi sljedeći propisi doneseni na temelju Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 70/97., 105/01. i 72/03.):
– Pravilnik o vježbeničkom stažu veterinarskih djelatnika i načinu polaganja stručnog ispita (»Narodne novine«, br. 5/99. i 44/99.),
– Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće kod životinja (»Narodne novine«, br. 32/00.),
– Pravilnik o uvjetima pod kojima posjednici životinja imaju pravo odabrati ovlaštenu veterinarsku organizaciju (»Narodne novine«, br. 181/03. i 145/08.),
– Pravilnik o svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja u unutarnjem prometu (»Narodne novine«, br. 20/04. i 87/08.),
– Pravilnik o mjerama za otkrivanje, suzbijanje i iskorjenjivanje klasične svinjske kuge (»Narodne novine«, br. 187/04. i 123/08.),
– Pravilnik o mjerama za suzbijanje infekcije Brucellom ovis (»Narodne novine«, br. 30/05.),
– Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bruceloze goveda (»Narodne novine«, br. 25/06.),
– Pravilnik o mjerama za suzbijanje i kontrolu influence ptica (»Narodne novine«, br. 131/06.).
Članak 179.
Postupci započeti po odredbama Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 41/07. i 55/11.) dovršit će se po odredbama toga Zakona.
Članak 180.
(1) Smatra se da osobe iz članka 15. stavka 1. ovoga Zakona ispunjavaju uvjete iz stavka 3. navedenoga članka ako prilikom stupanja na snagu ovoga Zakona u obavljanju svoje djelatnosti dolaze u neposredan dodir sa životinjama.
(2) Veterinari s položenim državnim stručnim ispitom za zvanje veterinarskog inspektora ili službenog veterinara, nisu obvezni polagati državni stručni ispit za ovlaštenog veterinara iz članka 153. stavka 3. ovoga Zakona.
(3) Poslove službenog veterinara utvrđene podzakonskim aktima donesenim na temelju odredbi Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 41/07. i 55/11.) ili Zakona o hrani (»Narodne novine«, br. 46/07., 84/08. i 55/11.) preuzima veterinarski inspektor u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(4) Službeni veterinari, nakon stupanja na snagu ovoga Zakona rasporedit će se na poslove veterinarskih inspektora, u skladu s odredbama posebnih propisa o državnim službenicima te o ustrojstvu Ministarstva.
(5) Vježbenički staž i vježbenički ispit propisan Pravilnikom o vježbeničkom stažu veterinarskih djelatnika i načinu polaganja stručnog ispita (»Narodne novine«, br. 5/99. i 44/99.) moraju, osim veterinarskih tehničara, obavljati odnosno polagati veterinari koji su upisali dodiplomski studij zaključno s nastavnom godinom 2004./2005.
(6) Ministar će imenovati stručno povjerenstvo iz članka 103. stavka 4. ovoga Zakona u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(7) Ugovor o koncesiji sklopljen na temelju odredbi Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 41/07. i 55/11.) ostaje na snazi stupanjem na snagu ovoga Zakona do isteka ugovorenog roka.
(8) Hrvatska veterinarska komora osnovana je u skladu s Zakonom o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 52/91. i 64/91.) i nastavlja s radom.
Članak 181.
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 41/07. i 55/11.) i Glava VI. Zakona o hrani (»Narodne novine«, br. 46/07., 84/08. i 55/11.).
Članak 182.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti sljedeći podzakonski propisi:
– Pravilnik o dokumentu za prijavljivanje veterinarsko-zdravstvenog pregleda životinja koje ulaze u Republiku Hrvatsku (»Narodne novine«, br. 82/06., 75/07. i 116/07.),
– Pravilnik o higijeni hrane životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 99/07., 28/10. i 45/11.),
– Pravilnik o obveznom označavanju i registraciji goveda (»Narodne novine«, br. 99/07. i 36/12.),
– Pravilnik o službenim kontrolama hrane životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 99/07., 28/10., 94/11. i 51/12.),
– Pravilnik o obveznom označavanju i registraciji ovaca i koza (»Narodne novine«, br. 111/07., 135/08., 154/08. i 81/11.),
– Pravilnik o načinu obavljanja pretrage na prisutnost Trichinella u mesu (»Narodne novine«, br. 62/08., 74/08., 102/08. i 78/12.),
– Pravilnik o posebnim metodama kontrole u okviru nacionalnih programa kontrole salmonele u peradi (»Narodne novine«, br. 72/08.),
– Pravilnik o postupcima za smanjenje prevalencije Salmonella Enteritidis i Salmonella Typhimurium u tovnih pilića (»Narodne novine«, br. 72/08.),
– Pravilnik o veterinarskim uvjetima za uvoz određenih vrsta ptica i o uvjetima karantene (»Narodne novine«, br. 123/08.),
– Pravilnik o provedbenim mjerama za određene proizvode na koje se primjenjuju propisi o hrani (»Narodne novine«, br. 154/08. i 78/12.),
– Pravilnik o uvjetima unošenja osobnih pošiljaka proizvoda životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 56/09.),
– Pravilnik o obrascu certifikata i izvješću inspekcije o prometu životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 64/09.),
– Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za premještanje životinja koje se koriste u cirkusima (»Narodne novine«, br. 66/09.),
– Pravilnik o provedbi Pravilnika o mjerama za kontrolu i iskorjenjivanje bolesti plavog jezika u odnosu na kontrolu, praćenje, nadziranje i ograničenje kretanja prijemljivih životinja (»Narodne novine«, br. 78/09.),
– Pravilnik za sprječavanje pojave, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (»Narodne novine«, br. 85/09. i 120/11.),
– Pravilnik o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (»Narodne novine«, br. 87/09.),
– Pravilnik o provedbenim mjerama koje se odnose na zabranu recikliranja riba unutar istih vrsta, zakapanja i spaljivanja nusproizvoda životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 96/09.),
– Pravilnik o prijelaznim mjerama za određene nusproizvode životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi kategorije 1 i kategorije 2 (»Narodne novine«, br. 96/09.),
– Pravilnik o listi odobrenih objekata u poslovanju s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (»Narodne novine«, br. 96/09.),
– Pravilnik o dodatnim jamstvima za gospodarstva u odnosu na transmisivne spongiformne encefalopatije u ovaca (»Narodne novine«, br. 101/09.),
– Pravilnik o upotrebi mlijeka, mliječnih proizvoda i proizvoda na bazi mlijeka koji se smatraju nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi materijala kategorije 3 (»Narodne novine«, br. 118/09.),
– Pravilnik o uvjetima za stavljanje u promet i uvoz životinja akvakulture i njihovih proizvoda te o popisu vektorskih vrsta (»Narodne novine«, br. 5/10. i 128/11.),
– Pravilnik koji određuje najviše dopuštene količine kokcidiostatika ili histomonostatika u hrani, koji su posljedica neizbježnog onečišćenja hrane za životinje tim tvarima za one vrste/kategorije životinja za koje njihovo dodavanje u hrani nije namijenjeno (»Narodne novine«, br. 82/10.),
– Pravilnik o farmakološki djelatnim tvarima i njihovoj klasifikaciji u odnosu na najveće dopuštene količine rezidua u hrani životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 21/11.),
– Pravilnik o postupku veterinarskog pregleda na graničnim veterinarskim postajama proizvoda koji se uvoze iz trećih zemalja (»Narodne novine«, br. 32/11. i 101/11.),
– Pravilnik o uvjetima zdravlja životinja i javnog zdravlja te veterinarskom certificiranju pošiljaka mlijeka i mliječnih proizvoda koji se uvoze u Republiku Hrvatsku (»Narodne novine«, br. 41/11.),
– Pravilnik o izuzimanju malih količina svježeg mesa podrijetlom od jata tovnih pilića i purana namijenjenih izravnoj opskrbi krajnjih potrošača iz primjene Pravilnika za kontrolu salmonela i drugih određenih uzročnika zoonoza koji se prenose hranom (»Narodne novine«, br. 64/11.),
– Pravilnik o shemi testiranja za smanjenje prisutnosti serotipova salmonele u odraslih rasplodnih jata vrste Gallus gallus (»Narodne novine«, br. 65/11.),
– Pravilnik o zahtjevima zdravlja životinja za nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca (»Narodne novine«, br. 74/11. i 58/12.),
– Pravilnik o zahtjevima sljedivosti za hranu životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 33/12.),
– Pravilnik o shemi testiranja za smanjenje prisutnosti određenih serotipova salmonela u konzumnih nesilica vrste Gallus gallus (»Narodne novine«, br. 47/12.),
– Pravilnik za kontrolu salmonela i drugih određenih zoonoza koji se prenose hranom (»Narodne novine«, br. 58/12.),
– Naredba o posebnim mjerama za uvoz proizvoda životinjskog podrijetla iz određenih trećih zemalja u Republiku Hrvatsku (»Narodne novine«, br. 18/12.).
Članak 183.
Ovaj Zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 022-03/13-01/162
Zagreb, 28. lipnja 2013.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Josip Leko, v. r.